Četiri Horusova djeteta ili figure šauabti
Četiri Horusova djeteta prvobitno su predstavljali četiri strane svijeta, četiri potpornja svijeta: Amsit, Hapy, Tuamutef i Kebsenuf. Amsit je imao glavu čovjeka i predstavljao je jug, Hapy je imao glavu psa, a predstavljao je sjever, Tuamutef je imao glavu šakala, a predstavljao je istok, Kebsenuf je imao glavu sokola i predstavljao je zapad. U kasnijem zagrobnom životu figure Horusove djece nazivali su Šauabti (odgovoriti, odazvati se na poziv), a naziv im najvjerojatnije potječe od korijena riječi š w b t (šau=wabti – odgovoriti, Athumanunh slaže između suglasnika samoglasnike). Ove figure trebale su odobrovoljiti bogove i pokojniku omogućiti da ide gdje god zaželi na onom svijetu, te su na poziv vlasnika trebale obaviti sve teške poslove umjesto njega. Naime, stari su Egipćani vjerovali da pravedne pokojnike u zagrobnom svijetu očekuje bogato imanje i brojna stada stoke, obilje hrane i pića, ljubav i seksualna zadovoljstva. Taj koncept trebao je u potpunosti zadovoljiti ondašnji način razmišljanja Egipćana. Time je ujedno i Ozirisovo carstvo toliko bilo demokratizirano da je svatko na onom svijetu mogao da se oslobodi teških poslova koje je obavljao u ovom svijetu.
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...