14.12.2011., srijeda
Planeti na nebu - prosinac 2011.
Ovdje je još jedan od tko zna koliko već sličnih članaka sa svrhom promoviranja amaterske astronomije i edukacije puka svekolikog o našem nebu. Za promatranje planeta nije potreban teleskop jer se svi osim Neptuna i Urana jasno vide golim okom i zaista ih je nemoguće promašiti. Ako nekoga zanimaju detalji na planetima, treba mu teleskop i to malo bolji. Međutim načelno svi koji ih imaju jako dobro znaju gdje su i kada vidljivi planeti, stoga od ovog članka neće nikako profitirati.  Link na članak će do kraja praznika stajati u boxu lijevo, tako da je nadohvat ruke ako nekome bude trebao tijekom zimskih praznika. Pričajući samo o planetima, cijela će zima biti dosta zanimljiva jer su se lijepo razmjestili prividno dalje od Sunca. Naravno, ono što vrijedi za prosinac 2011., otprilike i vrijedi za siječanj 2012., s recimo satom razlike. Nisu to brze i velike promjene, osim za Merkur koji se brzo vrti oko Sunca. Utjecaja na ljude nema, jer je astrologija, iako unosna djelatnost, samo prljava pseudoznanost. Gromade stijenja, lave, plina i plazme idu svojim putem i jedini mjerljivi utjecaj imaju po tome što nam što svojim, a što odbijenim svjetlom podražuju mrežnice u oku ili senzore na teleskopima. Još je svega par dana do zimskog suncostaja (22. prosinca u 05:30) kada će dan najkraće trajati, a noć najdulje. Odabrao sam vikend koji slijedi (večer 16. prosinca) kao početak promatranja. Vremenska prognoza nije nimalo povoljna, međutim kako sam već rekao, većinu podataka možete na fleksibilan način iskoristiti za cijelu zimu. Prilika za fotografiranje ima, samo treba znati kako.
Taman oko 18h s istoka izlazi i zviježđe Orion i ispod njega Veliki pas sa Siriusom (najsjajnija zvijezda na nebu), a do njih Mali pas s Prokionom koji cijele noći prelaze nebo, a u blizini je i zvijezda Kapela u zviježđu Kočijaš (peterokut, gledano iz svjetlosno onečišćenih gradova).
Negdje oko 23h skupa s Mjesecom izlazi i Mars, Mjesecu s lijeve strane. Značajno je slabijeg sjaja (0.5) od Jupitera, ali se lako uoči jer je breskvaste boje, te mirnog sjaja kao što planeti najčešće bivaju. Iznad je zvijezda Regul (Lav).
Oko 02:30 s istoka se diže blijedi Saturn, sjaja podjednakog kao i Mars. Desno od njega je zvijezda Spika (Djevica), a blizu je i zvijezda Arktur (Volar). (Inače, 20. prosinca (utorak), pridružit će im se i "stari Mjesec" u obliku srpa, te će s njima tvoriti skoro pravokutni trokut.)
Malo nakon 05:30, kada je već zaista hladno, a Vega i Deneb se opet vide na sjeveroistoku, s jug-jugoistoka izlazi i Merkur, poznat po tome što ga se zbog njegove bliskosti Suncu rijetko dobro vidi. Magnituda sjaja mu je otprilike 0, znači nešto više od Saturna i Marsa. Boja nikakva specijalna, a malo više treperi jer je sitan i daleko. Ovo je zapravo jedna od dosta rijetkih prilika za promatranje, pa ako vam ne smeta hladnoća i imate avanturističkog duha, a jugoistočni obzor vam je dosta nizak, lako ćete ga uloviti. Dvogled dobro dođe jer čim ga spazite mozak zapamti gdje je i prepozna ga golim okom. Ako usput primijetite koji meteor, vjerojatno će se raditi o nekom iz roja Geminida. Da ne smeta Mjesec, lijepo bi se vidjeli, no ovako to nema previše smisla. Pluton više nije klasificiran kao planet, a sve i da imate dovoljno dobar teleskop za njega, ne biste ga mogli vidjeti jer se sad nalazi prividno blizu Sunca. Nedostaje još jedan planet, a to je upravo onaj kojeg promatrate s u prosjeku 180 cm udaljenosti. |
- 08:15 - gurni glavu kroz monitor (20) - snimi - #
09.12.2011., petak
Viralne ljudske gluposti: Merkur i "skriveni NLO"
|
Ima već par dana da eksponencijalno brzo raste hype i bulažnjenje oko filmića kojeg je uploadao jedan ogrezli i paranoični teoreričar zavjere na YouTubeu. Prvo filmić. Žao mi je da budali dajem viewove, ali što se može. U trenu dok ovo pišem, stvar ima 1,183,911 viewova, a broj bijesno skače. Argumentacija tog ćaknutog YouTubera ide ovako nekako: "Trebamo imati otvoren um, i zato ja kažem da je to sigurno NLO, dakle izvanzemaljci, jer je očito da je to svemirski brod koji je izgubio sposobnost skrivanja pod udarom izboja sa Sunca". Teško je u tako kratkom komadiću teksta nabacati toliko apsurda i logičkih pogreški, ali nekima zaista uspijeva. No što je zapravo taj "objekt" kraj Merkura? Neki su pomislili da je asteroid koji je eksplodirao pod naletom Sunčevog koronalnog izbačaja. To je nemoguće, jer su asteroidi grude stijenja s nešto dispergiranog metala, u prosjeku manji od uobičajene Zemaljske planine, a koronalni izbačaji su, dok dođu do Merkura, veći od samog Sunca, a užasno su razrijeđena plazma. Dobra usporedba asteroida i izbačaja jest metak i veliki oblak, iako bi za pravu usporedbu oblak morao biti puno, puno veći. Ako oblak naleti na metak (ili obrnuto, nevažno je), nema gotovo nikakve interakcije. Uostalom, objekt se ne miče u odnosu na Merkur, te ga prati toliko dobro da mi je čudno kako većina ljudi ne pomisli da se radi o greški u samom sustavu koji to sve snima. Neki drugi su branili ideju da se radi o plazmi koja se uplela u Merkurovo magnetno polje, što je također promašaj, ali barem racionalno razmišljanje. Intenzitet Merkurovog magnetnog polja je otprilike 1.1% Zemljinog, jer Merkurova unutarnja građa nije ni približno tako dinamična kao ona našeg planeta. Da bi se izbačaj upleo i tako sjajio u magnetosferi planeta, ona bi morala biti redovima veličine intenzivnija (blago rečeno), te bi bilo za očekivati da se uplete na polovima, a ne na dijelu od kojeg se normalno - odbija. Izbačaj bi morao biti vrlo gust i lokaliziran, te baš usmjeren na Merkur, za što su šanse mizerne. Također, sustav koji je odgovoran za nastanak te snimke takvo što ne bi ni mogao uloviti jer ne može. Odgovor je na pitanje jest: Merkur. Njegova orbita je vrlo malena i godina mu traje naših 88 dana. Iako su prividna gibanja planeta po nebu presjek raznih gibanja, izuzmemo li rotaciju Zemlje, najveći utjecaj na Merkurovo prividno gibanje po nebu ima upravo njegova jurnjava oko Sunca. Ovih dana dnevno se pomakne oko jedan i pol stupanj. To je otprilike kao 3 promjera Mjeseca na nebu. Upravo se to i vidi na filmiću. Kamera koja je ovo snimila nalazi se na sondama STEREO kojima je zadatak snimati promjene na Suncu iz dvije međusobno vrlo udaljene točke (tzv. Lagrangeove točke), da se dobije prostorni prikaz promjena u Sunčevoj atmosferi. Dvije su sonde, svaka u svojoj Lagrangeovoj točki. SECCHI je jedan od projekata koji koriste te sonde. To je otvoreni projekt čije se snimke mogu skinuti na službenoj stranici. Kako je došlo do tog čudnog fenomena? SECCHI-jeve snimke nisu "point and shoot", kako bi to laici navikli na digitalne idiot-fotoaparate mogli zaključiti. Radi se o snimkama koje su intenzivno digitalno obrađene. To se radi zato što je koronalne izbačaje (CME, to su ta "vela" koje Sunce izbacuje s površine i čiji popratni bljeskovi subatomskih čestica nama izazivaju jaka polarna svjetla kada nam ih usrče Zemljina magnetosfera) jako teško uhvatiti na kameri. Vrlo su blijedi, a Sunce je vrlo blještavo. Zato se namjerno povisuje osjetljivost senzora koji snimku hvata. Nastaje problem uslijed slike koja postaje preeksponirana zbog bliještećeg Sunca i svemirske prašine koja to reflektira. Tu nastupa digitalna obrada. Računalo spaja niz slika na kojima nalazi referentne točke u obliku zvijezda, i zatim računa koje pozadinsko svjetlo smije, a koje ne smije maknuti. Rezultat je dosta gruba snimka na kojoj se vidi materijal koji Sunce izbacuje u svemir.
"Problemi" nastaju kada u vidno polje kamere zaluta planet. Što su bliže Suncu, to su blještaviji. Merkur, Venera i Mars rade najviše problema. Merkur probleme radi najčešće jer zbog svoje male orbite često upliva u kadar, pa računalo mora obraditi i njegove preeksponirane slike. Zbog njegovog brzog dnevnog pomicanja, na snimci bi se pojavio nekoliko puta. Zato ga računalo briše na temelju snimki napravljenih prije nego se nalazio na datom mjestu. Zato oko Merkura, Venere i Marsa često postoje i "ghost images" u vidu tamnih i svijetlih polja, što je pogotovo vidljivo kada u vidno polje kamere uleti koronalni izbačaj. I upravo je to naš "leteći tanjur" - slika Merkura na tom mjestu u neko drugo vrijeme. U načelu dosadni artefakt. Pojavljuje se i na ostalim snimkama i vrlo je čest i periodičan, samo što nikoga posebno nije bilo briga oko toga, osim šačice ljudi na svijetu koji se specijalno bave obradom takvih snimki. Hladni tuš, zar ne? Drago mi je. Na ovoj stranici možete pogledati video pod imenom 20111119_1202_hi1.mpg, trenutno prvi na popisu. Vide se Merkur i Mars. Oboje rade identičnu stvar, u istom trenu. Bljesak se pojavi i nestane, a za sobom vuku crne mrlje. Primijetite da je snimka podijeljena na dva polja. To su dvije snimke, svaka sa svoje Lagrangeove točke, tj. sa svake STEREO sonde. Osobno smatram fascinantnim što imam priliku iz svoje sobe gledati kako u jednom trenu izgledaju koronalni izbačaji čije slike šalje nekakva elektronika pozicionirana na dvije točke toliko strašno udaljene od Zemlje, ali to je samo moje mišljenje. Kako se ovakve stvari uspiju dogoditi? Zakon velikih brojeva. Barem on, a sigurno još par socioloških fenomena koje ne mogu verbalizirati jer nisam toliko potkovan u tom polju. Na svijetu je oko 7 milijardi ljudi. Barem je par stotina toliko ludo da u pauzi jedenja tri dana stare pizze pregledava apsolutno dosadne filmiće koje "tajnoviti državni instituti" daju svima na uvid i download, i na njima traži "dokaze letećih tanjura". O da, ima takvih, vjerujte mi. Internet koriste i ljudi sa žešćim psihičkim problemima. Jedan će tu i tamo uspjeti naći nešto što mu se posebno svidi i čemu pridoda neko specijalno značenje. Stavit će to na YouTube u obliku filmića u kojem će vrištati da je s vladine stranice skinuo "supertajni film" na kojem je našao "dokaz izvanzemaljaca" i proći će neko vrijeme dok ga ne počnu pronalaziti njemu slični low life ljudi koji nose kapice od alu-folije i u vrtu prave "orgonske antene" kojima se "brane od vladinih mozgoperućih zračenja". Onda popularnost videa kreće u eksponencijalni rast. Kao bakterijska log faza, rani dio. U jednom trenu, neka budala (tipičan novinarčić na nekom tabloidnom portalu) uhvati video i stavi ga u sekciju "paranormalno". Novi limfni čvor za metastaziranje, vrlo uspješan. Preuzmu ga lokalni nacionalni portali, od njega se grana dezinformacija i uskoro inficira ostale portale, da bi nakon toga cijeli planet apsolutno bljesnuo, ili barem ona mjesta gdje je Web rašireniji. Bilo bi lijepo vidjeti vizualizaciju širenja tih informacija. Vjerojatno bi sličilo lančanoj reakciji u atomskoj bombi. Nakon toga slijedi razdoblje usporavanja, stagnacije, a zatim sve pada u zaborav. Provjerite kako to izgleda na trends.google.com. Dobar primjer je fraza "michael jackson". Sjetite se što se prije godinu i nešto dogodilo s pomorima ptica i riba. Jedan od prvih primjera masovnih dezinformacija koje su se dogodile zbog karaktera Interneta, a to je nesputano širenje podataka. Jednu normalnu i globalno učestalu, sporadičnu pojavu kao što je pomor neke populacije, ljudi su krenuli povezivati i graditi masovnu paniku. Sjetite se samo kako je to izgledalo. I naši su portali uživali u širenju dezinformacija, te povezivanju s ostalim "teorijama" zavjere. Vjerujte mi kad vam kažem da će ove stvari jednom biti predmet izučavanja društvenih znanosti. Barem ćete se moći pohvaliti da ste ih doživjeli. Ono čemu se osobno nadam jest da će silne planine gluposti koje se valjaju po Webu izazivati sve veće racionalno kontriranje, te da će se cijeli ovaj eksperiment zvan "Internet" pokazati kao najbolji dosad samoispravljajući sustav na globalnoj skali. Ako to uspije, moglo bi i čovječanstvo. Ako ne uspije, odosmo mi u novi Srednji vijek, postapokaliptičkog ugođaja nakon nekog masovnog nuklearnog rata. Zanimljivo je ući u razgovor s ljudima koji pripadaju toj "NLO sekti". Kažem sekti, jer po svemu sliče upravo tome. Nemaju anđele i bogove, ali imaju leteće tanjure i analne sonde. Modus operandi je isti. S tim ljudima se ne može razumno razgovarati. Nemaju znanje o tematici, nemaju zreo i razuman način razmišljanja, i na kraju krajeva žele vjerovati u ono što su zamislili. Od "otvorenog uma", kojeg tako često zastupaju i strašno ga prostituiraju, jako su daleko. Jer zaista, što to može biti osim "ogromnog skrivenog izvanzemaljskog broda"? Mora biti baš to, jer ništa drugo ne može biti. Osim toga, u skladu je sa svim serijama koje smo vidjeli na televiziji.  (par dana kasnije, priča o tome kako televiziju kontroliraju masoni i ljudi-gušteri)Evo jedan zanimljiv strip (cectic.com), možda vam dočara zamor koji nastane pri takvom razgovoru.
|
