Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 12.10.2004.

Grčka mitologija

Atena – ljepokosa božica

Uporno je i uspješno štitila od neprijatelja Grčku, a posebno grad Atenu. Od najstarijih vremena Grci je štuju kao božicu rata, a za razliku od bitaka koje vodi, njezin brat, bog rata Ares, Atenina vojska i bitke uvijek završavaju pobjedom. Sve ratove i bitke vodila je uvijek promišljeno i mudro. Neosvojiv je bio grad koji bi u hramovima svojim imao njezine posvećene paladije, pa su jedan takav kip, a da bi osvojili Troju, iz tamošnjeg hrama tijekom bitke ukrali i odnijeli Ahejci Odisej i Diomed.
Zlatna jabuka koju je trojanski ljepuškasti princ Paris imao darovati «najljepšoj» nije pripala Ateni niti Heri, već Afroditi, koja mu je zauzvrat obećala najljepšu ženu. Kasnije kada je Paris ugledao lijepu Helenu, pomislio je da se Afroditino obećanje ispunjava. Otmicom Helene uzrokovao je Trojanski rat. Ovo je Atena smatrala za neoprostivu uvredu, te se zajedno s Herom zaklinje da će mu se osvetiti. No, ne samo njemu, već cijelom njegovom narodu i državi trojanskoj i sve ih upropastiti. Hera i Atena u Trojanskom ratu su goruće i ustrajne protivnice Trojanaca. Na sve načine ove dvije božice pomažu Ahejcima da osvoje Troju. Otvoreno Atena Ahejce potiče i poziva na boj i junaštvo, a u bitkama ne preže ni od čega, pa tako jednom prilikom navodi i nagovara Diomeda da kopljem rani njezinog brata Aresa koji se bori na strani Trojanaca. Evo kako u jednom zapisu Homer opisa Atenu nošenu ratnim zanosom: - Na noge svoje Atena potplate krasne, zlatne, ambrozijske sveže. Po vodi i beskrajnoj zemlji oni nošahu nju, k'o vjetar što pušući leti, koplje ubojno uzme s oštricom od mjedi ljute, veliko, teško i čvrsto. Redove junaka bije njime, na koje se kći silnovitog naljuti oca. Vinuv se Olimpijskoj gori naglavce božica ode i na itačkom polju kod vrata kraljevskih dvora Odisejevih stane na pragu s kopljem u ruci… -
Kada u bitkama Trojanci stanu gubiti princ Hektor ovako govori majci svojoj da zamoli Atenu: - Nego otići u hram ljepokose Atene i njoj kada skupiš starice ponesi plašt koji se tebi u dvorima tvojim najdražesniji i najveći, tebi najdraži, toj ljepokosoj Ateni tamo na koljena metni. Obećaj joj zaklati dvanaest krava bijelih, što ne bjehu još u jarmu, ne bi li se gradu smilovala, ženama i dječici trojanskoj, ne bi li od Troje odvratila Tidejeva sina, jakoga kopljanika… -
Opazi tako Atena da Apolon prevari Tideju sina, pa shvativši da je Diomed u smrtnoj opasnosti, skoči ona sama u njegova bojna kola i doda mu bič, te konjima njegovim svježu snagu pokloni. Atena se pod Trojom bori zaista hrabro, ali se služi i lukavstvima raznim, te pod svaku cijenu želi pobjedu Ahejaca i propast Trojanaca.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...