Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 11.10.2004.

Legenda o Alandiji

nastavak - Bitke za Skartarys

U odaje uđe Shagan u pratnji generala Vitezova vjetra. Blistavi oklop i teški mač za pojasom činili su ga impozantnom pojavom. Shagan polako skine kacigu i pancirne rukavice. Zavlada muk i teška tišina, a onda se Shagan glasno nasmije: - Unakas neka se ratnici udalje iz palače! Postavite stražu i osigurajte je! Vrati oružje princezi s Dyadonhe i njezinim pratiljama, a ti Yakwy pripremi brod za sat vremena vraćam se u Aland! Sada idite svi, želim biti sam sa sestrom i njezinim prijateljicama koje je uzela pod svoju zaštitu! Svi Vitezovi vjetra istodobno pozdrave i udalje se, a Panđa upita: - Shagane želiš li da nastavimo bitku s ionako razbijenim skupinama? Masharan čeka tvoje zapovjedi. Otok neće napustiti nitko za koga ti to ne želiš. Unakas je okupio sve pukovnije i spreman je za svaku tvoju zapovijed, a Paska sa svojim ratnicima nadzire sve kutke ovog čudnog otoka. - - Hvala ti Panđo, ali da prvo čujemo ovu ljepoticu, želi li borbu ili mir, jer od ovog trenutka Skartarys je pod upravom Alandije. Ovo više nikada neće biti sklonište za Sywolyke i Kotyance. Previše su nam briga zadali i u našim morima, a onda se ovamo skrivali. - Sonsyreya se sada obrati Shaganu: - Pobjeda je tvoja i to potpuna, ali moraš znati da ja nisam znala da odavde Sywolyky napadaju Dyaspahr i tvoje trgovačke putove. Ja s tobom želim mir, ali ako nam oduzmeš Skartarys bit će to preveliki udar za Amazonke. - - I ja se slažem s princezom Shagane, ovaj nam otok previše znači znaš … - - Polako ljepotice, sestrice, pa tko je uopće rekao da ću vam oduzeti otok. Ja ću na djeliću ovog rajskog otoka izgraditi svoju luku za koju vi nećete ni znati da postoji, ali na ovaj otok više nikad neće ni jedan brod, a da ja to ne znam. Masharan će ih lijepo otpratiti nekamo drugamo, a otok je vaš i na njemu radite i igrajte svoje igre vi ljepotice. Meni je on nepotreban i beskoristan, jeste li zadovoljne? Sada moram natrag u Alandiju gdje imam posla koji mi je prekinuo tvoj nestanak. Obije vas pozivam u Aland gdje ću vam se iskupiti za ovu žurbu, a Yakwy i Amaksos će se pobrinuti da imate sve što poželite i da se sigurno vratite u Dyasparh, a odande dođite u Alandiju. Prihvaćaš li poziv princezo Dyadonhe? - - Vrlo rado Alanđanine. – nasmije se Sonsyreya i obori pogled koji je jedva zadržavala. Naime, od kada je ušao Shagan nije skidao pogled s nje. Shagan raširi ruke: - Onda smo se dogovorili, a sada stvarno moram brzo u Alandiju.
Tisuće alandskih ratnika koji su prije samo nekoliko sati izgledali strašno i opasno, sada je u velikom redu i organizirano napuštalo Skartarys kao da se ništa nije ni dogodilo. Sonsyrey je to sve promatrala pozorno i šutke, a onda se obrati Shenhy:
- Princezo tvoj brat je jako zagonetan i opasan. Doveo je ovamo tisuće najboljih ratnika koje do sada nisam vidjela. Iskreno ja sam iznenađena i zadivljena. Borili su se vrlo hrabro, jurišali su u zastrašujućem poretku, kao da su točno znali kamo moraju udariti. Osvojili su naš otok, a on nam ga je odmah vratio. Kako su se iznenada pojavili, još su organiziranije i tajanstvenije nestali. Da nema ovih ovdje koji su ostali ne bih sve ovo vjerovala, a pogledaj ih. Odmah su stali graditi utvrde kao da im prijeti velika opasnost. Sve to me zastrašuje princezo. – Northsylha se nasmije: - U pravu si prijateljice. Njemu su tek dvadeset i dvije godine, a već je zasjenio ratničku slavu svog starijeg brata, pa i samog oca, ako ne i djeda. Njegovi ratnici porazili su Sywolyke u Dolini smrti, a strašne su poraze nanijeli i Kotyancyma koji su morali moliti za milost za svoje gradove. Sve napade njegovi ratnici lome u samom začetku i bore se hrabro i nezadrživi su. Način na koji oni vode bitku i grade svoje borbene složaje oko Shagana, nepoznati su i do sada neviđeni. Trebaš tek vidjeti njegovu Alandiju, to još nisi vidjela. To ti je veličanstveno, kao da se nalaziš u zemlji iz legende. Njihovi gradovi, putovi, te šume srebrenog bora, ta beskrajna prostranstva, taj narod koji kao da zna i ljubomorno čuva neku veliku tajnu, a koju im je upravo On otkrio, jer poslije toga svi su poludjeli za njim i strašno ga zavoljeli. Vidjet ćeš da čak ni plahe šumske životinje tamo ne bježe od njega, a čini mi se da i sunce jače sije kad je on u blizini. No, najbolje da sada pođemo na odmor, a sutra ćeš se u to sve i sama moći uvjeriti. Noćas ćeš mirno spavati, jer u zraku lebdi njegov lik. Njegovi ratnici zaštitili bi nas i od nemogućeg. Pogledaj samo ona dva generala, to su bolji od najboljih, a upravo je njima on povjerio našu sigurnost. Možeš biti sigurna da ćeš noćašnji san još dugo pamtiti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...