Meru – poslušni
Doba piramida, vremensko doba drevnog Egipta kada kraljevi (faraoni) grade svoje fascinantne grobnice zahvaljujući radu tisućama ljudi. Da, ljudi kaže Athumanunh, a ne kao neki što uporno tvrde da su to bili robovi. Nema nikakve sumnje da su faraoni u to vrijeme bili apsolutni gospodari i vlasnici cijelog starog Egipta, te svega živog u njemu. Ne, ne tvrdi Athumanunh da u egipatskom društvu nije bilo robova, naprotiv, bilo ih je, ali ne u nekom spomena vrijednom broju. Tadašnje egipatsko društvo podijeljeno je u četiri sloja ili kategorije. Prvi sloj čine činovnici koji na neki način i sudjeluju u kraljevskoj vlasti. Drugi sloj čine službenici, slobodnjaci, koji su posebnim ukazima postavljeni u posmrtnim hramovima gdje služe mrtvim vladarima. Treći sloj čine zanatlije koji posjeduju određena specijalizirana znanja iz različitih oblasti. Četvrti sloj i najbrojniji sloj egipatskog društva čine meru – poslušni. U taj poslušni sloj spadaju zemljoradnici, stočari, lovci i ribolovci. Robovi, ljudi bez ikakvog prava nigdje se ne spominju u «Doba piramida», dakle u vrijeme staroga kraljevstva. Međutim, ne smije se zaboraviti da je u to doba svatko mogao biti angažiran za fizičke poslove, osim ako posebnim ukazom kralja (faraona) toga nije bio oslobođen. Prije svega ti fizički poslovi ogledali su se u poljskim radovima sjetve i žetve. No, isto tako tu se slobodno mogu svrstati i radovi na kopanju kanala, pa i radovi koje su tražili ratni pohodi.
E, a sada radovi na piramidama. Te zahtjevne radove ne mogu izostaviti od naprijed pobrojanih, ali se ne želim upustiti u neku analizu načina i tehničkih postupaka koji su rabljeni tijekom gradnje piramida. Jedno je sigurno, a to je da su piramide ipak izgradili nitko drugi nego drevni Egipćani uz pomoć sasvim jednostavne mehanizacije i izuzetno dobre organizacije rada. Izgradnja piramida sigurno je bila izuzetan i skoro nezamisliv pothvat bez velikog broja ljudi, ako ne i možda, cjelokupnog tadašnjeg egipatskog stanovništva. Piramide su drevni Egipćani, manje ili više, dobrovoljno gradili i sudjelovali u toj izgradnji. U takvom ideološko – religijskom društvu, kakvo je egipatsko u to doba, nije sigurno bio razvijen neki kritički odnos prema gradnji piramida, pa nitko nije ni imao neki drugačiji stav prema gradnji piramida.
No, jedno je opet sigurno, piramide nisu gradili robovi jer tog sloja ljudi u to doba nije bilo, a sigurno ih nisu ni vanzemaljci gradili jer prošlost je samo ljudska – ona pripada čovjeku, ma odakle da je on došao.
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...