Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 16.05.2005.

Kumush – starac od svetih predaka

Starac Kumush – bog stvoritelj plemena Modoc, stvorio je Svijet posijavši kosti svetih predaka diljem zemlje, zapovjedio je planinama, brdima, rijekama brzicama da se za to sjeme svetih predaka brinu do vječnosti. Kumush nikada ne može umrijeti, ništa ga ne može ubiti, jer njega štiti blještavi kolut koji nosi na svojim leđima i koji ga uvijek iznova vraća u život. On sada živi na Nebu, ali nekoć je živio ovdje, s nama na zemlji. Mit je to o stvaranju svijeta malobrojnog plemena Modoc koje još i danas živi na granici Kalifornije i Oregona kamo je prognano iz svoje rodne postojbine 1864. godine. Nezadovoljni tim nepravednim progonstvom, 60-tak mladića – ratnika plemena Modoc 'iskopalo je ratnu sjekiru' i godinu dana odolijevali su napadu tisućama redovnih vojnika vojske SAD, ispunjavajući tako davno prije izrečeno Kumushevo proročanstvo. Proročanstvo je zapamtila mitologija tog malobrojnog, ali izuzetno ponosnog i hrabrog naroda, a ide ovako: 'Jednog dana Kumush napusti svoju kolibu i pođe u skitnju sve do ruba Svijeta. Kad se vratio s njem je bila i njegova kćer. Nitko ne zna odakle je ona došla, a Kumush je izbivao tako dugo da, kad se vratio, svi koji su ga poznavali bili odavno mrtvi. Sašije tako Kumush kćeri svojoj deset krasnih haljina, po jednu za svaku njezinu dob života. Deseta po redu bila je pogrebna odjeća koja je bila ljepša od svih drugih, sašivena od jelenje kože ukrašena sjajnim školjkama. Nekoliko dana prije nego što će postati žena, djevojka uđe u Kumushevu kolibu gdje je dugo plesala, sve dok umorna nije zaspala. Djevojka je usnula san da će uskoro umrijeti, pa kad se probudila zatražila je od oca onu desetu pogrebnu haljinu. Kumush joj ponudi sve ostale u zamjenu, ali ona odbije. Obuće desetu haljinu i umre. Njezin duh krene putem prema Zapadu, a Kumush stane pratiti njezin duh u ponore Kuće mrtvih. Kuća mrtvih bila je prepuna duhova kojih je bilo više nego svih Zvijezdi na Nebu, više nego svih vlasi kose na glavi ljudi, više od svih daka na krznima životinja. Dugo je Kumush plesao s duhovima u Kući mrtvih sve dok se napokon nije zavolio toga i odlučio se vratiti, te Svijet napućiti ljudima. Sa sobom je ponio punu košaru kostiju svetih predaka. Velike su probleme kosti stvarale Kumushu i pokušavale ga na sve moguće načine spriječiti da se vrati na sunčevu svijetlost. Dva puta je Kumush rasuo kosti sve dok im ljutit ne zapovijedi – Mirujte! Život je dobar! – Dok je Kumush napokon došao na danju svijetlost on stane saditi kosti. Niknulo je prvo, drugo, treće pleme, a posljednje je niknulo pleme Modoc. Kumush odabere to malobrojno pleme za svoj narod odabranih pa im ovako prozbori – Vi ćete biti malobrojni, a vaših će neprijatelja biti sva sila, no, vi ćete biti najhrabriji od svih plemena koja zasadih! – Kumush tada zauvijek napusti svoje pleme i ode Sunčanom stazom u Nebesa gdje sagradi kolibu u kojoj živi još i danas, a starci Modoca u toplim ljetnim večerima još i danas pričaju predivne mitove o hrabrosti Modoc ratnika i moćima kojima Kumush može oživjeti svaku stvar na Zemlji.'

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...