Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 27.12.2004.
Legenda o Alandiji
Zašto se naše prijateljice šunjaju oko našeg tabora, pa vrata tabora su Vam otvorena, a Shagan Vas očekuje još od prije dva dana kada ste prešle Most zaborava u Zabranjenoj dolini. Paska se i dalje smijao, a Sonsyreya malo zbunjena, (iako je znala da Paski i njegovim nepredvidivim ratnicima iz Šumskih patrola ništa ne može promaknuti), napokon odgovori. Nismo se uopće šunjale, ovuda smo prolazile, pa smo stale kako bi … No, Paska se nije mogao tako lako prevariti, pa on samo doda kroz osmjeh koji Sonsyreya primijeti u kutu usana. Dobro ako Vi tako kažete princezo, a mi smo pomislili da se ne možete odlučiti za ulaz u naš tabor, pa smo se pojavili kako bi Vam uručili poziv Shagana osobno, a rekao sam prije da Vas On već danima očekuje. Kad su Dyadonkhe i Dyasparkhe ušle u tabor koji je bio besprijekorno uređen, Sonsyrey po prvi put primijeti poznata lica Alanđana, primijeti i neke od Vitezova vjetra, pa je sada bila sigurna da će se uskoro pojaviti i On. Na to nije trebalo dugo čekati. Dobro nam došle u naš tabor Palmine leptirice. Svi se okrenu. Potrgane pancir košulje, znojnog i prašnjavog lica, ali nasmijan i vedar, stajao je Shagan okružen pukovnicima Unakasom, Tauregom i još nekolicinom mladih ratnika. Amaksose otprati naše gošće u veliki šator, a ja ću im se pridružiti čim se umijem i malo dotjeram. Pojavom Shagana Shena se odmah podigne, na brzinu se pozdravi s bratom i opravda da ima nekog neizostavnog posla u gradu Mayre, pa sada kad je već tu mogla bi to i obaviti. Shaganov i Sonsyreyn pogled se sretnu. Shaganov ledeni, ali istodobno i vatreni pogled Sonsyrey osjeti po cijelom tijelu. Iznenada ona ustane i krene prema Shaganu, te mu pruži ruku glasno izgovarajući njegovu ime. Shagane Alanđanine, nedostajao si mi u dugim toplim noćima kada sam očekivala Tvoj vojnički napad na Dyadonhu. Dok je nebo ljubilo more u toplim plavim noćima ja sam Te sanjala, a Ti se nisi pojavio. Zar Ti više nisam potrebna, Alanđanine? Zar mi ne možeš oprostiti još samo ovaj put i zar nisi mogao povesti svoje ratnike, te me silom prisiliti da promijenim mišljenje? Što je Tebi bilo odjednom Alanđanine, umjesto bitke Ti si mi ponudio zaborav, zar si to želio? Svi nazočni sada ostanu zbunjeni, a šatorom zavlada teška tišina. Stari Panđa ustane, te rukom i očima pokaže svim Vitezovima vjetra da bi bilo dobro da napuste šator, a to isto naprave i dyadonskhe kontese predvođene Sandrhom. Sada Shagan i Sonsyrey ostanu sami pod šatorom. Shagan se nije micao, šutke je promatrao Sonsyreyu. Odgovori mi Alanđanine! Moje su suze odavno isprale svu moju bol, a Ti si oduvijek bio gospodar moga srca i nije važno više ništa, napokon sam skupila hrabrost i tu sam sada. Shagan nježno poravna kosu svoje princeze i tiho odgovori. Ne! Nikada Te moji mornari i razarači ne bi napali, a samo da znaš koliko su mi bile hladne noći Sylenca bez Tebe, ali nisam mogao skupiti dovoljno hrabrosti da te zaustavim onog dana. No, sada mi više nećeš otići! Ostani zauvijek sa mnom i budi moja Snježna kraljica, budi gospodarica Asgrada! Ovo sada zbuni Sonsyreyu jer nije očekivala takav odgovor. Alanđanine zbunjuješ me opet, zar Ti to želiš da ja … Baš tako, baš to želim. Već sam Amaksosu objasnio da želim da se sagradi palača Darya, pored palače Mynetonkhe, a u nju se trebaš preseliti Ti sa svojim pratiljama i više nas ništa neće rastaviti. Sada Ti meni odgovori crnokosa! Ostaješ li noćas pod mojim šatorom u ovom taboru ili ćeš otići? Sonsyreya jedva prošapuće – Oh, Ti dječače, pa zaista si nepredvidiv i nemoguć. Ne vidimo se godinu dana, a ti me onda… Opet Shagan prekine Sonsyreyu i predloži joj da Ga prati u večernjem jurišu na obale rijeke Mandraghonha, što ona odmah s oduševljenjem prihvati.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...