Kumush – starac od svetih predaka
Starac Kumush – bog stvoritelj plemena Modoc, stvorio je Svijet posijavši kosti svetih predaka diljem zemlje, zapovjedio je planinama, brdima, rijekama brzicama da se za to sjeme svetih predaka brinu do vječnosti. Kumush nikada ne može umrijeti, ništa ga ne može ubiti, jer njega štiti blještavi kolut koji nosi na svojim leđima i koji ga uvijek iznova vraća u život. On sada živi na Nebu, ali nekoć je živio ovdje, s nama na zemlji. Mit je to o stvaranju svijeta malobrojnog plemena Modoc koje još i danas živi na granici Kalifornije i Oregona kamo je prognano iz svoje rodne postojbine 1864. godine. Nezadovoljni tim nepravednim progonstvom, 60-tak mladića – ratnika plemena Modoc 'iskopalo je ratnu sjekiru' i godinu dana odolijevali su napadu tisućama redovnih vojnika vojske SAD, ispunjavajući tako davno prije izrečeno Kumushevo proročanstvo. Proročanstvo je zapamtila mitologija tog malobrojnog, ali izuzetno ponosnog i hrabrog naroda, a ide ovako: 'Jednog dana Kumush napusti svoju kolibu i pođe u skitnju sve do ruba Svijeta. Kad se vratio s njem je bila i njegova kćer. Nitko ne zna odakle je ona došla, a Kumush je izbivao tako dugo da, kad se vratio, svi koji su ga poznavali bili odavno mrtvi. Sašije tako Kumush kćeri svojoj deset krasnih haljina, po jednu za svaku njezinu dob života. Deseta po redu bila je pogrebna odjeća koja je bila ljepša od svih drugih, sašivena od jelenje kože ukrašena sjajnim školjkama. Nekoliko dana prije nego što će postati žena, djevojka uđe u Kumushevu kolibu gdje je dugo plesala, sve dok umorna nije zaspala. Djevojka je usnula san da će uskoro umrijeti, pa kad se probudila zatražila je od oca onu desetu pogrebnu haljinu. Kumush joj ponudi sve ostale u zamjenu, ali ona odbije. Obuće desetu haljinu i umre. Njezin duh krene putem prema Zapadu, a Kumush stane pratiti njezin duh u ponore Kuće mrtvih. Kuća mrtvih bila je prepuna duhova kojih je bilo više nego svih Zvijezdi na Nebu, više nego svih vlasi kose na glavi ljudi, više od svih daka na krznima životinja. Dugo je Kumush plesao s duhovima u Kući mrtvih sve dok se napokon nije zavolio toga i odlučio se vratiti, te Svijet napućiti ljudima. Sa sobom je ponio punu košaru kostiju svetih predaka. Velike su probleme kosti stvarale Kumushu i pokušavale ga na sve moguće načine spriječiti da se vrati na sunčevu svijetlost. Dva puta je Kumush rasuo kosti sve dok im ljutit ne zapovijedi – Mirujte! Život je dobar! – Dok je Kumush napokon došao na danju svijetlost on stane saditi kosti. Niknulo je prvo, drugo, treće pleme, a posljednje je niknulo pleme Modoc. Kumush odabere to malobrojno pleme za svoj narod odabranih pa im ovako prozbori – Vi ćete biti malobrojni, a vaših će neprijatelja biti sva sila, no, vi ćete biti najhrabriji od svih plemena koja zasadih! – Kumush tada zauvijek napusti svoje pleme i ode Sunčanom stazom u Nebesa gdje sagradi kolibu u kojoj živi još i danas, a starci Modoca u toplim ljetnim večerima još i danas pričaju predivne mitove o hrabrosti Modoc ratnika i moćima kojima Kumush može oživjeti svaku stvar na Zemlji.'
Post je objavljen 16.05.2005. u 20:33 sati.