Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 09.11.2004.

Legenda o Alandiji

Zemlja Alandija (gradovi, reljef, vode, šume, rijeke, mora, vojska)

Smještena je na vrhu Velikog kontinenta Hyghlanderskogh vremena iz doba Hrabrih naroda. Gradovi Alandije su Ashmahl, Minetea, Armagedhonha, Alandown, Teaghan, Alanbay, Teapahn, Northaland, Tealan, Aland i Asgrad. Veći planinski lanci su: Woltan planine, Wyxen planine i Wyghen planina. Rijeke su: Hesperaskha i Neberaskha. Velike močvare su: Wanynkhy i Ayanha. Jezero Mynethonka. Šume Mynechyz, Kayonas, Hawalan, Pemykhen i Mayalan. Pustinja Tocy. Doline Askhanya, Teabuhl, Tesekha, Tawegha, Sylenc, Mynethon, Wokeram i Shonha. Mora koja oplakuju obale Alandije su: Athumynho more, Anysyno more, Kayonydyno more, Shangryno more, Handrynho more i Dyaspahrskho more. Veći zaljevi su: zaljev Charysmy, zaljev Beatha, zaljev Idha, zaljev Felysya, zaljev Sonsyreya i zaljev Loretha.
Stanovništvo Alandije bavi se lovom, ribolovom, zemljoradnjom i trgovinom, a živi u gradovima Aland, Northaland, Ashmahl, Teapahn i Alandown, Aland je glavni grad, Asgrad je prijestolnica i rezidencija Shaganova, a ostali gradovi (Minetea, Armaghedonha, Teaghan i Alanbay) su snažne utvrde i ratne luke (Tealan i Askhan) u kojima su razmještene alandske pukovnije i bazira ratna mornarica.
Vojska Alandije ustrojena je u dvadeset pukovnija, osam posada utvrda (u Neberasky, dio nemirne granice Waluzije s Sywolykyom: Asteco, Adler i Typy, u Dyaspharu na Ryana proplanku Inhes i u Zabranjenoj dolini, dijelu alandske odgovornosti: Flay, Qwyck i Titan.
Ratno brodovlje plovi u pet flotna sastava: Najveća flota je flota Sonsyreya koja bazira u zaljevu Idha u ratnoj luci Alanda, zatim flota Cymerya u zaljevu Felysya, ratna luka Askhanha, flota Neshy dobro skrivena u maglovitim zaljevima sjevera u zaljevu Beatha, luka Tealana, flota Teshekha u luci Teaphana flota Anysya u luci toplog Dyasparskog mora, ali u alandskom gradu Ashmala.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...