Orion je sin Posejdona, boga mora. U grčkoj mitologiji on je bio slavni lovac, lijep i snažan muškarac smrtnik divovskog rasta. Bio je čovjek u kojeg su se zaljubile mnoge božice. Već kao malog dječaka, otac bog Posejdon, naučio ga je da hoda kroz mora, a glava mu je uvijek bila nad povrsinom vode, pa čak i kad bi koračao po največoj dubini. Iako je među smrtnicima slovio kao hrabar i nenadmašiv lovac Orion je ostao upamčen po svojim ljubavnim avanturama. Za mnoge žene i božice bio je neodoljiv, iako je ponekad (a izgleda da bas zbog toga) bio nasrtljiv i nasilan. Očaran ljubavlju proganjao je Plejade, sedam kćeri Atlasa, sve dok ih Zeus nije postavio na nebo. Orion ih proganja i na nebu, ali tu ih nikada ne može doseći. Zbog svoje umišljenosti Orionova žena je završila u podzemnom svijetu, a on se zaljubljuje u Meropu. Pijan jedne noći, on je siluje u njezinim odajama. Za kaznu ostao je slijep na oba oka, ali doznavši za proročanstvo da svtko tko putujući na istok usmjeri svoje lice prema izlazećem bogu Suncu (Heliju), može povratiti vid, potpomognut od boga Hefesta, Orion to učini i povrati vid. Njegova ljubavna strast se ponovno budi i ovaj put on muti sa samom božicom Artemidom, koja se do božanskih ušiju zaljubila u Oriona. (Taj je stvarno nešto imao kad su i Artemidi kočnice popustile, Athumanunh samo malo promišlja, ali mu u koži bio ne bi, hehehe, jer tu je stariji brat Apolon, a s njim nema šale) Naime, Apolon kod majke Zemlje, strašne Gee, smisli lukav plan kako da se riješi Oriona. Gea je poslala strašnog škorpiona koji natjera Oriona u more, a Apolon upita Artemidu: "Vidis li onu tocku u daljini na pucini? Možeš li je pogoditi strijelom?" Naravno, Artemida ovome nije mogla odoljeti i smrtno pogodi Oriona. Kasnije, kada je shvatila da je ubila Oriona, Artemida je toliko tugovala da je Zeus zapovijedio da se Orion zajedno sa svojim vjernim psima, pratiteljima u lovu, uzdigne u nebo. Na nebo je uzdignut i Škorpion, ali tako da se nikada Orion i Škorpion ne vide. Orion se na nebu pojavi tek kada Škorpion zađe.
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...