Zašto se naše prijateljice šunjaju oko našeg tabora, pa vrata tabora su Vam otvorena, a Shagan Vas očekuje još od prije dva dana kada ste prešle Most zaborava u Zabranjenoj dolini. Paska se i dalje smijao, a Sonsyreya malo zbunjena, (iako je znala da Paski i njegovim nepredvidivim ratnicima iz Šumskih patrola ništa ne može promaknuti), napokon odgovori. Nismo se uopće šunjale, ovuda smo prolazile, pa smo stale kako bi … No, Paska se nije mogao tako lako prevariti, pa on samo doda kroz osmjeh koji Sonsyreya primijeti u kutu usana. Dobro ako Vi tako kažete princezo, a mi smo pomislili da se ne možete odlučiti za ulaz u naš tabor, pa smo se pojavili kako bi Vam uručili poziv Shagana osobno, a rekao sam prije da Vas On već danima očekuje. Kad su Dyadonkhe i Dyasparkhe ušle u tabor koji je bio besprijekorno uređen, Sonsyrey po prvi put primijeti poznata lica Alanđana, primijeti i neke od Vitezova vjetra, pa je sada bila sigurna da će se uskoro pojaviti i On. Na to nije trebalo dugo čekati. Dobro nam došle u naš tabor Palmine leptirice. Svi se okrenu. Potrgane pancir košulje, znojnog i prašnjavog lica, ali nasmijan i vedar, stajao je Shagan okružen pukovnicima Unakasom, Tauregom i još nekolicinom mladih ratnika. Amaksose otprati naše gošće u veliki šator, a ja ću im se pridružiti čim se umijem i malo dotjeram. Pojavom Shagana Shena se odmah podigne, na brzinu se pozdravi s bratom i opravda da ima nekog neizostavnog posla u gradu Mayre, pa sada kad je već tu mogla bi to i obaviti. Shaganov i Sonsyreyn pogled se sretnu. Shaganov ledeni, ali istodobno i vatreni pogled Sonsyrey osjeti po cijelom tijelu. Iznenada ona ustane i krene prema Shaganu, te mu pruži ruku glasno izgovarajući njegovu ime. Shagane Alanđanine, nedostajao si mi u dugim toplim noćima kada sam očekivala Tvoj vojnički napad na Dyadonhu. Dok je nebo ljubilo more u toplim plavim noćima ja sam Te sanjala, a Ti se nisi pojavio. Zar Ti više nisam potrebna, Alanđanine? Zar mi ne možeš oprostiti još samo ovaj put i zar nisi mogao povesti svoje ratnike, te me silom prisiliti da promijenim mišljenje? Što je Tebi bilo odjednom Alanđanine, umjesto bitke Ti si mi ponudio zaborav, zar si to želio? Svi nazočni sada ostanu zbunjeni, a šatorom zavlada teška tišina. Stari Panđa ustane, te rukom i očima pokaže svim Vitezovima vjetra da bi bilo dobro da napuste šator, a to isto naprave i dyadonskhe kontese predvođene Sandrhom. Sada Shagan i Sonsyrey ostanu sami pod šatorom. Shagan se nije micao, šutke je promatrao Sonsyreyu. Odgovori mi Alanđanine! Moje su suze odavno isprale svu moju bol, a Ti si oduvijek bio gospodar moga srca i nije važno više ništa, napokon sam skupila hrabrost i tu sam sada. Shagan nježno poravna kosu svoje princeze i tiho odgovori. Ne! Nikada Te moji mornari i razarači ne bi napali, a samo da znaš koliko su mi bile hladne noći Sylenca bez Tebe, ali nisam mogao skupiti dovoljno hrabrosti da te zaustavim onog dana. No, sada mi više nećeš otići! Ostani zauvijek sa mnom i budi moja Snježna kraljica, budi gospodarica Asgrada! Ovo sada zbuni Sonsyreyu jer nije očekivala takav odgovor. Alanđanine zbunjuješ me opet, zar Ti to želiš da ja … Baš tako, baš to želim. Već sam Amaksosu objasnio da želim da se sagradi palača Darya, pored palače Mynetonkhe, a u nju se trebaš preseliti Ti sa svojim pratiljama i više nas ništa neće rastaviti. Sada Ti meni odgovori crnokosa! Ostaješ li noćas pod mojim šatorom u ovom taboru ili ćeš otići? Sonsyreya jedva prošapuće – Oh, Ti dječače, pa zaista si nepredvidiv i nemoguć. Ne vidimo se godinu dana, a ti me onda… Opet Shagan prekine Sonsyreyu i predloži joj da Ga prati u večernjem jurišu na obale rijeke Mandraghonha, što ona odmah s oduševljenjem prihvati.
Post je objavljen 27.12.2004. u 21:44 sati.