Perzefona – Demetrina kćer
Perzefona je bila kćer Demetre – božice žitnih polja iz grčke mitologije. U rimskoj mitologiji Demetra se naziva Ceres, a funkcija joj je ista. Perzefona se u početku zvala Kora, što je značilo djevojka, ali potom je promijenila ime u Perzefonu jer je postala kraljica mitskog podzemnog Svijeta. Mitologija priča da svaki puta kad bi Perzefona podrezala svoju bujnu kosu netko bi morao umrijeti. Evo kako je to bilo u mitologiji zapisano. Jednoga prelijepog sunčanog dana Kora je brala cvijeće na prekrasnoj cvjetnoj livadi, kad se iznenada zemlja otvorila i iz ponora, na svojim kolima koja su vukla četiri ždrijepca crna poput noći, izvezao se moćni bog Had – vladar podzemnog svijeta mrtvih. Naime, Had je dugo i potajno ljubio lijepu Koru, svakodnevno sanjareći u svom moćnom i mračnom carstvu o Korinoj blistavoj ljepoti. Had je u trenutku svladao iznenađenu Koru i posjeo je u svoja velika kola, te nestao s njom u ponoru podzemlja. Njezini krici još su odjekivali zrakom iznad ponora, ali Kore više nije bilo. Demetra, majka nesretne Kore, čula je kćerine krike, te ona odjene žalobno ruho, upali dvije baklje na gori Etni, pa svaku noseći u jednoj ruci stane lutati Svijetom u potrazi za svojom kćerkom. Devet je dana i devet noći bez jela i pila Demetra uzaludno dozivala svoju kćer, no odgovora nije bilo. Shrvana bolom Demetra ode Heliju – bogu Sunca koji je sve vidio i sve znao. Kad je od Helija dobila odgovor da je Kora sada Perzefona, nevjesta Hadova, kriknula je neutješnim krikom. Nakon što se pribrala Demetra se odluči na strašnu osvetu koja će pogoditi ljude, ali i bogove. Demetra zabrani cvijeću da cvijeta, te svim ostalim biljkama da klijaju i rastu. Svijet se doskora pretvorio u beživotnu pustinju. Nestalo je hrane za životinje, ljude, ali i bogove. Svi bogovi stanu preklinjati Demetru neka ublaži svoj gnjev, ali ih je ona redom odbijala. Napokon, Zeus pozove Hada na Olimp i zapovijedi mu da ako djevojka još nije jela hranu mrtvih neka se je odrekne i vrati je majci. Had je morao priznati Zeusu da je Perzefona pojela samo šest sjemenki mogranja koje joj je dao vrtlar Askalaf. Had se pokori djelomično Zeusovoj zapovjedi. Tako je Perzefona s Hadom provodila samo šest mjeseci (za svaku sjemenku po jedan mjesec), a šest je mjeseci provodila s majkom Demetrom. No, Demetra se također djelomično pokorila Hadovom zahtjevu, pa u onih šest mjeseci kad je Perzefona s njom (tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta) biljke cvatu, klijaju i bujaju, a onih drugih šest (tri jesenska i tri zimska mjeseca) biljke umiru i na Zemlji vlada pustoš. Evo, tako po mitološkim zapisima dobismo mi četiri godišnja doba.
Post je objavljen 15.05.2005. u 21:29 sati.