Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 08.10.2004.

Legenda o Alandiji

Grad piramida

Kada je zima prošla Shagan odluči povesti svoje Alanđane na jug. Nakon nekoliko dana Shagan i njegovi generali stigli su do obale divlje rijeke Hesperaskhe, koja je nabujala od topljenja snijega u svojim valovima nosila stabla i granje. Shagan je nekoliko trenutaka mirno gledao u valove rijeke, a onda progovori: - Moramo prijeko ove rijeke i krenuti dalje na jug. – Svi Alanđani ostanu zbunjeni, a stari Panđa glasno upita: - U ovo doba godine rijeku je nemoguće prijeći bez opasnosti. Kako to misliš da napravimo dječače? - - Lako i jednostavno. Napravit ćemo splav i preko rijeke priječi pomoću njega. – Alanđani su i dalje nijemo promatrali Shagana, ali kada im je on stao objašnjavati što trebaju napraviti svi požure da izvrše njegove zapovijedi.
Nakon sat vremena splav je bio gotov i Alanđani se na vlastito čuđenje prebace preko rijeke s konjima. Na drugoj se obali odmore, objeduju i potom krenu dalje prateći Shagana. Odjednom Paska koji je jahao na čelu kolone naglo zaustavi konja i vrati se k ostalima. – Nešto se krije u onom grmlju, a životinje sigurno nisu, jer bi već odavno pobjegle. Mogu biti samo ljudi koji vrebaju iz zasjede. – objasni Paska Shaganu. Zumah rukom pozove još dvojicu i krene prema grmlju. Munjevito iz grmlja se pojave naoružani ratnici i svoje oružje isuču prema Alanđanima. Još brže Alanđani izvuku svoje mačeve, rasporede se oko Shagana i spreme se da napadnu na njegov znak. – Stanite! Spustite oružje Alanđani! Spustite oružje i vi ratnici! Mi dolazimo s prijateljskim namjerama. – Shagan smiri Alanđane, te potjera svog konja prema maskiranim ratnicima praćen svojim Alanđanima koji su i dalje bili spremni za napad. – Želim govoriti s vašim vođom! Nemamo neprijateljske namjere. – obrati se Shagan maskiranim ratnicima. Još nekoliko trenutaka maskirani su ratnici ostali u borbenom složaju, a onda jedan od njih pokaže rukom Alanđanima da ga prate. Ubrzo Alanđani se u pratnji maskiranih ratnika nađu u njihovom gradu koji je bio prepun piramida i brižno njegovanih travnjaka i vrtova s cvijećem. Ispred najveće piramide Alanđane dočeka iznenađenje. Lijepa crnokosa djevojka, u crvenoj haljini okružena s još desetak naoružanih djevojaka ratnica, s puno nepovjerenja promatrala je Alanđane. Na njen znak svi maskirani ratnici poskidaju svoje kapuljače i redom se pokažu lijepe i mlade crnokose djevojke – ratnice. Ovo sada zbuni Alanđane. Panđa zbunjeno prošapuće: - Blagi Bože, pa ovo su sve djevojke! - - I to lijepe i mlade. – doda Amaksos. – Ali naoružane i izgleda da znaju rabiti oružje. – doda Paska. Djevojka u crvenoj haljini priđe još bliže i upita: - Tko ste vi i otkuda ste se stvorili u našoj zemlji tako blizu našeg grada? Mi smo Alanđani. Ja sam Shagan i zapovijedam ovim ratnicima. Dolazimo iz Alandije zemlje preko rijeke Hesperaskhe, a tko ste vi? – odgovori Shagan. - Mi smo Amazonke Dyasparkhe, ja sam princeza Northsyla, a ovo su moje ratnice. Zašto vi lažete? Preko Divlje rijeke nema gradova, to je područje Bijele smrti, tamo nitko ne živi. – odgovori djevojka u crvenoj haljini i dalje puna nepovjerenja prema Alanđanima. - Preko Divlje rijeke koja se od danas zove Hesperaskha žive Alanđani, a Bijela smrt tamo više nije gospodar. Ta zemlja sve do
Snježnog oceana pripada Alanđanima princezo Dyasparkho. Rijeku smo prešli s namjerom da pronađemo slobodne ljude i žene da nam se priključe kako bi vratili staru slavu našem zaboravljenom narodu. – ponovi Shagan. - Dobro to nije ni važno,
ali ovdje nema nikog koga tražite. Recite što još trebate i onda napustite našu zemlju jer mi smo u ratu sa Syvolykyma i svakog trenutka očekujemo da nas napadnu. - nastavi princeza. - Trebamo hrane i vode, toplu kupku, nekoliko sati odmora i sna, a zauzvrat borit ćemo se s vama protiv vaših neprijatelja. - odgovori Sahagan. - Dobro, to sve ćete i dobiti, a ako ste voljni boriti se za nas to je vaša stvar i volja. Nama će svaka pomoć dobro doći. – složi se princeza i nastavi – Ti mladiću možeš s još dvojicom jesti u mojim odajama, a ostale tvoje ratnike moje će ratnice obilno nahraniti. -
Nakon nekoliko trenutaka kasnije u palači princeze Northshile.
- Što misliš o ovim Alanđanima Dayna? – pitala je princeza svoju pratilju. - Princezo mislim da možeš vjerovati tom dječaku. Čini mi se da je iskren i da govori istinu, ali čudno je kako do sada nismo saznale za te Alanđane. Tog dječaka prate stariji i iskusniji ratnici koji su vični borbama. Njihova lica i pokreti na odaju ništa, a najmanje strah. Na kraju, oči tog dječaka podsjetile su me u jednom trenutku na oči vašeg brata princa Hayweya. -
Za to vrijeme kod Alanđana.
- Ova je princeza prava ljepotica. – iznenada se Shagan obrati Panđi. - Samo nam se nemoj zaljubiti dječače jer ćemo imati velike muke s tobom. – susprezao je smijeh stari Panđa. - Mislim da su naše muke već počele, jer Shagan je zaljubljen i ponudio je ono najbolje što ima. Pristao je da se bori za princezu svojim mačem. – nasmije se Yakwi, a i ostali Alanđani. Shagan se na trenutak malo zbuni, a onda se i on stane smijati. Kad su Alanđani ušli u odaje princeze, posjedaju za stol. Nasuprot njima sjednu Dyasparkhe. Princeza primijeti da je Shagan stalno gleda pa ga upita: - Po tvom držanju vidim da si plemenitog roda, ali zanima me gdje ti je obitelj i ostatak naroda? Za Alanđane prvi put čujem i zašto vas prije nismo viđale, ako živite prijeko Divlje rijeke? - - Moji Alanđani potomci su davno zaboravljenog naroda iz grada Prozirnih sjena, a mene su pronašli kao dječaka i odgojili me kao svog princa. Stari Kaguar tražio je od mene da ponovno podignem narod Alanđana. Kako su svi krajevi ispod Hesperaskhe nastanjeni, mi smo svoju zemlju pronašli u carstvu snijega i leda, u području Bijele smrti. – mirno objasni Sahagan, ali ga prekine dolazak jedne od ratnica koja upozori: - Princezo, Sywolyky u velikom broju prelaze Hanter i idu ravno na Izydonu. Naše predstraže odmah su im se suprotstavile. Sada su u teškom položaju i trebaju našu pomoć. - Prije nego su se Amazonke snašle Shagan je brzo nerazumljivim riječima nešto objasnio Zumahu i Panđi koji se brzo izgube. Nakon samo nekoliko minuta u dvorištu su se okupili Alanđani naoružani i spremni za borbu čekajući samo znak Shagana. Kada su to dobili u strašnoj vici napuste grad i pojure u smjeru u kojem se očekivao napad Sywolykyh.
Dyasparske ratnice potpuno su okružili Sywolyky u velikom broju, otpor ratnica bio je sve slabiji, ali sada se u borbu umiješaju Alanđani uz ratne pokliče. Iznenadna pojava Alanđana potpuno zbuni Sywolyke koji popuste pod naletom i izgube borbeni složaj. Međutim, nakon prvih trenutaka zbunjenosti, Sywolyky časnici okupe svoje ratnike i oni navale na Alanđane. No, sada se dogodi nešto što će se dugo pamtiti. Poput nekakvog ratnog božanstva, s teškim mačem koji je svjetlucao, pojavi se Shagan ispred složaja svojih Alanđana i nanovo ih pregrupira. Munjevito mačevi Alanđana nestanu u koricama, u njihovim rukama nađu se kratka koplja za bacanje koja Alanđani bace snažno i složno na prve redove Sywolykyh koji padnu pokošeni preciznim izbačajima koplja. Sada se na Sywolyke sruči kiša strijela koja pokosi njihov novi red borbenog složaja, a onda druga, treća… Kada je složaj nanovo razbijen, Alanđani navale svom silinom i svojim teškim mačevima stanu kositi Sywolyke. Sve ovo promatrale se Dyasparke koje su dopratile princezu. - Boginjo blaga, pa ti Alanđani su nevjerojatni, gdje udare tu lome i probijaju, a pogledajte samo onu čudnu svijetlost koja ih obasjava. Kakvo je to čudo? - čudila se princeza Northshila. Nakon nekoliko minuta borbe Sywolyky popuste i napuste borbu, te se stanu povlačiti . Alanđani kao da se ništa nije dogodilo mirno sjašu i stanu skidati oklope i pancirne košulje. Na njihovim snažnim tijelima, koja su Dyasparke smiješkom i razmjenjujući međusobno poglede, pokazale su se modrice zadobivene u borbi. - Brzo ranarnice! Tery, donesite melem i previjte rane ovih hrabrih ratnika! Povijte im rane i posjekotine! – zapovijedi princeza i krene prema Shaganu i iznenada se skameni. - Oh, Sahagane! Odakle ti ta ogrlica koju nosiš oko vrata?! – začudi se Northshila. - To nosim od rođenja, zašto? – upita Shagan. Sada princeza pokaže svoju ogrlicu koja je bila istovjetna Shaganovoj. – Što to treba značiti princezo? – i dalje je bio zbunjen Shagan. – Takve ogrlice imamo ja i moj brat, a imao ju je i naš mali brat kojeg su Sywolyky u jednom napadu na Tycycacu oteli. Taj moj mali brat si ti Shagane! – ushićeno poviče princeza i snažno zagrli Shagana. Brzo se spremi i idemo u Tycycacu da vidiš oca i majku koja nam je uvijek govorila da si negdje živ i nikada te nije preboljela i zaboravila. – i dalje je vidno uzbuđena govorila princeza.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...