30.04.2006., nedjelja

Prvomajski zajeb, bilo kuda, zajeb svuda...

Čini se da ću ostati u Zagrebu. Prognoza kaže da će kiša, a doma ionako nije uputno ići zbog... je li... međugeneracijskih napetosti. :) Isto tako, neki se ne žele prošetati A baš sam htio ići. Nije prevruće. Nego, jučer sam vrtio po programima, i vidim dokumentarac o modernoj manufakturnoj proizvodnji zrcala na starinski način. Barok. Ono kad su bogati nosili perike, ako se ne varam (oprostite profesorice Dunat, zaboravio sam ). I vidiš, dva tipa stavljaju gas-maske, a spiker melje na engleskom: Modern mirror manufacturing is trying to bring back to life that old baroque glow, so it uses old element, mercury. Ispod naš prijevod: Moderna manufaktura ogledala nastoji na što izvorniji način vratiti stari sjaj baroka, pa koristi stari element 18. stoljeća, merkurij. Što reći na ovo?... Ne znam. Jedan od onih trenutaka kada vam usta nekako padnu na pod jer vidite da kretena zaista ima, da to zaista niste uvrtili u glavu. Svijet sadržava kretene. Tko vam je dao posao, kreteni jedni... Imbecili. Imbecili koji imaju više novca od mene pa ne moraju na netu biti samo minutu da bi ovo stavili na blog. Svuda su oko nas i nikad ne spavaju. Udišu naš zrak, truju nam vodu, izjedaju hranjive tvari. Oplođuju nam žene, kvare djecu. Šetaju se našim gradovima, voze se našim javnim prijevozom, žive u našim stanovima... Sad mi se stvarno jede jedna pizza. Ali to košta 30 kn. A ja imam 80kn. Tražim po ormaru hranu i vidim 6 Milka čokolada i tirolsku juhu. Tražim po hladnjaku, vidim 5 limuna i 7 koncentrata limuna za čaj. Znači li to još jedan dan u agoniji proljeva? Što će biti s Endijem? Hoće li smoći hrabrosti poći do bankomata? Hoće li njegov superego uspjeti u časnoj i moralnoj namjeri zatvaranja analnog sfinktera i tako spriječiti izlazak fecesa i flatusa u javnosti? Hoće li boljeti? ... ... ... ... ... ... !!!!!!!1 Budite uz nas i slijedeći put, na http://endimion17.blog.hr (ovo bi bio lijepi trailer)

- 08:00 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

29.04.2006., subota

Mali update vezan za prethodni članak

Hvala bogu na notepadu :) 28og navečer na Novoj TV je bila neka emisija o nesreći, fermion me podsjetio pa sam dio i snimio. Ali sve mi se čini da je jedino što je valjalo u emisiji ona animacija eksplozije nuklearke, ako i to. Animatori su kao zaboravili da je reaktor visok 70m, pa otpad neće pasti na tlo za pola sekunde :) Usto sam se i iživcirao spikerom koji je, čini se, ispao iz Bosne ili Srbije. Ali nije važno. Važno je to da je dokumentarac bio pun netočnih podataka, na korist Rusije. Baš se vidi kako su lijepo izmanipulirali snimanje dokumentarca. Čak kažu kako se SSSR vlada ponašala (zataškavanje), a i sami to rade. Usto su rekli da je to bila nuklearna eksplozija, baš... Prilično loš i vrlo netočan dokumentarac u stilu reklama za pastu za zube. Nego, našao sam nekoliko stranica s gotovo 1000 slika, pa ću s vama podijeliti nekoliko najzanimljivijih. Dakle, u prethodnom članku sam izrazio čuđenje kako je netko uspio snimiti onu sliku sasvim blizu reaktorskog poklopca. Ne znam, ali znam kakvo je stanje danas što se tiče opasnosti. Radijacija u našim stanovima je normalnih 10 miliRoentgena po satu. U halama kraj reaktora #4 iznosi 20-40 Roentgena po satu. Kraj poklopca iznosi 1.2 kiloRoentgena po satu. Ipak, nije tu najgore. Najgore je u podrumu, gdje je rastaljena smjesa urana i ostalog smeća zrači s 1.8 kiloRoentgena po satu. Nije vruća i ne svijetli (za takvo nešto treba biti stvarno... ajram bajram; tako da sve gluposti s svijetljenju zaboravite). Evo slike koje signurno nitko od vas nije nikad vidio, ni sam se nisam nadao da ću ovo naći. Ova slika prikazuje prostor između Sarkofaga i glavne reaktorske sobe. Primijetite metar debele čelične stupove kako iskrivljeno stoje ispod nosive grede. Eksplozija je bila toliko jaka da ih je iskrivila u stranu. Primijetite danje svjetlo kako se prosijava kroz betonske blokove Sarkofaga. Reaktor nikada nisu zalili betonom, samo su ga zazidali, i to vidimo kako. Kao što dijete gradi nešto od kocaka. Zatim slika koju ne mogu shvatiti. Ovo je grotlo reaktora. A tu je čovjek koji nema respirator (dolje lijevo). Ima papirnatu masku i kacigu. U prostoru s 1200 Roentgena po satu. Jako čudno. Da sam tamo, na brzinu bih pogledao grotlo i uhvatio crtu. Opet jedna zapanjujuća slika. Radnici u podrumu, gdje vidimo ogromne količine skrutnutog goriva u obliku lave (zovu ga "corium", možda prevedeno znači "jezgrij") nešto prčkaju okolo, bez maske! 1800 Roentgena po satu, 180 milijuna puta jače zračenje nego u stanu. Može li netko objasniti? Ovi ljudi bi trebali imati problema. Nije kao prvi dan, kad je bilo 20 kiloRoentgena, ali svejedno... Opet radnici, u podrumu koji je gotovo do stropa napunjen nuklearnim gorivom. Imaju nekakve krpe na faci, čizme. Toliko o ukrajinskoj tehnologiji. Dio gdje očito više ne može proči ni čovjek, gorivo je skoro do stropa, vidi se skrutnuti slap. Mislim da je za ovo pisalo da se zove odušak za paru u podrumu. Ovdje isto vidimo skrutnuti slap žitkog goriva. Zanimljivo je kako se sam odušak nije rastalio, to znači da barem ovaj dio taljevine nije bio toliko vruć kao što se mislilo. Dijelite li čuđenje sa mnom? Sad bih baš volio poći tamo, možda ne baš u pakleni podrum (NE BIH KURAC, ODMAH BIH TAMO POŠAO ). Na netu ima slika ljudi koji normalno idu okolo i nije im ništa. Istina, radijacija je oko reaktora oko 1 Roentgena, ali ništa strašno, ionako nitko tamo ne stoji dugo. Baš me zanima gdje bi se mogao kupiti mali jeftini Geigerov brojač. Onako, kad svratiš na sajam antikviteta da usput potražiš vaze s uranom i satove s premazom radija. Ima ih, i opasni su to predmeti ;)

- 08:32 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #

26.04.2006., srijeda

20 godina nuklearne katastrofe u Chornobylu

Kad sam pisao članak KiddofSpeed, najavio sam i ovu temu, koju sam pripremao par dana. Da biste razumjeli što tu sve piše, morate imati tek nešto znanja srednjoškolske fizike. Uvod Chornobyl je 8 stoljeća star gradić u Ukrajini blizu granice s Bjelorusijom. Bio je važno sjecište ekonomije još u 19.stoljeću. Grad se nalazi 14.5 kilometara jugoistočno od nuklearne elektrane, a u blizini je i gradić Pripyat i mnogo manje poznat, Opachichi. Grad je dobio ime po biljci crvotočini koje ima u izobilju na tom području kao i po stepama, a naziv mu se također miješao s biljkom pelin, vjerojatno zbog konotacija s Apokalipsom u Bibliji. Nuklearna katastrofa nije se dogodila u samom Chornobylu, nego na periferiji gradića Pripyat, koji je bio prosperitetno i lijepo naselje za obitelji osoblja elektrane, brojivši 50000 ljudi. Sama nuklearna elektrana ima naziv Memorijalna Socijalistička Černobilska nuklearna elektrana Vladimir Iljič Lenjin. Elektrana je u vrijeme katastrofe imala četiri nuklearna reaktora snage 1 GW i davala je oko 10% ukrajinskih elektroenegnetskih potreba. Također, u to vrijeme su se upravo i gradila dodatna dva reaktora iste snage, što bi pretvorilo regiju u masivni izvor električne energije. Reaktori su bili tipa RBMK-1000. RBMK znači Reaktor Bolshoy Moshchnosti Kanalniy (kanalni reaktor velike snage) Postoje dvije teorije o tome zašto je do katastrofe došlo. Obe se snažno lobiraju od raznih strana, a vjeruje se da niti jedna nije posve točna, te da je istina negdje između. Problem je bio i u tome što voditelji pogona nisu bili obaviješteni o nedostacima RBMK-1000, a i sami nisu imali velikog iskustva s nuklearnom energijom uopće, tj. bili su nekvalificirani. RBMK ima nekoliko mana koje ga svrstavaju u vrlo opasan tip reaktora. Naime, svaki moderni reaktor je napravljen tako da ako se izmakne kontroli, sam se vrati natrag u sigurno područje. Pri jakom zagrijavanju reaktora u jezgri (koja je puna tlačne vruće vode) se stvara para koja usporava rad reaktora, no u RBMK-u, ona ubrzava rad i još više povisuje temperaturu. K tome, kontrolne šipke reaktora su dijelom bile od grafita (moderator neutrona) koji bi u nekoliko trenutaka pri spuštanju šipki, zamijenio vodu (apsorber neutrona) ubrzavajući reakciju. Treći razlog katastrofe je bilo nepoštivanje pravila od strane osoblja, te eksperimentiranje pri ugašenim sigurnosnim funkcijama reaktora. Glavni razlog je bio taj test proveden pod niskim sigurnosnim uvjetima. Kronologija katastrofe Naime, 25.travnja, sada uništeni reaktor #4, predbilježen je za redovno održavanje. Osoblje je htjelo iskoristiti tu priliku za provođenje testa. Cilj testa bio je provjeriti može li u slučaju nestanka vanjskog izvora struje inercija turbine u vrtnji dati dovoljno struje za sigurnosne pumpe rashladnog sustava za vrijeme dok sigurnosni dizelski generatori ne krenu u rad i počnu davati struju. Test je već prije proveden uz sve sigurnosne uvjete i bio je negativan, što znaći da inercija turbine nije davala dovoljno struje. Turbine su bile unaprijeđene i test se sad morao opet provesti. Da bi se test sigurnije proveo, smanjena je snaga reaktora s 3.2GW toplinske snage na 1GW. No, zbog kašnjenja u pripremi testa, ubrzali su smanjivanje toplinske snage što je u jezgri dovelo do pozitivnog pomaka u ravnoteži stvaranja ksenona 135, koji guši fisiju. Da bi izbjegli gašenje reaktora (ponovno paljenje traje danima i skupo je) izvučeno je nekoliko kontrolnih šipki da bi se snaga povisila i time apsorbirao ksenon 135. u 1:05 sati ujutro, test je nalagao paljenje vodenih pumpi, koje su u 1:19 počele snažnije raditi, što je dovelo do još jačeg gušenja reaktora, pa je opet izvučeno nekoliko kontrolnih šipki, još više ugrožavajući stabilnost reaktora. Osoblje nije bilo svjesno nestabilnosti jer kontrolne ploče nisu pokazivale nikakve znakove opasnosti. Test je počeo u 1:23:04 isključivanjem vodenih pumpi sa vanjskog izvora struje te turbine iz vodenog kruga. To je uzrokovalo smanjeni protok rashladne i apsorberske vode kroz jezgru. Nadalje, pošto voda više nije išla u turbinu, povisila se koncentracija pare u jezgri, dižići temperaturu. U 1:23:40, osoblje je uključilo SCRAM (hitno gašenje reaktora vraćanjem svih kontrolnih šipki). Zbog grafitnih vrhova šipki (objašnjeno ranije) i sporosti spuštanja šipki (20ak sekundi), snaga se još više povisila, time i temperatura, pa su se šipke iskrivile dok nisu ušle niti 1/3 u ležišta. Zaglavile su. Do 1:23:47 (u samo 7 sekundi!) snaga reaktora skočila je na trideset gigavata. To je dovelo do topljenja gorivnih šipki, a to do snažnog porasta tlaka pare u reaktoru. Reaktor to nije mogao izdržati i nastala je ogromna eksplozija pare, toliko jaka da je odbacila tisuću tona težak poklopac reaktora, probušivši krov i razdrmavši cijelu zgradu. Nastao je potres magnitude 2.5 Richtera u okolici. Ta prva parna eksplozija je u atmosferu izbacila radioaktivnu vodu te same gorivne elemente, uran i njegove fisibilne produkte. Jedan dio svega je pao i u područje oko elektrane. Nakon parne eksplozije, na mjesto pare ušao je zrak i zapalio grafitne blokove, sastavne dijelove RBMK reaktora. To je dovelo do nove eksplozije koja je dodatno u atmosferu izbacila radioaktivni grafit i gorivo. Nakon toga su uslijedile dodatne eksplozije, svaka oslobađajući radioaktivni materijal po okolici i u atmosferu. Reaktor je snažno i vruće gorio i tako u zrak raznosio masivne količine radioaktivnih tvari. Sanacija Priču o hitnom spašavanju situacije većina ljudi zna. Okupljeni su tzv. "likvidatori", vojnici i radnici koji nisu pojma imali kakve to vruće komade lopatama krcaju u kamione. Najnesretniji su umirali zbog ušetavanja u područja s radijacijom od 20 kiloRoentgena po satu (smrtna doza je 500 roentgena po satu, a puno manje doze od toga izazivaju karcinom i leukemiju). Pošto su dozimetri instalirani po elektrani razoreni, šef pogona Aleksandar Akimov je (unatoč tome što je vidio da oko elektrane leže komadi jezgre) mislio da je reaktor očuvan, pa nitko od osoblja nije nosio zaštitnu odjeću. U svega tri tjedna, skoro su svi umrli od akutne radioaktivne bolesti. Snažna vatra u reaktoru isprva se gasila vodom, no dio je eksplozivno isparavao mnogo prije nego li je uopće došao blizu te sjajne vruće mase, a dio je cijedio u podrum. Postojala je opasnost da rastaljeni visoko radioaktivni materijal progori pod i padne u tu podrumsku vodu, što bi dovelo do puno snažnije eksplozije koja bi zatrovala još veću površinu. Zato se odlučilo na bacanje vreća s olovom, bornom kiselinom i pijeskom. Nadalje, u podrum se uštrcavao beton, a kasnije i tekući dušik, i vatra je nekako utrnula, iako se i dalje dimilo. Jedan je likvidator opisao osjećaj jake radijacije kao metalni okus u ustima te bockanje po cijelom licu. Stanovnici u području su vidjeli eksploziju, no evakuacija bez objašnjenja je naređena tek za 24 sata, kad su već bili ozračeni. Rečeno im je da će se vratiti za 3 dana, tako da je gradić Pripyat ostao pun osobnih predmeta, konzerviran. U 36 sati je iz regije evakuirano 135000 ljudi. Tek 27.travnja, radnici švedske nuklearne elektrane Forsmark su zabilježili porast radijacije, pa su isprva mislili da je njihova elektrana u kvaru. Kasnije su radijaciju zabilježile i francuske elekrane, pa britanske itd. Sovjetska vlada više nije mogla zataškavati problem. Analize su pokazale da je svega 5-10% od oko 185 tona uranovog oksida izbačeno iz svojeg ležišta; nešto je pobjeglo u atmosferu kao prašina, nešto procurilo u podrum, nešto razbacano oko elektrane i po zgradi. Isprva je problem bio radioaktivni jod-131, zbog kojeg su ozračeni uzimali tablete joda, da bi štitnjača što manje prikupljala radioaktivni jod. Drugi problem je bio stroncij-90 i cezij-137 koji su ušli u tlo i floru, zagadivši područje. Treći problem su dugotrajni izotopi urana i transuranskih elemenata. Radioaktivni se oblak proširio po cijeloj Europi, stigao je čak do istočnih dijelova SAD-a. U tadašnjoj Jugoslaviji je rečeno da se ne jede povrće i pije mlijeko, te da se ne izlazi iz kuće osim ako nije prijeko potrebno, što su tek lakše mjere obrane. Sarkofag Ubrzo, počela je gradnja Sarkofaga, golemog betonsko-željeznog štita nad reaktorom. Tako je brzo i loše izveden, da se ubrzo počeo raspadati zbog vrućine i vlage. Predviđa se da će se u sljedećih 10-ak godina urušiti sam u sebe, jer mu je za to dovoljan jak vjetar ili slabi potres. Urušavanje će podići novi oblak radioaktivnih tvari koji će se raširiti Europom. To je nažalost neizbježna istina. Planira se gradnja izuzetno skupog štita na tračnicama dalje od reaktora koji bi se doklizao iznad, no trajanje takvog objekta je oko 100 godina, a radijacija neće biti bezopasna još najmanje 100 tisuća godina. Zasigurno, to je globalni problem koji će rješavati sljedeće generacije 21. stoljeća. U okolici još ima oko 300 ljudi, većinom starih osoba koje iz raznih razloga više nije briga hoće li i kako će umrijeti. Zdravstvo Dugoročni zdravstveni problemi uključuju porast oboljelih od karcinoma, leukemije, nadalje će rasti kongenitalni poremećaji, neželjeni pobačaji itd. Ne zna se puno o nekim podacima, a vlade pogođenih zemalja zataškavaju činjenice, čak zatvarajući i podmićivajući znanstvenike. Najaktivniji po pitanju traženja istine je Greenpeace, koji iznosi šokirajuće podatke da je od posljedica zračenja umrlo oko 200000 ljudi u periodu 1990-2004. što je zapravo sramotno preuveličavanje tragedije. Jedan ministar u Ukrajini je potvrdio da više od 2.4 milijuna Ukranijaca pati od posljedica, a javljaju se i studije iz Švedske koje govore u prilog nešto povišenijem mortalitetu od uobičajenog. 203 likvidatora je završilo u bolnici, 31 je ubrzo umro. Ukupno je oko 600000 likvidatora radilo na saniranju katastrofe, a 6000 je mrtvo, te je 165000 invalida. Slika prikazuje poklopac reaktora težak milijun kilograma kojeg je parna eksplozija doslovno odbacila u zrak kao novčić. Vide se cijevi kroz koje su se unosile kontrolne šipke, zamjenjivali gorivni štapovi itd. Ne znam zbog čega je sve crveno. Moguće je da ova crvena masa zapravo isijava crvenu svjetlost, jer je slika snimljena prije gradnje Sarkofaga. A i vidi se da još nema olova, pijeska i borne kiseline, dakle, snimljena je u prva dva-tri dana. Zapravo, možda i ima materijala, ali se sve rastalilo i procurilo niže. No, vrlo je lako moguće da je to samo osvijetljena hrđa. Ovaj članak sam post-ao na blog točno 20 godina od eksplozije. 1 sat 23 minute 47 sekundi. editirano 1.5.2007.

- 01:23 - gurni glavu kroz monitor (15) - snimi - #

24.04.2006., ponedjeljak

Matematičko opsesivni post

Pošto je FERmion skinuo prvu sezonu Djevojčice iz budućnosti, mogao sam napokon shvatiti kako točno izgleda ona kapsula. I, palo mi je na pamet jučer izračunati joj površinu i volumen, te uopće pronaći kako se to geometrijsko tijelo zove. Evo slika, bez slike ništa, je li... model Površina je laka, ali volumen i naziv nisam našao. Geometrija mi je oduvijek bila najdraži dio matematike (iako me boljela ona stvar za matematiku iz raznih razloga) pa sam odvojio pola sata navečer za ovo. Skoro su dvije godine prošle otkako nisam ni taknuo matematiku pa me rastužila činjenica da sam pozaboravljao i najosnovnije stvari. Zapravo, nisam zaboravio nego "zametnuo" po strani. Malo evo gledam "Formule i tablice" i sve mi je poznato. Nekima će biti čudno, ali fali mi matematike u životu, možda zato jer smo je 4 godine morali gutati. Čisto fiziološki, stvar navike. Kad ti netko nešto oduzme, koliko ti god mrsko bilo, počneš žaliti za tim, makar malo. I tako, natjeran ljutnjom zaborava, odlučio sam izračunati taj jebeni volumen. I nikako. Dobio sam 43/3*a*a*a ali to nije točno, jer sam shvatio da tijelo sadržava samo jednu kocku u sebi, a ne 7 kao što sam mislio. Evo površina: P=2*a*a*(9+sqrt3) Tijelo se sastoji od 18 kvadrata stranice "a" i 8 jednakostraničnih trokuta isto tako stranice "a". Cijelo tijelo ima samo stranice duljine "a" i simetrično je, po tome bi nekako trebalo imati i ime, zar ne? Zna li tko jebeni volumen? Osjećam da ga znam naći, ali ushit pronalaska me usporava (kao da volim sam proces traženja), koliko god to glupo zvučalo (istina, neki će se naći u ovome). DRUGO EDITIRANJE: Površina cijelog tijela. P = 18a*a + 8*(a*a*sqrt3)/4 p = 18a*a + 2*a*a*sqrt3 P = 2a*a*(9+sqrt3) Volumen cijelog tijela. Podijelimo tijelo na tri manja, volumena V1, V2 i V3. V2 se sastoji od središnje kocke, 4 kvadra i 4 prizme. V1=V3 se sastoje od kvadra, 4 prizme i 4 piramide. Kvadri i prizme (te kasnije i piramide) imaju stranice duljine "a" te još jednu karakterističnu, zovimo je "n". n = (a*sqrt2)/2 Zašto je n = (a*sqrt2)/2? Promotrimo bazu prizme koja je ujedno i baza piramide u ovom tijelu. To je jednakokračni pravokutni trokut stranica n, n, a, pa iz toga slijedi da su preostala dva od 45°. Vrijednost "n" dobijemo koristeći tangens funkciju. Tg45°=n/a -> Tg45°= sqrt2/2 sqrt2/2=n/a i slijedi da je n=(a*sqrt2)/2 Sada možemo izračunati volumen prizmi, kvadara i piramida u ovom tijelu, jer su im jedine stranice "a" i "n". ->Volumen prizme. Vpr = B * h = (n*n)/2 * a (visina je "a" zato jer je to stranica središnje kocke) = (a*a)/4 * a = (a*a*a)/4 ->Volumen kvadra Vkv = a*a*n = (a*a*a*sqrt2)/2 ->Volumen piramide Vpi = 1/3 * B * h Ovdje je baza piramide je ista kao i baza prizme, a visina je "n". Vpi = (a*a)/4 * (a*sqrt2)/2 = (a*a*a*sqrt2)/8 Dakle, volumen cijelog tijela je: V = Vk + 6Vkv + 12Vpr + 8Vpi Da ne duljim sa zbunjujućim jednadžbama, evo krajnji rezultat. V = a*a*a*(7 + 4*sqrt2) FERmion je imao pravo da je prijašnji rezultat krivi (izbrisao sam ga). Shvatio u čemu je stvar. Piramidama sam zamijenio "n" s "a", posve nesmotreno. Dakle, ekipa, SAD možete provjeravati. In your face, Stephen Hawking!

- 23:00 - gurni glavu kroz monitor (11) - snimi - #

23.04.2006., nedjelja

Drakeova ptičica - for everyone to hear

Sjećate se naravno priče o ptičici. Pošto je proradio Blogspremnik uploadao sam primjer snimljen jučer ujutro. mp3 datoteka, 196 kB, 128kbps, 12s Evo grafički prikaz: Dakle, to je to, u osnovi. "I-I" i tako dva puta po šest puta. I sad ću se malo igrati s blogspremnikom. Mislim, svaka im čast, ali tko im je dao toliko prostora? To košta! A ionako su rekli da imageshack ima reklame. Bome nema, tako samo misle korisnici koji ne znaju naći URL koji im treba. Oni koji ovu večer ne budu imali što pametno raditi, nek svrate na blog pa će vidjeti nešto spektakularno, ako mi uspije...

- 21:58 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #

22.04.2006., subota

91. obljetnica prve uporabe bojnog otrova

Klor je prvi put uporabljen na današnji dan 1915. u Yppresu, kod Bikskota i Langemarka u Belgiji kao eksperiment prvog svjetskog rata. Ratni naziv mu je Berthollite ili Red Star, spada u kratkotrajne bojne otrove i zagušljivce. Napad je osmislio Fritz Haber, "poštovani i ugledni" njemački kemičar koji je izumio tvorničko dobivanje amonijaka. Nedaleko od bojnog polja montirano je 5730 boca iz kojih je isteklo 180 tona plina. Pošto je klor puno teži od zraka, posljedica je bila nastajanje prizemnog oblaka širokog 6 km koji se jednostavno "dovaljao" do bojišta gdje je u strašnoj smrti umrlo 5000 vojnika. 15000 vojnika je ranjeno, a ozljede su bile od nagrižene kože, sluznica izloženih atmosferi, nagriženih pluća i plućnih edema do sljepoće. I sam sam se jednom akutno otrovao klorom. Dok sam još imao vremena, bavio sam se amaterskom kemijom (gdje su ta dobra vremena), pa bih povremeno trebao izvor klora. Dosta je oksidanasa skupo pa bih koristio varikinu za oksidaciju solne kiseline u tlačnoj posudi s cijevi i ventilom. To nemojte pokušavati doma, možete ubiti kućnog ljubimca ili dijete. Cilj je stvoriti hladnu otopinu varikine i solne kiseline koja je nestabilna i grijanjem i potresanjem počne naglo ispuštati klor. Hladna se otopina zato priprema u zasebnoj tlačnoj posudi otpornom cijevi povezanoj s posudom s reaktantom ili u reakcijskoj posudi ispod reaktanta koji je na stabilnoj mreži, a početak reakcije se inicira grijanjem i potresanjem otopine. Jednom sam pripremio gotovo litru takve nestabilne otopine (u garaži, naravno; to je bilo loše) pri čemu mi je posuda pala na stol, a onda i na vrući pod (ljeto je bilo) pri čemu je naglo proključala i stvorila valjda dobrih nekoliko litara klora. Osjetio sam kao da me netko snažno rukama uhvatio za vrat i počeo gušiti, oči su mi se sušile, a jezik i usna šupljina postali hrapavi. U toj silnoj zbrci i strahu da se još tko ne otruje, zatvorio sam prozor, istrčao vani i zatvorio vrata, još se gušeći. Koža mi je nekako blago požutila i na dodir je bila mljackava, odvratno je smrdjela po spaljenoj gumi, kosa blago ljepljiva. Kad sam došao do daha nakon 15ak minuta, otišao sam u kuću napraviti vlažnu masku i s njom utrčao u garažu, otvorio prozor, velika i mala vrata, nadajući se da će se sve izvjetriti brzo. Nažalost, nije bilo vjetra, pa sjedenje iza kuće nije pomoglo, jer je opet došlo do mene. Puzalo je po podu. Oporavio sam se tek za par sati iako me grlo peklo još dan-dva, a osjećao sam neki gadni okus. Pluća su me boljela na udisaj. Stol i pod u garaži su pobijelili. Zapravo se niti ne sjećam što sam htio s litrom otopine. Možeš izbijeliti stvarno puno stvari, kao npr. cvijeće, iako se ono nakon toga neće oporaviti, hehehe... ali će biti bijelo. Grize jako puno toga što na kraju postane neuporabljivo i samo počne gristi, LOL. Možeš se iživljavati nad kukcima (ali nije lijepo), ubijati silne komarce (krhku tlačnu bocu punu klora baciš u septičku jamu i aj ća, sve u papar... ) Neki drugi put ću pisati o bromu, čiji miris je osjetio i Aerial_51 skupa s gospođicom " " i Stormom, koji nema blog, ne znam zašto, i mislim da treba peticija da ga otvori... Storm je inače pobjegao s mjesta događaja, pitavši me "je li to otrovno" i dobivši odgovor "ovisi koliko udahneš".

- 01:30 - gurni glavu kroz monitor (14) - snimi - #

21.04.2006., petak

Informativno-zbrčkani članak

Noć prije nego sam išao doma za Uskrs, izašao sam u pidžami vani na balkon. Puni Mjesec je pokazao debeli i gusti trag dima koji se protezao od toplane, preko pola puta između zenita i obzora, pa do drugog kraja neba gdje je nestajao iza obzora. Dim je iznad dimnjaka udarao u sloj zraka niti 1km iznad tla, stvarao nekakvu kuglu i onda išao kao otrovna zmija iznad moje glave, prema Dubravi, Dupcu i dalje. Demonska cesta iz nekog filma s lošim efektima. Gotovo si mogao vidjeti "layere" kao u nekoj starijoj igrici. Boja je bila, iako je Mjesec odgovoran, siva s primjesama smeđe. A bilo je vani gotovo 20°C. Zašto paliti toliko ugljena zbog vrućih noćnih 20°C? A sad malo o današnjem danu. Nakon seminara, išao sam na ručak s kolegicom i usput vidio Onu Koju Aerial_51 Spomene Uz Ovaj Smiley u gradu, tamo blizu Cvjetnog trga. Ovaj put nije imala dopičnjak i pitala me zašto sam rekao Meilong da je pukla? Nisi pukla, samo te nikad nisam vidio u dopičnjaku kako ideš niza stube. To je nekako bilo čudno. Sjećam te se još dok si imala one plave dioptrijske naočale, i to mi je bilo nekako slatko. (zašto pišem u drugom licu?...) I tako, gledala me nekako manje joyfull nego inače, okružena svojim prijateljicama. A baš je bio lijep, sunčan dan. Vruć, ako smijem dodati. Jučer i danas sam sat vremena proveo u sobi s nekim ljudima koji imaju kronični PTSP, prvi je bio vrlo razgovorljiv, a drugi je tukao samo one koji nisu poštivali zakon. Ne bi bilo baš lijepo sad tu pretresti sve, nije ok prema njima. Ali, iskreno govoreći, bilo mi je drago kad je ovaj drugi rekao da je, kao policajac, jednom iscipelario nekog mafijaša (znate ona ekipa sa skupim autima koja mami doma kaže da "on stvarno ne zna kako se taj paket heroina našao u njegovom stolu"). Ružno je kad PTSP-ovci okrenu bijes prema obitelji ili sebi (ovo drugo je češće), ali kad gamad dobije po kapi, onda to nije tako ružno. Spomenuo je česte napadaje panike i prema opisima, imam imao sam ih par. Kaže tip da je to potpuno fiziološka stvar inducirana skrivenom psihom, i da, kad počne, nema stajanja. Jedna bloggerica s moje liste ih isto ima, pa će se u ovome prepoznati. Sve počinje 10ak minuta čudnim osjećajem propadanja i bljedoćom, nastavlja se nekakvim iritirajućim tihim zvukom u ušima, da bi u niti jednoj minuti počelo snažno eskalirati snažnim udarcima srca i znojenjem pri čemu postoji osjećaj gotovo potpunog nedostatka kisika u prostoriji dok grabiš zrak kao riba na suhom. Čudiš se ljudima oko tebe kako su mirni, a onda ti dođe užasno slabo, i zadnjim naporima grabiš oko sebe i ideš na svježi zrak, dok ti je vidno polje prekriveno pulsirajućim teksturama. Onda sve stane, za niti pola minute, i blijed i znojan gledaš oko sebe kao budala, smijući se sam sebi. Nisam jedini, znam kolege koji isto ovo imaju. Meni se događalo isključivo rano ujutro, bez obzira na to jesam li što jeo. Ono što bih volio znati je kako spriječiti ili bar zaustaviti napad panike ako već ne možeš otići negdje. Ako na vrijeme ne izađeš na zrak, sigurno je da ćeš kolabirati. Ovaj čovjek s PTSP-om kaže da mu je tlak pri napadaju skočio na 220/180 pri čemu mu je puls bio 168 bpm. Meni je drukčije, meni se sve uspori, puls mi bude nizak, a sigurno i tlak. Moji nemaju razumijevanja za ovo, iako mi se to dogodilo svega par puta. Strah me novih. Profesor psihijatrije nam je danas rekao da primarna trauma nakon stresnog događaja traje oko mjesec dana, i može se često svjesno razraditi razgovorom. Ono što je PTSP jest neko sranje koje ti se zatuče duboko u podsvijest, i samo čeka okidač. Često zapravo okidač ne možemo ni prepoznati, može biti situacija, predmet, čak i recimo banalne stvari poput količine svjetlosti. Tako da se može dogoditi da stvar pukne nakon 10, 15 godina ili više, i očituje se čisto fiziološki dok osoba jadna ne zna što joj se događa. Nema tu nikakvih slika i zvukova pušaka, stvar je fiziološka. Grozna stvar je ta što je naša država dala vremensko ograničenje od kojih 5 godina za pojavu simptoma, pa ako gadosti počnu 6 godina od stresnog događaja, tko te je*e... Još treba naglasiti da PTSP nije ratom uzrokovana bolest. Dovoljan je jedan stres vrlo visokog intenziteta, može trajati par trenutaka. Za primjer ću uzeti profesorov primjere - pas koji napadne dijete i izgrize ga te dijete koje vidi kako otac ubija majku. To se zakopa u svijest i jednom se može ispoljiti vani. Recimo osoba vozi auto vidi nešto što ga podsjeća na stresor i skrivi prometnu nezgodu. A ni sama ne zna zašto, odavno je zaboravila psa i ubojstvo. Ponavljam, PTSP nije vezan samo za rat. Nevjerojatno puno ljudi ima potencijalni PTSP, jer se većina ljudi susrela s nečim vrlo traumatičnim. To je kao hrpa bombi koje mogu puknuti tek tako. Strašno, ako mene pitate.

- 22:13 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

19.04.2006., srijeda

Drakeova ptičica

Dakle, već sam ovo prije zamijetio, ali nisam se previše obazirao. Ima jedna vrsta ptice specifičnog pjeva. Zanimljivo je to što se sad ne mogu sjetiti kako točno ide, ali nije važno. Stvar je u tome što ona 2 tona ponavlja u zanimljivim nizovima. Prije tjedan dana sam išao bilježiti kako se par tih tonova niže, a prije nekoliko dana sam slučajno pri ruci imao komad papira i olovku u trenu kad je pjesma počela, tako da sam zabilježio sve. 2 3 4 4 5 4 5 4 6 4 8 3 4 5 5 6 6 5 5 5 3 5 8 1 6 7 7 3 5 Sastoji se od 29 grupa, i 136 parova tonova ukupno. Evo i grafički prikaz: Ne mogu dokučiti ima li ovo kakvo normalno značenje. Je, glupo je razbijati glavu nad skvičanjem ptičice, ali me baš zanimalo ima li nekakvih ponavljanja u ovome, nekih nizova koji su specifični. U ostalim zapisima koji nisu cjeloviti, nigdje se ne može naći 10 ili više ponavljanja. U jednom drugom necjelovitom zapisu, našao sam niz 5885 nakon kojeg slijedi nekoliko nasumičnih brojeva, a zatim 6885, a zatim se tri puta se ponavlja 645. Tko zna što to znači?... Pretpostavljam da je to nekakvo šifrirano raspoznavanje te vrste ptica, možda je 645 zaista nekakav kompaktni slijed svojstven samo pticama u mom kvartu. Ali grupirano ponavljanje tonova uz pravilo n+1 je zanimljivo i vidi se i na nekim drugim zapisima. Hm, što bi Jodie Foster rekla na ovo?

- 21:31 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #

Moj najnoviji YTMND!

Ohoho, ovo će možda dobiti puno glasova... no matter what do you do no matter what do you do

- 00:15 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

18.04.2006., utorak

Još jedan unos na Wikipedii

Ovaj put, il torre di ciocolata Fermion će biti ljut, jer sam stavio sliku iz jednog udžbenika, a to je protuzakonito, ali eto, sve za obrazovanje

- 22:53 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

16.04.2006., nedjelja

Pasija ili kurac od filma i sramoćenje Isusa.

- 02:17 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

14.04.2006., petak

Slike Jacquesa Houdeka služe testiranju najnovijih grafičkih kartica (ovo sam maloprije smislio)

link na sliku bolje ovako nego onako. cijelo se blog razjebao zbog onolike slike. cilj sam postigao, vidim prema komentarima.

- 01:09 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

12.04.2006., srijeda

Osnovni unos na Wikipedii

Dakle, 2 večeri sam pisao, i evo rezultat. Wikipedia je bogatija za jedan osnovni članak i nekoliko podčlanaka koji sad omogućuju stvaranje i širenje stabla, a editirat ću i neke hijerarhijski više članke da bi vodili na ovo stablo. jedan od osnovnijih wiki unosa Dakle, ovo vodi prilično daleko. Nego, dok sam editirao, kliknuo sam na jedan link za "narode", tamo su bili "romi", kliknem to, i vidim da je netko pisao o njima, čitam, i piše da su "temperamentni i okretni"... U maniri gušenja svakog rasizma kojeg vidim, izbrisao sam tu rečenicu i nakon otprilike 10 minuta (?!?!?!) dođe mi poruka u inbox "a jesi li i ti okretan?" ili tako nekako. I vidim da je sporna rečenica vraćena. Koji debil. Ma neka mu je. Ako je nakon 10min vidio što sam učinio, svaka mu čast, kad tako revno prati svoje životno djelo na netu. Pizda glupa.

- 22:57 - gurni glavu kroz monitor (2) - snimi - #

11.04.2006., utorak

Novi unos na Wikipedii

Registrirao sam se na hrvatskoj Wikipedii, i napisao jedan članak koji je, iskreno, najopsežniji skup informacija na tu temu. Zagrepčanka Sve slike osim satelitske slike iz Google Eartha, slikao sam sam. Članak, doduše, puno siromašniji, postoji i na engleskoj wikipedii (nije moj), ali to nije važno, jer ovo je naša stvar. Dakle, wikipedia sad ima 1 više članak. Dakle, oko 15600, što je porazno... Osim toga, editirao sam i članak o morskim orguljama. Bio je napisan na nekakvoj udrobljenoj mješavini hrvatskog i srpskog. E ne'š tako, na našoj wikipedii. Ostaju još Eurotower, HOTO business tower, Cibonin toranj, Vjesnik, Neboder (ilički), Zagrebtower, ali to drugom prilikom. Osim ovog prvog, neću se truditi baš ništa. Ima po netu rasprava o visini Zagrepčanke. Žena je visoka 94.6m, i to je točna brojka, jer ju je rekao padobranac Robert Pečnik kad je skakao s nje. Očito mora znati visinu u centimetar, jer se ipak ne želi stopiti s podom. Neki su govorili 109m, ali to je visina antene. Ništa u Zagrebu nije više od Katedrale, osim dva dimnjaka termoelektrana. Evo baš slušam Letovanić. Krasna pjesma. Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostavljam, Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostavljam, šajlalajla oči plave, jagode ostavljam šajlalajla oči plave, jagode ostav'!

- 09:00 - gurni glavu kroz monitor (10) - snimi - #

10.04.2006., ponedjeljak

Naše malo misto

Mozda najgenijalnija serija ikad stvorena u našoj produkciji, opet je krenula s emitiranjem. Nisam zapravo niti zna, sve dok malo prije nisam okrenia na HRT2. Naše malo misto je humoristična kronika događaja u jednom malom dalmatinskom mistu između 1936. i 60-ih godina 20. stoljeća. Lokalni pošćer (poštar) je pripovjedač događaja, koji se odražavaju na likovima na smišan način. Serija je počela s emitiranjem 1969. godine (naravno, u crno bijeloj tehnici). Scenarij je napisa mudri Miljenko Smoje, a redatelj je Danijel Marušić. Stekla je iznimnu naklonost publike; generacije pamte fraze i rečenice iz serije, a likovi ka što su dotur Luigi, njegova Bepina, Anđa Vlajina, Servantes, baron Antonio šjor načelnik i drugi, ostali su svima u pamćenju. Dakle, Naše malo misto je od sada na Drugom programu Hrvatske Radiotelevizije ponediljkom u 20:50 sati. Svakako gledajte. Da sam samo zna da je danas, kupia bi VHS kazete i počea snimati. Ovako ništa. Ova serija je jedan od najboljih dokaza da Dalmacija nije Balkan, bar nije onda bila. Danas zapravo dio je, o razlozima neću. Strašno me živcira kad nam guraju Balkan pod nos i cilu Dalmaciju generaliziraju sa Splitom, koji je i ovako i onako danas kulturno upropašten ka i Zagreb, uostalom. Ako ništa, onda bar ova serija ostane u sjećanju na neka bolja vrimena uz stare ormerune i miris na lavandu i gradele. ludi citati iz današnje, prve epizode (od njih 13): -A, Bepina, a ća činidu sad, a? -Aiiiime kako se štrukaju... -A sad? -Ma samo se jubidu i pipadu! -Ošt'ja, daj meni kanoćal, da vidin! Aaaahaa, vidi vidi... (Bepina sva trepti od uzbuđenja) A ća se sva treseš, ća to činiš? (Bepina se smiri) -Ma mrzlo je vani, pa se tresem. -Ajde onda lipo unutra, da se ne priladiš...

- 22:23 - gurni glavu kroz monitor (5) - snimi - #

08.04.2006., subota

O ideji bloga

Jedna od najupečatljivijih i sablasnih scena iz Kruga (Ring, the; 1998) je zrnata crno-bijela scena gdje Yamamura Shizuko drži prezentaciju svojih psihičkih spodobnosti pred novinarima - bila je to kaligrafija skrivenih znakova pod nadzorom doktora Ikume Heihachira. Shizuko pogađa sve znakove, no jedan od novinara viče o prijevari. U tom trenu lice mu se zgrči i on pada na pod mrtav. Novinari u metežu optužuju Shizuko da je čudovište, ("bakemonda!" = "strašna je!") a ona, bježeći, ugleda Sadako i optuži je da je ona ubila čovjeka. Godinu dana kasnije, Yamamura Shizuko počini samoubojstvo bacivši se u vulkan Miharu. Ono što mnogi ne znaju, je to da je Yamamura Shizuko lik sa stvarnom osnovom. Prava žena zvala se Mifune Chizuko, rođena 1886. u prefekturi Kumamoto. 1909. godine, meditirajući dubokim udisajima, uspjela je razviti moć predviđanja događaja. Ta se vijest toliko proširila da je došla do znanstvenog novaka psihologije na Tokijskom Sveučilištu - Fukuraia Tomokichia, koji se zanimao za parapsihologiju. Uzeo je Chizuko pod svoje okrilje, testirajući njenu izvanosjetnu percepciju. Kulminacija testiranja bila je 15. rujna 1910, kad je optužena da je šarlatan i javno osramoćena. Nije to mogla podnijeti pa je 1911. godine popila otrov. Fukurai je nakon njene smrti pod okrilje uzeo drugu ženu, Nagao Ikuko, koja je, nakon što je i sama optužena za šarlatanstvo, umrla od visoke vrućice. Nakon nje, Fukurai uzima i treći subjekt, mladu ženu imena Takahashi Sadako, koja je, uz njegovu i muževu pomoć, razvila moć nenshe (ostavljanje znakova po medijima uz pomoć uma) o kojoj je Fukurai napisao knjigu "TOUSHI TO NENSHA" (Clairvoyance and Thoughtography, 1913). Fukurai je 1919. godine izbačen (ili je napustio) sa sveučilišta u Tokiu, a njemu u spomen osnovan je Fukurai Institute od psychology, Inc. U noveli, Shizuko more manično privlači, tako da je s njim čak pričala, pa su je ribari mrzili. Roneći, naišla je na kamenu statuu religioznog čovjeka Edachi-no-kimi Ozunu, no kasnije znanog kao En no Ozunu ("čovjek od askeze", "asket"), stvarnog čovjeka koji je živio prije gotovo 1400 godina. Rođen 634. godine u Nari, En je navodno prizivao duhove, hodao po vodi i letio na velike udaljenosti. 699. godine stiže na otok Izu, gdje utvrđuje Shugendo, sektu koja kombinira budizam, taoizam i shinto. Sekta postoji i danas, a hram u Ryoanjiu je pod zaštitom UNESCO-a. Osnovna ideja je ta da je Shizuko poludjevši, bezgrješno začela s olujnim morem i rodila Sadako ("Sada-ko"; sada=krepost, ko=dijete), koja je ni sama ne znavši, utjelovljenje morskog demona (zla kojeg se boje ribari, koje diže oluje, potapa brodove, potiče tsunamije, itd). Zbog svega toga i postoji strah od mora i vode među većinom stanovništva na obali Japana, a to postoji i kao naznaka u nekim pričama/legendama ljudi uz obalu i na otocima sjeverne Dalmacije. Sadako je uvijek svima bila sumnjiva, zato jer su se čudne smrti uvijek događale u njenoj blizini, a da ona za to nije bila kriva. (u nekim interpretacijama, Sadako ima testikularnu feminizaciju) Godinu dana nakon što Shizuko bacila u vulkan Miharu, Ikuma vodi Sadako na otok Izu, u planine, i polumrtvu je baca u bunar. Sadako nije odmah umrla. Postupno gubivši svaku ljudskost, njen demonski dio dolazi do sve većeg izražaja kroz 30 godina hibernacije na dnu bunara. Umire godinu dana prije nego što joj nađu truplo. Potpuno demonizirana, sve što želi je širiti se na svaki mogući način (virusom boginja, prokletstvom na VHS-u), ubijajući pritom ljude na što stravičniji način. Naslov bloga, Sadako's apprentice, ne znači da želim ubijati okolo ljude, naravno. Na starim ezBoardovim forumima, prije hakerskog napada, to mi je bila titula. Logo mog bloga, na Internetu zvan Towelheaded man ili Pointy-kun je lik iz filma koji se pojavljuje svega par puta, kratko, a nosi razrješenje tajne. Na glavi nosi bijelu krpu, što je znak smrti, ili znak tajne, pri čemu pokazuje prstom na rješenje tajne. Upravo je jedina rečenica koju on izgovori - moto mog bloga. Blog se inače na početku zvao "U potrazi za životom". Osim svega toga, pokušao sam i napraviti kratku hrvatsku verziju Ring-a, no sve što sam uspio je kameni bunar u jednoj šumi, homemade ukleti video, poznatu scenu featuring Terpsihora, gdje ona izlazi iz istog tog bunara, nekoliko fan slika, itd. Čak sam se s Angelie Melody davno dogovorio za nekakav violinski soundtrack za film. Sad više za te stvari nemam vremena, no to ne znači da jednog dana od toga nešto neće biti. Amy, dala si riječ ;) U svakom slučaju, u Zadru koji leži na trusnom potresnom području, niti jedan prirodni bunar ne može imati ništa nego slanu i/ili boćatu vodu, jer more ulazi ispod grada. To je prilično zanimljiva činjenica. on edit: morski demon, poznat u mnogo kultura, zapravo je isto što i biblijski Leviathan. Ovo mi je tek maloprije sinulo. Na listi blogova koju možete vidjeti desno, ima jedan Leviathan, pa ga pitam je li ovo slučajnost ili?...

- 01:24 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #

07.04.2006., petak

mrko more

Evo, malo sam se igrao dizajnom bloga. Posvećen je naslovu samog bloga, a tko zna famoznu priču (uskoro će na blog), znat će zašto je svuda mrko more. Sviđa mi se kako sam uspio uklopiti pozadinu s logom. shoumon bakkari shiteru to, boukon ga kuru zo! Pozadina je inače snimka mora kod *barkarjola u Zadru kad je puhala jaka bura. BTW, uskoro možda krećem s malo jačom reklamnom kampanjom svog bloga, čisto iz gušta i zabave. Među bloggerima će to biti jedinstveni način. Neće biti jeftino, i zato mislim da bi sve moglo propasti... * iz riječnika zadarskog lokalnog govora: ->barkarjol [barkarjol; "jol" je dugosilazno] = osoba koja između đige i poluotoka prevozi putnike u kaiću za oko 3 kn ->điga [điga; "đi" je snažno i kratkosilazno] = dugački nasip na čijem kraju je svjetionik, štiti uvalu zadarskog poluotoka od velikih valova kad je jugo ->kaić [kaić; "ić" je snažno i kratkouzlazno] = čamac

- 02:04 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

03.04.2006., ponedjeljak

O hipotetskom srazu krajnosti - anketa

Razmišljajući o jednom video spotu, sjetio sam se prilično čudne, nazovimo je - ankete. Dakle, koncentrirajte se. Može biti zanimljivo. Zamislite nešto čega se najviše bojite i čime možete napuniti veliki rezervoar (recimo, veličine omanje sobe). Dakle, materijalna stvar. Bilo što materijalno što stane u rezervoar, a da vas ne može ozlijediti. Dakle, da je nazočan samo najveći panični strah, ništa više. Zatim zamislite nešto čega se najviše gadite, i opet time napunite rezervoar. Opet, ne smije vas moći ozlijediti, dakle da je tu samo vaša najveća gadost. Panika od gadosti. Onda, dovedite se u situaciju da ste ispred ta dva rezervoara pred nekim (ili nečim, ljudi ima zaista svakakvih, a u obzir uzimam sve ljude) tko/što vas užasno napaljuje i s kim/čim "ODMAH SADA ODMAH" želite žestoki seksualni odnos. Dakle, brzo i žestoko. Prljavo. Strasno. Uvjet je - kopulaciju morate izvesti u jednom od rezervoara. U kojem ćete rezervoaru izvršiti spolni odnos? Cilj ove čudne ankete jest da se zamislite nad stvarima koje vas najviše odbijaju. Dakle, strah ili gađenje. Tko zna, možda je ova anketa već bila negdje. Neću javno iznijeti svoje odbijače (tu su na blogu negdje, hehe), ali ću samo reći da bih prihvatio rezervoar s gadosti. Eto, to je moja procjena. Sad ste vi na redu. Strah ili gadost? Budite ekstremni i iskreni. Ako želite, možete i navesti što bi to bilo.

- 01:30 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #