28.11.2007., srijeda
Obljetnica bombardiranja Zadra 1943.
|
Zvučat će pomalo čudno, bombardiranje Zadra 1943. godine. Zašto pisati o tome? Iz jedne mape sam izvukao stari novinski članak, pogledao datum i zaključio da ne bi bilo loše podsjetiti ili naučiti ljude o tom događaju. Neke podatke sam izvukao s Wikipedije. Zadar je u svojoj povijesti bio razaran nekoliko puta, zadnji put u Domovinskom ratu. Najgore je bilo u Drugom svjetskom ratu kad su Saveznici zbog toga što su se talijanski fašisti povukli, a njemački nacisti zauzeli grad, bombardirali grad 80 puta. Tako kaže članak, a Wikipedija navodi 30-50. Što je istina, ne znam. Po svjedočanstvima znam da su bombardiranja bila izuzetno česta, da su ljudi jednostavno prestali brojati. Ljudi govore da je to bilo odobreno od vojnog vrha na čelu s Titom, da bi grad koji je nasilno talijaniziran izgubio obilježja (a ta obilježja su mu davala kulturu) talijanštine. To nije potvrđeno, a nije nevjerojatno. Činjenica je da je na kraju svega od Zadra ostalo manje od petine infrastrukture. 28. studenog 1943. godine u bombardiranju koje je trajalo 15 minuta poginulo je 1500 osoba (Wikipedia kaže 200, a ja se ipak vodim za novinskim člankom i svjedočanstvima obitelji). Sjećam se priča svoje bake i djeda. Djed mi se, ako se dobro sjećam, sakrio u crkvu Sv. Šime da bi na izlasku u ruševine na ulici našao svuda razbacane ljudske ostatke. Po ulici, granama drveća. Nakon bombardiranja, ljudi koji su stalno gladovali, tražili su hranu po ruševinama spremišta za vojsku (magazini). Grad je bio u potpunom rasulu. Bombardiralo se Cerariu (to se danas službeno zove Voštarnica, iako ljudi i dalje koriste stari naziv, a moram priznati da mi se stari više sviđa), Brodaricu, Forum, Kalelargu po cijeloj duljini (dakle, praktično cijeli Poluotok), Narodni trg, Novu rivu, Gradsku bolnicu. Bombardiranje je trajalo do kraja 1944. godine. Dosta je bombi završilo i u moru, neke su detonirale, šaljući gejzire u zrak više desetaka metara, a neke i dan danas stoje na morskom dnu. Grad je anihiliran. Ostalo je nešto po predgrađima, nekoliko zgrada na Poluotoku, dok je sve ostalo bilo uništeno. U bombardiranjima je najveću štetu izazvala vatra, koja je ostavljala samo nosive zidove. Stanovništvo se razbježalo po okolnim naseljima, a sam Zadar je praktično opustio. Wikipedia navodi da je u gradu ostalo još 4000 ljudi, s čime se ne bih složio. 4000 na području grada, no na Poluotoku te u obalnom području kopna, što se i danas uzima kao centar grada, nije bilo gotovo nikoga. Na Novoj rivi je uništeno 12 austrougarskih palača i Glavna pošta. Oko Foruma stambeni blokovi. Kalelarga je bila potpuno zatrpana ruševinama. Uništena su škola kod Sv. Krševana, crkva Sv. Marije, crkva Gospe od zdravlja, baptisterij katedrale Sv. Stošije. Od svega što je uništeno, obnovljene su samo crkve. Kamenje ruševina korišteno je za nasipavanje obale i cesta. Odlukom socijalističkih vlasti opljačkana je i potpuno razrušena zgrada Teatro Verdi, gradsko kazalište nadaleko poznato po svom luksuzu. Bilo je to najveće i najljepše kazalište na cijeloj istočnoj obali Jadrana i opravdano je pridonosilo statusu Zadra kao kulturnom i općem središtu Dalmacije. Što se tiče Nove rive, koja je bila popularno mjesto za šetnju Zadrana, nacisti su je minirali pri povlačenju. Na kraju rata, stanje je bilo potpuno usporedivo s razaranjem Dresdena. Evo nekoliko slika razorenog Zadra sa istim tim slikama snimljenim ove godine. Snimio sam tamo gdje sam mogao, jer neka mjesta sa starih fotografija jednostavno nisam mogao prepoznati zbog težine oštećenja.
Priznajem da mi je bilo sablasno okidati ove slike, shvaćajući da je neki meni neznani fotograf prije više od 60 godina ove iste prizore gledao kroz okular. Moguće je da je bilo više fotografa, možda i civila. Što je tim ljudima prolazilo kroz glavu dok su se penjali oštećenim zvonikom? O čemu su razmišljali dok su iz ptičje perspektive gledali uništenu metropolu Dalmacije - nekad prosperitetni grad, a zatim hrpu sivih kostura zgrada kroz koje puše vjetar? Danas, kad se popnete na zvonik, vidite narančaste krovove, zgrade, ceste i ulice, cestovni promet, ljude kako dolje hodaju ulicama. Čujete život. Ljudi koji su ovo fotografirali nisu čuli ništa. Nezamisliv osjećaj. Svuda samo nijanse sive i crna boja. Socijalizam koji je tada nastupio obnovio je Zadar, no puno je toga učinjeno krivo. Izgrađeno je puno zgrada u stilu koji koketira s brutalizmom. Nije to općenito ni loše, no loše je ako je na krivom mjestu, a to je Poluotok. Forum je znatno reduciran. Teatro Verdi je uništen samo zato jer je podsjećao na Talijane, a napravljeno je novo, manje i neusporedivo siromašnije. Priča se da su dijelovi koje se opljačkalo, odnešeni u Split, no tu informaciju nisam provjerio. Za kraj, ovdje imate pogled s gata na Obali Petra Krešimira IV. (Nova riva), tzv. Titovog gata. Ne znam mu današnje ime. Ime visoke građevine lijevo nisam uspio saznati.
Tko bi rekao da je danas prelijepi grad nekoć bio hrpa ruševina? |
- 01:15 - gurni glavu kroz monitor (16) - snimi - #
22.11.2007., četvrtak
Sabotirat ću glasanje. Osim ako se ne predomislim u zadnji tren. 
|
Više je razloga zašto ću ovo učiniti. Jedan je taj što se ne mogu odlučiti kome bih dao glas - nitko me nije uvjerio. Povijest je pokazala da Hrvatska nije sposobna normalno funkcionirati tako da pristupa nečemu kontinuirano, kao što se mora kod dugih i važnih projekata. Smjena vlasti gotovo uvijek znači i promjenu ili napuštanje nekog programa, projekta ili procesa. Veliki projekti kakvi su recimo uređenja gradova, cijelih državnih sustava kao što je recimo zdravstvo i pravni aparat, traju više od jednog mandata. Drugi razlog je taj što mi se gadi licemjerje političara. Nisu svi takvi, ali priznajmo sami sebi - uglavnom se takvi lako uzdižu. Gledao sam dijelove predizbornih skupova. Onakve gadosti izreći... Kako ide poslovica o brvnu u oku? Postoji više vrsta sabotaža glasanja: a) Lijena metoda. Ne ići na glasanje. To je najgora opcija. Iz povjerljivih izvora sam jednom saznao da se neispunjeni glasački listići prilikom prebrojavanja stave sa strane i kasnije ispune. Nema vašeg potpisa? Ima, ima. No ne provjerava se, a priznajte, koga je opće briga? Zato vas ovim putem molim - izađite na izbore. Ne ostavljajte listić praznim. GONG postoji, ali bolje biti siguran. b) "Doći ću, potpisati se i ubaciti prazni listić"-metoda aka imbecilna metoda. Just... just go kill yourself. c) Metoda uzaludne podrške. Ako vam je cilj da glavni ne pobijede, možete dati glas nekoj stranci ili koaliciji koja sigurno neće pobijediti. Neovisne liste, stranke zelenih, umirovljenici, malene stranke. Nije to nikakvo lobiranje ni vrijeđanje, nego istina. Nema šanse da takve stranke pobijede. Nemaju dovoljno novca za kampanju, nemaju dovoljno lobista, neke se u nekim pogledima ne osvrću na važna pitanja i pilaju po malim stvarima. Sve što činite glasanjem za njih jest povećavanje njihovog udjela u Saboru. Nije ni to loše. Dobro je i glasati za nekog tko će promovirati grad odakle ste. No očito je da će se glavna borba voditi između dvije stranke. d) Metoda uništenja. Nisam siguran smije li se poderati i zgužvati. Možda je protuzakonito. Pitajte. Nemojte ići na svoju ruku, pa onda imati problema. e) Metoda parcijalnog uništenja. Učiniti listić neuporabljivim. Ukoliko smatrate da moji razlozi odgovaraju i vama, pogledajte nekoliko primjera kako možete uništiti glasački listić - sa stilom. 
Prisjetite se - koliko se svaka stranka potrudila da vam lijepo objasni svoj plan i program? Ja se toga ne sjećam. Sjećam se samo idiotskih reklama u kojima nasmiješena lica pokušavaju izvesti drevno umijeće ušupkivanja. To pali kod starih ljudi, a starih je u RH sve više. Ja to zovem zajeb. Kako onda točno znamo što svaka stranka nudi? Neki znaju, koji se potrude saznati. To zahtijeva vrijeme i novac. Koliko je glasački sposobnih u RH? Tri milijuna? Tu negdje. Čisto sumnjam da i 5% zna program stranki. Zato, sabotiram. Ukoliko me netko ne uvjeri u drukčije, u što sumnjam. |
- 23:35 - gurni glavu kroz monitor (30) - snimi - #
18.11.2007., nedjelja
Obljetnica pada Vukovara
|
|
- 06:00 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #
02.11.2007., petak
Komet na nebu - 17P/Holmes
|
Ovih dana je baš gužva u svijetu astronomije. I to ne gužva malih vijesti. Dakle, neki dan je inače posve mirni, oku nevidljivi komet 17P/Holmes koji je trenutno u Perzeju, odjednom počeo dobivati na sjaju i to gotovo milijun puta u par sati. Povećala mu se koma (plin i prašina oko jezgre) i sad je od magnitude 17 skočio na 2.8. Oko inače vidi najviše 6, u idealnim uvjetima. Kometska jezgra je promjera oko 3.4 km, no koma, ovo što vidimo, napuhalo se više na od milijun kilometara u promjeru. Usporedbe radi, to je gotovo tri puta šire od promjera orbite Mjeseca oko Zemlje. Nešto se dogodilo na površini kometa, vjerojatno nešto prilično energično, pa je materijal izbačen svuda okolo. Prije par sati sam ga uspio slikati.
Prva slika je bez zooma, druga je sa zoomom. Označene su neke zvijezde u Perzeju. Iako se sasvim odlično vidi golim okom, kroz dvogled, a još bolje teleskop, vidi se kako koma nije homogena. Rep se ne vidi jer je usmjeren gotovo sasvim dalje od Zemlje, vidi se samo posebnom opremom. Gdje ga naći? - Zviježđe Perzej je već oko 19 sati više od 30 stupnjeva iznad obzora, u pravcu sjeveroistoka. Prema ponoći, diže se gotovo ravno gore te je oko 1 sat ujutro ravno iznad glave. Komet je ova bijela mrlja na karti.
Ako je vedro, nemojte propustiti ovaj prizor. Ovako sjajni kometi se ne pojavljuju često. Ako pričekate do 23 sata ili ponoći, imate i Mars na istoku, njega je bar lako naći, bliješti bakrenom bojom. A tu je i Orion, svima poznato zviježđe. Ne zna se što će s kometom biti, možda se dogodi još koje izbacivanje materijala i pojačavanje sjaja, a možda počne blijediti. Ovo drugo je vjerojatnije. EDIT: Komet se napuhao i sad je najveći objekt u Sunčevom sustavu, veći i od Sunca. Pomakao se i na noćnom nebu. Spojio sam dvije slike snimljene u gotovo polumjesečnom razmaku i napisao što se vidi.
|
