Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 12.11.2004.

Legenda o Alandiji

Amazonski ratovi

Zapovjedna galija i admmiralski brod alandske ratne mornarice imenom Sonsyrey, odjednom se pojavio na ulazu u dyadonskhu luku grada Altamyre. Iznenađeni dyadonskhy branitelji luke i grada uplašeni i zbunjeni pojavom ovako snažnog flotnog sastava Alanđana, užurbano su posjedali položaje i ukrcavali se na svoje male ratne brodove. Svi ovi potezi bili su očajnički pokušaji, a da su kojim slučajem Alanđani namjeravali napasti Altemyru, ovi mali ratni brodovi Dyadonkhy ne bi imali nikakvog izgleda. Naime, veliki alandsku admiralsku galiju pratilo je osam razarača i četiri krstarice. Nikada do sada ovaj flotni sastav nije ulazio ovako duboko u vode Dyadonhe, a mlada zapovjednica luke Dayana prepoznala je neke od brodova. Uočila je dva već prije slavom ovjenčana razarača Alanđana Chronhos i Hawchos, te strašnu krstaricu Askhanyu na kojoj je bio zapovjednik kapetan Masharan, drugi čovjek alandske ratne mornarice i zapovjednik flotnog sastava Neshy. Strah je vladao dyadonskhym bedemima, a nelagoda dyadonskhym ratnicama i ratnicima.
- Smirite se! Ostanite svi mirni i bez naglih pokreta, ne pokazujte svoje oružje! Na admiralskom brodu Alanđana ne vidim borbenu zastavu i izgleda da nas ipak neće napasti, ali ostanite svi na položajima iako protiv njih nemamo nikakvih izgleda. Očito je da poradi nečeg drugog uplovljavaju u našu luku. – smirivala je Dayana svoje ratnice i ratnike.
Alandsko brodovlje zauzme poseban složaj u luci i stane bacati sidra. S brodova se stanu iskrcavati ratnici Alanđani. Sada pak Dayana primijeti da su neki od razarača i krstarica dosta oštećeni, a na ratnicima primijeti polomljene oklope i potrgane pancire. – Čini mi se da su maloprije vodili neku strašnu pomorsku bitku. Njihovi brodovi čvrsto su građeni, a ratnici su im izuzetno hrabri i izdržljivi tijekom bitke. Još uvijek se sjećam Bitke na Skartarysu, tamo su nas za nekoliko sati potpuno porazili i pregazili. Sva je sreća da su nam naklonjeni, ali bilo bi bolje da siđem i vidim što ih je navelo da uplove u našu luku. – šapne Dayana jednoj od svojih pratilja.
Dayana sa svojim pratiljama dočeka Shagana, te ga uz amazonski naklon pozdravi:
- Dobro došao u luku Altemyra, prinče Sjevera! -
- Pozdravljam Te riđokosa. Ti si sigurno Dayana, jedna od kneginja princeze Sonsyreye? – Dayana se u sebi malo začudi:- Nevjerojatno kakvo On ima pamćenje, zapamtio mi je ime, a vidjeli smo se davno prije nekoliko godina u Zabranjenoj dolini.-
- Kako Ti mogu pomoći Alanđanine? -

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...