Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 30.10.2004.

Egipatska mitologija

Sekment, Sekhet ( razarajuća božica vatre i topline )

Ime božice Sekment najvjerojatnije je izvedeno iz korijena s kh m koji u staroegipatskom rječniku označava snagu, moć, razornu silu i slično. Zapravo drevni Egipćani smatrali su božicu Sekment personifikacijom vatre i razorne toplote. Za razliku od svoje sestre Bastet s kojom dijeli zajedničke epitete, obije imaju tijelo žene, Bastet ima glavu mačke i nosi zelenu odoru, Sekment ima glavu lavice i nosi crvenu odoru. Sekment ima još neke od titularnih naziva kao Gospodarica Mnau planine ili Gospodarica Libije, što jasno govori i ukazuje na njezino zapadno podrijetlo.
Sekment je žena jednog od najmoćnijih bogova stvoritelja Ptaha, boga mrtvih, velikog čarobnjaka i vladara riba i zmija. S njime Sekment ima sina boga lotusa Nefertuma, (Nefertema), koji sudjeluje u zaštitnim funkcijama svoje majke. Sekment ima ulogu braniteljice božanskog poretka, pa ovdje ima i dodirnih veza s božicom Maat, supružnicom boga Tota. Bogovi Tot i Ptah često se izmjenjuju i nadopunjuju u mitologiji, pa tako i Sekment ponekad može biti Maat. U hijeroglifima božica Sekment se spominje kao «moćna» i «grozna» božica rata i borbe i kao «uništavateljica Raovih neprijatelja». Drevni su Egipćani smatrali da je upravo ona Raovo oko, jer ona predstavlja razornu sunčevu silu koja pali. Kao zmija ureus smještena na Raovo čelo štiti glavu boga sunca i riga vatru na njegove neprijatelje.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...