Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 17.12.2004.
Legenda o Alandiji
Baharanamadhe – mjesto gdje spava vjetar
Tamo negdje daleko, na samom rubu poznatog svijeta, tamo negdje gdje se vjetar i kiša dodiruju, ali se nikada ne razumiju. Tamo negdje daleko gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrnog bora, postoji predivna dolina. U toj predivnoj dolini imena Sylenc, postoji mjesto na kojem spava strašni sjeverni ledeni vjetar Actyalan u krilu svoje ljubomorne žene Athumazye. Athumazya – strašna žena ledenog daha koju Alanđani nazvaše Bijela smrt zapravo je strašna polarna hladnoća.
Na dalekom sjeveru, vrlo blizu polarne granice vječitog leda i snijega, postoji predivna dolina koju Alanđani nazvaše Dolina tišine ili Sylenc. Dolina je skoro cijele godine, izuzev nekoliko ljetnih mjeseci, prekrivena snijegom i ledom. Mjesto je to kamo najradije Shagan Andraghon – onaj koji spava ispod pijeska, odlazi na odmor u pratnji svojih najodanijih ratnika Vitezova vjetra. Baharanamadhe – dolina Sylenca ili mjesto na kojem spava vjetar, podloga je i temelj za sve tajne i misterije koje krase Alandiju, tu predivnu zemlju koju je zauvijek okovao led i teško pritisnuo snijeg.
Još u sam Osvit vremena, ne, možda još i prije Praskozorja vremena, kada se Svijet srušio u groznici zla koje su izazvale Hladne vatre, u vremenu kada je potonula Atlantida, a moćni su i slavni gradovi zauvijek uništeni… Mudraci koje su Okolni narodi prozvali Sychythe, potajno su pratili davno zaboravljene ratnike lutalice i napadače, ratnike Vitezove vjetra, koji pak su se sasvim slučajno, ili možda i ne baš slučajno, baš tada, našli u prostranstvima Sylenca.
U tim prostranstvima Sylenca na samom rubu poznatog svijeta postoje mnoga mjesta kamo je Shaghan znao odvesti svoje Vitezove vjetra, a jedno od njih je i Baharanamadhe. Sychythe ga opisuju kao vrlo opasno i jako hladno mjesto na koje mogu stići jedino Alanđani predvođeni Shaganom. Pričaju da je to mjesto okovano vječitim ledom i zarobljeno vječitim snijegom. Baš tu je Shagan prvi put pozvao na borbu strašnog vjetra Actyalana i pobijedio ga. Baš na tom mjestu Alanđani pjevaju svoje najborbenije pjesme u dubokim tonovima, baš na tom mjestu najsnažnije mirišu šume srebrenog bora. Sychythe pričaju da je to bila veličanstvena bitka vjetra i Andraghona i da su od tog trenutka Actyalan i Andraghon nerazdvojni prijatelji. U trenutku kada bi Andraghon i Actyalan igrali svoju neobičnu igru, obasjavala bi ih mistična svijetlost, a sve bi to vrlo pozorno promatrali Vitezovi vjetra složeni u svom
najnevjerojatnijem borbenom složaju i spremni na sve.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...