Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 17.10.2004.
Legenda o Alandiji
Alandsko dugo toplo ljeto primicalo se svojem kraju, sunce je sve slabije sjalo, a šume srebrenog bora polako su se pripremale za dolazak oštre, ali istodobno i čarobne alandske zime. Polarne hladnoće sve su bile bliže i polako su se valjale i šunjale s visokih vrhova maglovitog i zagonetnog Wyghena. Wyghen je planina s koje su Alanđani osjećali dah ledene Athumazye i Anybeathe. Za to vrijeme u predivnom zaljevu pokraj mora, (zaljev još nije imao ime, no, uskoro će ga dobiti po princezi Sonsyrey), odmarao se i ljenčario u visokoj travi Shagan Alanđanin. Nešto dalje od njega u alandskom polukrugu sjedili su njegovi generali (Vitezovi vjetra) i igrali poznatu alandsku igru kartama. Dopratili su oni svojeg dječaka ovamo kako bi se on odmorio. Neprekidno jedan od njih pogledavao je prema Shaganu koji je lijeno ležao na suncu i tko zna o čemu i o kome razmišljao. Stari je Panđa bio siguran da smišlja nove igre s vjetrom Actyalanom koji će uskoro biti probuđen i zapuhati će s Wygenhe, ali Shagan je ovaj put mislio na princezu s toplih mora.
Iz krošnje srebrenog bora pojavi se general Paska, žurno se spusti i dotrči do Shagana: - Pogledaj Shagane na more! Taj brod ne pripada našoj floti, a kreće se baš ravno u zaljev s namjerom da pristane. Bilo bi dobro da se spustimo bliže Ashmahlu, jer ako bude gužve tamo nam može brzo priteći u pomoć Mandhan i njegova pukovnija, a i posada Ashmahla može biti od koristi.- Sada su i ostali Alanđani primijetili brod i oni okruže Pasku i Shagana. – Ne! Ostat ćemo ovdje i vidjeti tko su ti na brodu i kakve su im namjere. – odluči Shagan. To se nije dopalo ni jednom od Alanđana, a najmanje najstarijem Panđi: - Eto ga opet on izaziva opasnost! Zumah odmah zauzmite pozicije i pripremite se za borbu. Wowoka jaši u Kayonas i traži Mandana i njegovu pukovniju, a ti Paska uzbuni svoje patrole. Moramo biti spremni na svaku opasnost, jer ovaj dječak je magnet za opasnosti! Kaybah budi spreman svakog trenutka da Shaganu dovedeš konja, a zašto Yakwy pušta ovaj brod tako blizu obali. Ovo neće baš dobro završiti! Idemo što još čekate! –
- Princezo, sigurna si da smijemo samo tako upasti u njihove vode i iskrcati se na njihovu zemlju. Nismo vidjele ni jedan ratni brod, a to je sigurno da nas oni prate. Puštaju nas sve bliže u njihovu mrežu, a onda će se iznenada pojaviti. Sigurna si da je On baš u tom zaljevu? – nemirna je bila kneginja Sandrha. Sonsyrey se samo osmjehne: - Shenha je sigurna da je u tom zaljevu, a ako i naletimo na njegove ratnike onda će i On znati da smo mi tu, a zbog njega smo i došle. Budi spokojna pripremi sve za iskrcavanje i taborovanje, a Alanđani će se već pojaviti kada budu osjetili potrebu za tim. – Brod pristane u zaljevu. Nekoliko desetaka naoružanih ratnika i ratnica iskrca se prvo i stane pretraživati obalu. Za njima se stanu iskrcavati i ostale djevojke iz Sonsyreyne pratnje. Sve ovo ne dopadne se Alanđanima, a posebno Panđi: - Zumah i Amaksos idite što bliže Shaganu, jer vidite da njemu pada na pamet njegova nestašna ideja. On misli na igru, a oni naoružani ratnici djeluju napeto i spremni su na sve. Puzite kroz travu i budite spremni na sve! – Sada se na obalu iskrca i Sonsyrey u pratnji Sandrhe i još nekoliko časnica. – Sandrho ovo more je predivno, toplo i prozirno, a ja imam želju da se okupam. Dok se ja kupam ti pripremi tabor za doček Alanđana jer sada su nas njihove patrole sigurno primijetile i sigurna sam da su oni već na putu prema nama. – Za to vrijeme Shagan primijeti Sonsyrey: - Ona! Što li radi sama u Alandiji? Ovo moram vidjeti iz blizine. -
I dok se Sonsyrey pripremala za kupanje, Shagan je sve više puzao prema njoj, a njegovi Alanđani za njim. Shaganu zasmeta teški mač kod puzanja i on ga izvuče iz korica. Mač uhvati sunce i on bljesne na trenutak. To odmah primijeti Sandrha: - O Boginjo, netko se krije u travi blizu princeze! – amazonke izvuku svoje mačeve i potrče prema Sonsyrey. Shagan otkriven naglo ustane, a oko njega rasporede se njegovi Alanđani riješeni da ga zaštite svojim tijelima i oružjem. Sonsyrey, iako u prvi trenutak iznenađena pojavom Alanđana, energično zaustavi svoje Dyadonkhe, jedva suspregne glasan smijeh, a potom se ipak glasno nasmije:- Zar se Alanđani kriju u travi, a i vi s njima prinče?! – Shagan zaustavi Alanđane: - Spustite oružje Alanđani i pozdravite princezu i njezine Dyadonkhe! – Shagan priđe Sonsyrey i njihovi se pogledi sretnu: - Što radiš ovdje Crnokosa? Zar nisi na Hyperarey? - - Budite moji gosti Ti i tvoji Alanđani! Moje Dyadonkhe častit će ih pićem Nektara, a ja i Ti moramo ozbiljno razgovarati. – Shagan prihvati ponudu i ubrzo se sa Sonsyrey nađe pod njezinim šatorom. Za to vrijeme ostale Alanđane Dyadonkhe su s puno pozornosti obasipale najfinijim jelima i pićima. Stari Panđa samo promrmlja: - Ovo nije dobro, ne vidim Shagana. – Uvijek šutljivi Zumah odjednom progovori i umiri Panđu: - Ma daj starče ne misliš valjda da se naš Shagan neće sam snaći s onom djevojčicom. Hajde opusti se i uživaj u pilu, ovo nećeš dugo okusiti, a ovakve ljepotice te već sigurno dugo nisu salijetale i ovako brižno dvorile. -
- Dobro princezo sada mi konačno objasni zašto si tako daleko od svoje Dyadonhe i to bez pratnje ratnih brodova? - - Zar mi u tvojim morima trebaju ratni brodovi? Mi smo saveznici, a ja sam sigurna da je čitava tvoja flota ovdje negdje dobro skrivena i samo čeka Tvoj znak. Nije li tako Alanđanine? No, ja nisam ovdje da bih provjeravala spremnost Tvojeg brodovlja. Meni je potrebna Tvoja pomoć Alanđanine! Ja trebam ratnika koji bi branio moje boje u Cvjetnim ratovima, a protivnik je vrlo opasan princ Sywolykyh Fanthom. - - Borit ću se za Tebe Plavooka i bit će mi čast i zadovoljstvo. – bez imalo razmišljanja ponudi se Shagan. Sonsyrey postane još ozbiljnija i pogleda Shagana u oči: - Borit ćeš se samo zato što je protivnik tvoj zakleti neprijatelj ili? - - Borio bi se i protiv samog Vraga za Tebe, a to što je Sywolykhy protivnik to je još jedno zadovoljstvo. – nasmije se Shagan i ne skidajući pogled sa Sonsyry. – Ti Alanđanine, ti si tako mlad i neiskvaren, ali Fanthom je puno suroviji i podliji nego što misliš. Znaš li Ti uopće koja su pravila Cvjetnih ratova i koje su posljedice? – tiho prošapuće princeza. – Pravila u bitki su samo moja, a za posljedice ne marim, ako Ti to tražiš od mene. – mirno odgovori Shagan i nježno dodirne ruku Sonsyreye. Sonsyrey obori pogled, ustane i tiho prošapuće: - Ako je tako i ako si spreman braniti moju čast i moje boje, ja ću Ti dati svoju zastavu i svoju čast predati Tebi u ruke. Sada idi Alanđanine i pripremi se za Hyperareyu i za borbu sa Fanthomom. Obećaj da ćeš biti oprezan i krajnje pozoran, jer Fanthom je spreman na svakakve podlosti i trikove. Nanio je on mnogo zla na Hyperareyi zbog svoje oholosti i bahatosti, a sada je u pitanju njegova čast. S njim ti neće biti lako. - - Ne brini Shangro, mislit ću na Tebe! – to reče i izleti van šatora. Poviče nešto nerazumljivo za Dyadonkhe, ali itekako razumljivo Alanđanima. Kao opareni svi oni istodobno poskaču na svoje plemenite konje i u oblaku prašine nestanu iz dyadonskhog tabora, praćeni zbunjenim pogledima Dyadonkhy. Sonsyreya izađe iz šatora, a Sandrha joj odmah priđe: - Je li pristao princezo? - - Nisam ga ni trebala pitati, bio je presretan što mi može pomoći, ali ja se bojim za njega Sandrho. On je tako mlad i neiskvaren, slobodan i divlji sin ovih prekrasnih prostranstava, a znaš da je Fanthom zao i podmukao. – strahovala je Sonsyreya, ali je Sandrha odmah umiri: - Mislim da ne trebaš biti zabrinuta. Nije ni Alanađanin baš lagan plijen. Sjeti se samo Skartarysa, sjeti se njegovog grada, ovoga danas. Jesi li vidjela njegove generale kojima je svaka opasnost poput avanture, a zbog njega bi išli i na sam kraj svijeta. Čak i kada ste bili sami ispod šatora, omamljeni mirisom naših jela i pila, oni su neprekidno bacali svoje mutne poglede na šator, a kada se On pojavio i izdao im onu nerazumljivu zapovijed, nešto je bljesnulo u njihovim pogledima. Pogledaj ove šume i prostranstva. Kada smo se iskrcale nisam ćula ni jednu pticu, a sada slušaj njihov pjev. Zar to nije iz pradavne legende « I divlje Ga zvijeri i pitome životinje vole, a raduju Mu se i plahe šumske životinje i ptice po granama… «. Sretne smo što On nije ravnodušan prema Tebi i što smo Ga uopće pronašle. Velika je njegova snaga i moć, a ja osjećam da i nas štiti kada smo s Njim. Njegovi Alanđani postaju smireni i blagi u Tvojoj blizini. Taj dječak ima sve, ali nedostaješ Mu samo Ti princezo moja…- - O čemu to govoriš prijateljice moja???- u čuđenju prekine Sandrhu Sonsyreya. - … Dobro Ti mene razumiješ, princezo moja. Više puta sam uhvatila Tvoj pogled upućen Njemu. Nije to pogled djevojke ratnice, nekako je više topao i blag, a čini mi se da je On zauvijek ušao u Tvoje srce, zar nisam u pravu princezo moja? – Sonsyreya se zagonetno nasmije, a potom zapovjedi: - Idemo! Pripremite se za ukrcavanje, ovdje smo postigle i više nego sam se nadala.-
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...