Marketing
91. obljetnica prve uporabe bojnog otrova
Klor je prvi put uporabljen na današnji dan 1915. u Yppresu, kod Bikskota i Langemarka u Belgiji kao eksperiment prvog svjetskog rata. Ratni naziv mu je Berthollite ili Red Star, spada u kratkotrajne bojne otrove i zagušljivce.
Napad je osmislio Fritz Haber, "poštovani i ugledni" njemački kemičar koji je izumio tvorničko dobivanje amonijaka.
Nedaleko od bojnog polja montirano je 5730 boca iz kojih je isteklo 180 tona plina. Pošto je klor puno teži od zraka, posljedica je bila nastajanje prizemnog oblaka širokog 6 km koji se jednostavno "dovaljao" do bojišta gdje je u strašnoj smrti umrlo 5000 vojnika.
15000 vojnika je ranjeno, a ozljede su bile od nagrižene kože, sluznica izloženih atmosferi, nagriženih pluća i plućnih edema do sljepoće.
I sam sam se jednom akutno otrovao klorom.
Dok sam još imao vremena, bavio sam se amaterskom kemijom (gdje su ta dobra vremena), pa bih povremeno trebao izvor klora. Dosta je oksidanasa skupo pa bih koristio varikinu za oksidaciju solne kiseline u tlačnoj posudi s cijevi i ventilom.
To nemojte pokušavati doma, možete ubiti kućnog ljubimca ili dijete. 
Cilj je stvoriti hladnu otopinu varikine i solne kiseline koja je nestabilna i grijanjem i potresanjem počne naglo ispuštati klor. Hladna se otopina zato priprema u zasebnoj tlačnoj posudi otpornom cijevi povezanoj s posudom s reaktantom ili u reakcijskoj posudi ispod reaktanta koji je na stabilnoj mreži, a početak reakcije se inicira grijanjem i potresanjem otopine.
Jednom sam pripremio gotovo litru takve nestabilne otopine (u garaži, naravno; to je bilo loše) pri čemu mi je posuda pala na stol, a onda i na vrući pod (ljeto je bilo) pri čemu je naglo proključala i stvorila valjda dobrih nekoliko litara klora. 
Osjetio sam kao da me netko snažno rukama uhvatio za vrat i počeo gušiti, oči su mi se sušile, a jezik i usna šupljina postali hrapavi. U toj silnoj zbrci i strahu da se još tko ne otruje, zatvorio sam prozor, istrčao vani i zatvorio vrata, još se gušeći.
Koža mi je nekako blago požutila i na dodir je bila mljackava, odvratno je smrdjela po spaljenoj gumi, kosa blago ljepljiva. Kad sam došao do daha nakon 15ak minuta, otišao sam u kuću napraviti vlažnu masku i s njom utrčao u garažu, otvorio prozor, velika i mala vrata, nadajući se da će se sve izvjetriti brzo. Nažalost, nije bilo vjetra, pa sjedenje iza kuće nije pomoglo, jer je opet došlo do mene. Puzalo je po podu. Oporavio sam se tek za par sati iako me grlo peklo još dan-dva, a osjećao sam neki gadni okus. Pluća su me boljela na udisaj.
Stol i pod u garaži su pobijelili. 
Zapravo se niti ne sjećam što sam htio s litrom otopine. Možeš izbijeliti stvarno puno stvari, kao npr. cvijeće, iako se ono nakon toga neće oporaviti, hehehe... ali će biti bijelo. 
Grize jako puno toga što na kraju postane neuporabljivo i samo počne gristi, LOL.
Možeš se iživljavati nad kukcima (ali nije lijepo), ubijati silne komarce (krhku tlačnu bocu punu klora baciš u septičku jamu i aj ća, sve u papar... )
Neki drugi put ću pisati o bromu, čiji miris je osjetio i Aerial_51 skupa s gospođicom " 
" i Stormom, koji nema blog, ne znam zašto, i mislim da treba peticija da ga otvori... Storm je inače pobjegao s mjesta događaja, pitavši me "je li to otrovno" i dobivši odgovor "ovisi koliko udahneš".
Post je objavljen 22.04.2006. u 01:30 sati.