Baharanamadhe – mjesto gdje spava vjetar
Tamo negdje daleko, na samom rubu poznatog svijeta, tamo negdje gdje se vjetar i kiša dodiruju, ali se nikada ne razumiju. Tamo negdje daleko gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrnog bora, postoji predivna dolina. U toj predivnoj dolini imena Sylenc, postoji mjesto na kojem spava strašni sjeverni ledeni vjetar Actyalan u krilu svoje ljubomorne žene Athumazye. Athumazya – strašna žena ledenog daha koju Alanđani nazvaše Bijela smrt zapravo je strašna polarna hladnoća.
Na dalekom sjeveru, vrlo blizu polarne granice vječitog leda i snijega, postoji predivna dolina koju Alanđani nazvaše Dolina tišine ili Sylenc. Dolina je skoro cijele godine, izuzev nekoliko ljetnih mjeseci, prekrivena snijegom i ledom. Mjesto je to kamo najradije Shagan Andraghon – onaj koji spava ispod pijeska, odlazi na odmor u pratnji svojih najodanijih ratnika Vitezova vjetra. Baharanamadhe – dolina Sylenca ili mjesto na kojem spava vjetar, podloga je i temelj za sve tajne i misterije koje krase Alandiju, tu predivnu zemlju koju je zauvijek okovao led i teško pritisnuo snijeg.
Još u sam Osvit vremena, ne, možda još i prije Praskozorja vremena, kada se Svijet srušio u groznici zla koje su izazvale Hladne vatre, u vremenu kada je potonula Atlantida, a moćni su i slavni gradovi zauvijek uništeni… Mudraci koje su Okolni narodi prozvali Sychythe, potajno su pratili davno zaboravljene ratnike lutalice i napadače, ratnike Vitezove vjetra, koji pak su se sasvim slučajno, ili možda i ne baš slučajno, baš tada, našli u prostranstvima Sylenca.
U tim prostranstvima Sylenca na samom rubu poznatog svijeta postoje mnoga mjesta kamo je Shaghan znao odvesti svoje Vitezove vjetra, a jedno od njih je i Baharanamadhe. Sychythe ga opisuju kao vrlo opasno i jako hladno mjesto na koje mogu stići jedino Alanđani predvođeni Shaganom. Pričaju da je to mjesto okovano vječitim ledom i zarobljeno vječitim snijegom. Baš tu je Shagan prvi put pozvao na borbu strašnog vjetra Actyalana i pobijedio ga. Baš na tom mjestu Alanđani pjevaju svoje najborbenije pjesme u dubokim tonovima, baš na tom mjestu najsnažnije mirišu šume srebrenog bora. Sychythe pričaju da je to bila veličanstvena bitka vjetra i Andraghona i da su od tog trenutka Actyalan i Andraghon nerazdvojni prijatelji. U trenutku kada bi Andraghon i Actyalan igrali svoju neobičnu igru, obasjavala bi ih mistična svijetlost, a sve bi to vrlo pozorno promatrali Vitezovi vjetra složeni u svom
najnevjerojatnijem borbenom složaju i spremni na sve.
Post je objavljen 17.12.2004. u 22:50 sati.