Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 18.11.2004.

Legenda o Alandiji

Amazonke Dyadonkhe svoje društvo dijele na: kneginje (časnice), ratnice, čuvarice, majke i muška pomoćna radna i ratnička snaga. Časnice i ratnice su veoma lijepe i privlačne, nose dugu kosu povezanu povezom kako im ne bi smetala u borbi ili tijekom jahanja. U kosi imaju divlju otrovnu orhideju koja opija i omamljuje svojim mirisom. Na desnoj ruci i dojci nose oklop kako se ne bi povrijedile tijekom odapinjanja strijela. Kratka mini suknjica pričvršćena je remenom na kojem se nalaze metalne zvijezde, koje uspješno bacaju na protivnika, a taj isti remen pridržava i dugi, tanki i lagani mač. Na desnoj nozi (butini) imaju pričvršćen tanki dugi bodež. Na nogama imaju obuvene lagane čizme koje sežu do iznad koljena, a ogrću se dugim ogrtačima. Dyadonkhe su uglavnom konjanici, dok su im pješaci muškarci, u borbi su jako opasne i lukave, a njihov kobni i fatalni privlačni izgled zbunjuje muškog protivnika. Za razliku od ratnica, časnice nose kratke haljinice koje im pokrivaju grudi, a pored mača naoružane su i strijelama kojima se izuzetno vješto služe.
Dyadonkhe čuvarice zadužene su za čuvanje muške pomoćne radne snage i stalni nadzor nad muškim dijelom populacije stanovništva Dyadonhe kako ne bi došlo do pobune i preuzimanja vlasti.
Dyadonkhe majke uglavnom su zadužene za rađanje i odgoj djevojčica koje odgajaju za poziv ratnice, čuvarice ili majke, dok je časnička titula nasljedna i samo časnica može roditi časnicu. Dječake nakon dojenja vračaju biološkim očevima ili pak ih koriste za pomoćnu radnu snagu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...