Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 13.10.2004.

Legenda o Alandiji

Jašući pored Shene Sonsyreya je pozorno slušala njezine priče o Alandiji, o tim divljim prostranstvima kojima krstare na svojim plemenitim konjima teško oklopljeni i naoružani Alanđani, najbolji, ali i najtajanstveniji ratnici koje je zapamtilo ovo strašno i nezamislivo vrijeme. Stigavši pred Armhagedhonu Shena zbuni Sonsyrey riječima: - Tu sve počinje, ali i završava. Armhagedhona, snažna utvrda koja čuva ulaz u Alandiju, uporište nepredvidivih alandskih Šumskih patrola i njihovog generala Paske. To su oči i uši Shaganove. Što ti ratnici vide i čuju, za samo nekoliko desetaka minuta zna i sam Shagan. Pojavljuju se iznenada i neočekivano, udaraju brzo i energično, a zatim nestaju, pa se ponovno pojave u još većem broju. Tipično za Alanđane, ali ovi ratnici su to razvili do savršenstva. Sposobni su zbuniti, zadržati ili pak rastrojiti bilo kog protivnika i tako omogućiti alandskim brzim konjaničkim pukovnijama da preuzmu inicijativu i potpuno unište protivnika. - Dok Shena još nije završila rečenicu iz visoke trave pojavi se nekoliko desetaka Alanđana. Kao da je trava poprimila ljudski oblik, Amazonke jedva obuzdaju preplašene konje. Shena se osmjehne: - Vidiš, o njima sam ti upravo pričala prijateljice. Ušle smo u njihovo područje i oni su tu, a ta vijest već leti prema Shaganu.
- Moja te patrola pozdravlja Jutarnja roso Dyasparha, stojimo ti na usluzi, traži i dobit ćeš. No, među vama vidimo nepoznate ratnice, tko su one Sheno?-
- To je princeza Sonsyreya sa svojima Dyadonkhama koja ide u posjet Shaganu.- odgovori Shena, a među Alanđanima na trenutak nastane brzo izmjenjivanje pogleda, kao da su na trenutak zatečeni. – Šumske te patrole pozdravljaju Handrho, naše oružje te pozdravlja i želimo ti dobrodošlicu. Osjećaj se sigurno i bez straha. Armhagedhona ti otvara svoja vrata, predivna princezo toplih mora. – Sonsyreya osjeti malo crvenilo u licu, ovi opasni ratnici njoj su izjavili toliko počasti, samo joj nije bilo jasno zašto su je opet nazvali Handrha (zaštitnica). – Vidiš da su te očekivali, a čini mi se da su ti i cijele noći pjevali, već te nazivaju svojom zaštitnicom i nude ti svoje opasno oružje. Vjeruj prijateljice Alanđani to rijetko čine, a ako to učine onda imaju i dobar razlog za to. - nasmije se tajanstveno Shena. Sonsyreya odjednom sjaše s konja i krene prema Alanđanima. Ona pruži ruku zapovjedniku, istog trenutka on snažno udari desnom šakom svoj oklop i na trenutak bljesne i zvekne sve oružje ratnika iz patrole. Narednik skine tešku pancirnu rukavicu i pruži ruku princezi, blago joj se naklonivši. Ostali ratnici naklone se dubljim naklonom, a Sonsyreya stane svakom osobno pružiti ruku. Dok se ona pozdravljala s Alanđanima oni su iako zbunjeni ovom gestom i dalje pozorno motrili. Sada se pojavi nekoliko Alanđana na konjima. – Ovo su ratnici iz pukovnije Spyryth kojom zapovijeda zapovjednik obrane grada Alandown proslavljeni pukovnik Mandan. Oni će vas otpratiti do Armhagedhone i do Alandowna. -
Amazonke stignu pred snažnu utvrdu Armhagedhona, mostovi od kamena, kameni zidovi i bedemi s mnogobrojnim otpornim točkama i kulama, sustavi kanala koji znalački opasuju bedeme utvrde, a vrlo lako tu se mogu pojaviti i strašni alandski brodovi razarači, najveći i najjači brodovi tog vremena. Ovdje ništa nije prepušteno slučaju, ovdje se može odigrati fantastična bitka. Brodovi, utvrde, bastioni, ravelini i bedemi, kule i kanali, alandske strašne pukovnije, tajanstvene Šumske patrole, Boginjo blaga, pa do ovih utvrda nikada ne bi stigla ni jedna vojska Okolnih naroda. Zar su drevne vile Charysmhe stvarno bile ovdje i sve ovo opisale u našim legendama? Zar su one stvarno vidjele Ardraghona božanskog ratnika i zar je moguće da je to taj Shagan? Ove misli sve više su zaokupljale Sonsyreyu, a onda joj njezina kneginja Sandrha tiho šapne: - Princezo stotine nas očiju promatra iako dobro skriveni oni su tu svuda oko nas, osjećam ih, drhti mi cijelo tijelo. - - Znam prijateljice, bez njih sve ovo ne bi imalo smisla, njihova tajanstvenost i nenametljivost je zastrašujuća. Nigdje ih nema, a opet su tu svuda okolo, kao da ljubomorno čuvaju Nešto ili Nekoga. Princezo Sheno, zar ovdje nema Alanđana?- upita Sonsyreya.
– Da, to je nešto što nikada nisam razumjela. Uvijek kada se pojavim ja i moje Dyasparkhe, ili Haywey sa svojim pukovnijama, nigdje nikoga, ali sjećam se jednog prodora Sywolykyh odreda pred Armhagedhonu. U trenutku bedemi su bili krcati alandskim ratnicima, nekoliko konjaničkih pukovnija pojavilo se niotkuda, a što je najčudnije tu su se pojavili i strašni brodovi razarači. Zamislite samo alandski mornari napustili su brodove i kopnom udarili na Sywolyke odrede. Šumske patrole poput mrava izlazile su sa svih strana i brzim udarima nagrizale složaj Sywolykyh, a pojava pukovnika Unakasa i njegove pukovnije bila je veličanstvena. Unakasovi ratnici kao da su srasli s konjima. Ratnik i konj kao da su jedan organizam, poput mitskih Kentaura, strašni su to borci, udaraju i ne popuštaju, lome trgaju i rastrojavaju, padaju, ali se ponovno dižu, njihovi oklopi blješte na suncu. Svi pokušaji Sywolykyh da se im razbije složaj ostali su bez uspjeha. Kako je upornost Sywolykih odreda rasla, tako je i slava Alanđana bila veća, na kraju Sywolykhy su zbunjeno buncali o njihovom mitskom ratniku gospodaru rata Wargardu, samo on se borio na strani Alanđana i njih je zauvijek napustio. -

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...