Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 27.09.2004.
Ra i Horus
Ra je najvjerojatnije bio najstariji bog kojeg su drevni Egipćani obožavali i njegovo ime seže daleko, jako daleko, u tako daleko vrijeme (Athumanunh to zove – Vrijeme prije samog Osvita vremena ili Praskozorje vremena) da mu je značenje nedokučivo i zauvijek ostalo nepoznato. Za Egipćane je vrijeme počelo onog trenutka kada se Ra u stvaranju pojavio nad obzorjem u obličju Sunca, a čovjekov je život uspoređivan s njegovom svakodnevnom putanjom još od najranijeg vremena. Egipćani vjeruju da Ra plovi nebom u dvjema barkama (matet i sektet). Od izlaska do podneva Ra putuje u matet, a od podneva do zalaska Ra putuje u sektet. Dok izlazi (rađa se) Raa napada strašna i moćna zmija Apep, personifikacija zla i mraka. Ra se borio s ovim čudovištem tako da ga je pogodio strijelama koje su spržile Apepovo tijelo. (nešto slično događa se kasnije i u borbi između Horusa i Seta)
Međutim, pored Raa, u ta davna vremena postoji i bog imenom Horus (Athumanunh skreće pozornost da to nije bog koji je sin Izide). Dakle, radi se o bogu čiji je simbol ptica sokol (Irihor) odnosno prvi živi stvor koji se pojavljuje na zemlji. Tog sokola ili Horusa Egipćani slave također kao boga sunca, a kasnije dolazi do zbrke (u početku toj zbrki nasjeda i Athumanunh) gdje se ovaj bog pobrkao s Izidinim sinom Horusom.
Horus poprima slijedeća obilježja: Heru – ur, Heru – merti, Heru – nub, Heru –hent –hat, Heru – hent – an – maa, Heru – khuti, Heru – sam – taui, Heru – hekenu i Heru – behutet.
Athumanunh Izidinog sina razlikuje tako što ga nazove Heru – sa – Ast – sa – Asar (Horus sin Izide sin Ozirisa) ili Heru – p – khart (Horus u naručju svoje majke).
| rujan, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...