Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 15.05.2005.

Perzefona – Demetrina kćer

Perzefona je bila kćer Demetre – božice žitnih polja iz grčke mitologije. U rimskoj mitologiji Demetra se naziva Ceres, a funkcija joj je ista. Perzefona se u početku zvala Kora, što je značilo djevojka, ali potom je promijenila ime u Perzefonu jer je postala kraljica mitskog podzemnog Svijeta. Mitologija priča da svaki puta kad bi Perzefona podrezala svoju bujnu kosu netko bi morao umrijeti. Evo kako je to bilo u mitologiji zapisano. Jednoga prelijepog sunčanog dana Kora je brala cvijeće na prekrasnoj cvjetnoj livadi, kad se iznenada zemlja otvorila i iz ponora, na svojim kolima koja su vukla četiri ždrijepca crna poput noći, izvezao se moćni bog Had – vladar podzemnog svijeta mrtvih. Naime, Had je dugo i potajno ljubio lijepu Koru, svakodnevno sanjareći u svom moćnom i mračnom carstvu o Korinoj blistavoj ljepoti. Had je u trenutku svladao iznenađenu Koru i posjeo je u svoja velika kola, te nestao s njom u ponoru podzemlja. Njezini krici još su odjekivali zrakom iznad ponora, ali Kore više nije bilo. Demetra, majka nesretne Kore, čula je kćerine krike, te ona odjene žalobno ruho, upali dvije baklje na gori Etni, pa svaku noseći u jednoj ruci stane lutati Svijetom u potrazi za svojom kćerkom. Devet je dana i devet noći bez jela i pila Demetra uzaludno dozivala svoju kćer, no odgovora nije bilo. Shrvana bolom Demetra ode Heliju – bogu Sunca koji je sve vidio i sve znao. Kad je od Helija dobila odgovor da je Kora sada Perzefona, nevjesta Hadova, kriknula je neutješnim krikom. Nakon što se pribrala Demetra se odluči na strašnu osvetu koja će pogoditi ljude, ali i bogove. Demetra zabrani cvijeću da cvijeta, te svim ostalim biljkama da klijaju i rastu. Svijet se doskora pretvorio u beživotnu pustinju. Nestalo je hrane za životinje, ljude, ali i bogove. Svi bogovi stanu preklinjati Demetru neka ublaži svoj gnjev, ali ih je ona redom odbijala. Napokon, Zeus pozove Hada na Olimp i zapovijedi mu da ako djevojka još nije jela hranu mrtvih neka se je odrekne i vrati je majci. Had je morao priznati Zeusu da je Perzefona pojela samo šest sjemenki mogranja koje joj je dao vrtlar Askalaf. Had se pokori djelomično Zeusovoj zapovjedi. Tako je Perzefona s Hadom provodila samo šest mjeseci (za svaku sjemenku po jedan mjesec), a šest je mjeseci provodila s majkom Demetrom. No, Demetra se također djelomično pokorila Hadovom zahtjevu, pa u onih šest mjeseci kad je Perzefona s njom (tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta) biljke cvatu, klijaju i bujaju, a onih drugih šest (tri jesenska i tri zimska mjeseca) biljke umiru i na Zemlji vlada pustoš. Evo, tako po mitološkim zapisima dobismo mi četiri godišnja doba.

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...