Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 14.10.2004.

Legenda o Alandiji

Sonsyreya se ponovno zamisli: - Zar su i Sywolyky prepoznali legendu, zar je i taj dio legende stvaran? Vile Charysmhe davno su pričale da su Hladne vatre prvi put poražene od Božanskih ratnika koje je vodio Onaj koji spava ispod pijeska – božanski ratnik Medyay Ardraghon. –
Na mostu je stajao osobno general Paska sa svojim časnicima. Shena šapne Sonsyrey: - General Paska osobno nas čeka. Vjeruj mi prijateljice, on se ne pojavljuje samo tako. Njega je osobno Shagan ovamo poslao jer jedino njegove želje Paska ispunjava bez pogovora. Njegovo ime na alandskom znači ubojica, a to je ime zaslužio time što je sa svojom teškom sjekirom baš ovdje na Armhagedhony satima sjekao i zadržavao najelitnije odrede Sywolykyh, a znaš tko je bio iza njega? Shagan sa svojim teškim mačem. Prestravljeni ratnici Sywolykyh pričali su da je to bio stravičan prizor. Stotine Sywolykyh najboljih ratnika koji su željeli borbu sa Shaganom, našlo je na mostu Armhagedonhe smrt, a Paska se nije pomaknuo ni za milimetar. Vitlao je tako satima teškom alandskom sjekirom i svojim snažnim tijelom priječio Sywolykyma prodor prema Shaganu koji je tada stvarno izgledao prestravljenim Sywolykima kao njihov Wargard.
- Ja i moji ratnici pozdravljamo Vas najljepše princeze Amazonskih naroda! Mene posebno raduje što vidim Shenu i Sonsyreyu u tako toplim odnosima, raduje me što se ponovno vidimo Shangro ( shangra - crnokosa na alandskom, tako je Sonsyreyu Shagan zvao u Bitkama za Skartarys). Alanđani Vam žele svako dobro, a ja ću Vas osobno otpratiti do Alanda jer dani su sve kraći, a Actyalan, Anybeatha i Athumazya započeli su svoj ples preko Wyghene. – pozdravi Paska princeze.
Sonsyrey se pozdravi s Paskom koji joj se činio izuzetno ponosan, dostojanstven i strašan u istom trenutku, a njegove oči mutno su svjetlucale i stalno pratile svaki pokret Sonsyreye, što pak je ona primijetila.
- Generale maloprije si mi pričao o Bijeloj smrti, zar ne? Zar to nije legenda o kojoj su pričali starci Sychythe, zar Bijela smrt vlada Alandijom? – odjednom zapita Sonsyrey šutljivog Pasku. Bez ikakvog znaka koji bi pokazao zbunjenost ili uznemirenost Paska mirno odgovori: - Ne princezo, nije to samo legenda. Shaghan je poveo nas u borbu s Bijelom smrti, naučio nas je On kako je pobijediti, a Actyalan vrišti i plamti kada ga Shagan napadne, Athumazya nema čaroliju kojom bi prevarila Shagana, a dah Anybeathe je nemoćan jer Shagan zna tajnu koju su mu poklonili Bogovi sa Zvijezda. – Sonsyreya se ponovno zamisli: - Bogovi sa Zvijezda! Boginjo blaga zar je taj dječak stvarno Medyay Ardraghon miljenik vili Charysmy? Zar su one o njemu pričale u Osvit vremena? – Sonsyreya sada ponovno upita Pasku: - Tko je Shaganu izgradio grad Aland. Zar su mu taj grad poklonili Bogovi? – Paska i dalje ostane miran i odgovori: - Aland je naša prijestolnica, veliki i moćan je to grad, trećina našeg naroda živi u njemu. Izgradio ga je Shagan osobno, na mjestu gdje smo ga čekali, a u njegovu veličinu i ljepotu uvjerit ćeš se sama princezo uskoro. -
Nakon nekoliko trenutaka pred Amazonkama ukažu se zidine i obrambene utvrde Alanda u svoj svojoj ljepoti i veličanstvenoj snazi. Dyadonkhe zinu od čuda, a Sonsyreya prošapuće: - Zlatni grad! Grad Sungrad iz legende, zar je ovo stvarno zemlja legendi? Zar su nam o ovom gradu pričale naše bake?! – Sada se i Shena obrati Sonsyrey: - Vidiš prijateljice, to su ti Alanđani. Puni su oni zagonetki i tajni koje samo oni razumiju, a pogledaj kule i utvrde, samo straža. Nigdje ono mnoštvo ratnika koje opisuju Sywolyky. – Stvarno, pa gdje su svi oni ratnici o kojima su pričali Sywolyky, zar oni uopće postoje? Da oni nisu samo legenda i izmišljotina prestravljenih Sywolykyh ratnika generale? – obrati se Sonsyreya Paski. Prvi put se Paska glasno nasmije što malo zbuni Sonsyreyu koja primijeti i blagi osmjeh ostalih Alanđana koji su ih pratili. – Aland je naš glavni i najveći grad, a da bi se do njega stiglo, prvo treba prijeći Armhagedohnu! Ako bi se nešto ratnika probilo preko Armhagedohne stiglo bi ih prokletstvo Kayonas šume. U toj šumi pukovnija pukovnika Mandana najboljese snalazi. Pukovnija pukovnika Unakasa ima veliki prostor u dolini Tawega što joj posebno odgovara za juriš i žestoki karier, a ako se i to prođe onda je u gradu general Pekso sa svojim ratnicima. Njihove strijele ne promaše nikada, a mačevi su im izuzetno kratki i ubojiti, a na kraju ako se u gradu pojavi Shagan… Eh, onda je to ono o čemu su pričali preplašeni Sywolykhy ratnici princezo.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...