nedjelja, 27.11.2016.
...pazi! Svira se!....
|
...sretna sam što znam mjesto gdje ljudi vole dobru svirku... ....srećom postoji Vera koja nam je uvijek spremna takvu zabavu priuštit.... ....a oko nas ima toliko njih koji znaju, ali mi ne znamo za njih.... slučajno se sretnu ... tko zna kako dođu do Vere, ona ih pogleda onim svojim strogim pogledom, jer nema zafrkancija u njenom lokalu. Tu muzičari moraju uživat u svojoj svirci da bi publika mogla uživat skupa s njima . .... Hrepa to zna jako dobro, pa ponudi svirku uz opis, do jučer, nepostojeće grupe ...  ...Yogi je uzeo gitaru, Hrepa bas, a Leo je sjeo za bubnjeve ... nakon pola minute svi smo počeli skakutat u njihovom ritmu ...pjevalo se...plesalo...pljeskalo.... slušalo Yogijeve bravure....tip je naprosto genijalac ....  .. tad su se tiho pojavili oni.... dosadnjakovići s fotoaparatima ....  ... dok je na bini cipala rokija...  ...Leo i Yogi su se smjenjivali na bubnju i na gitari....  ...oni su bili posvuda....  ...za stolovima...ispod stolova....na podu.... hvatali su sve što se uhvatit dalo....  ....nisi mogao mrdnit, a da te ne primjete.... to ni bumbaru nije uspjelo....  ....i dok nas je Leo oduševljavao svojim bravurama.... on je snimao apsolutno sve u prostoru.... ....sve što je dobro, kratko traje....tako su i naši muzičari pokušali završit svirku....al su pozvani na bis...prvi put....drugi put.... treći put...  ...više nisu imali ni slobodnih ruku za sviranje.... - dajte ljudi da nešto popijemo....dajte muzici nešto za pit, dok se ne sjetimo što bi Vam još mogli svirat! ....odmah su počeli stizat prijedlozi pjesama....a i boce su krenile prema bini... ...običaj je da se nakon svirke Vera slika s muzičarima koji su svirali tu večer....  ....ali oni su se željeli slikat s publikom....pokušali ljudi napravit selfi, jer nisu vjerovali da su svirke "sviraj što voliš i kako voliš" moguće ....  ...tada je nastao kaos.... dok su oni silazili s bine....svi su se popeli na binu....da bi njima u lokalu ostavili dovoljno prostora....  - Hrepa jesmo li te osramotili? - niste! Rekao sam im ja da ste ovakvi, al mi nitko nije vjerovao! P.S. činjenica je da unatoč ovolikom broju fotografa, sve jako diskretno. Ovo sam morala malo iskarikirat, jer se nisam usudila govorit o svirci. O njoj je pisao stari bloger.... s feta.blog-a P.S:2 ... a da vidite kako je bilo.... kritički osvrt Fete s http://music-lp-underground.com/ "Tada se događa nešto što se rijetko, rijetko, rijetko viđa i na najvećim koncertima (ne mislim pod ovime veličinu dvorane i broj u auditoriju!). Počelo je „bezazleno“ sa prekrasnim uvodom u Hendrixovu “Little Wing”. Kompoziciju je vodio Yogi i sve je teklo “prema očekivanju” do sola na gitari. U tom trenutku se Yogiju očito ukazao sam Hendrix, drugog objašnjenja nemam. Izveo je svoju varijaciju na originalni solo i to tako da bi mu sam Hendrix čestitao. Yogi je pokazao i dokazao da nije za ništa zauzeo Hendrixovo mjesto u triju Yogi/Mitchell/Cox. Ušavši u samu esencu Hendrixovog uma i sviranja, uhvatio je “nit” kojom je Hendrix stvorio ovu temu i sam solo." |
četvrtak, 24.11.2016.
...Sutivan....
"Na Braču, najvećem hrvatskome otoku leži malo, pitomo i kao u bajci uspavano naselje Sutivan. Dobrodošli u nedirnuti dragulj otoka Brača!" kažu na portalu www.visitsutivan.com ...stvarno mjesto kao da spava....  ... sat ne pokazuje vrijeme...  ...iako je očito vrijeme za u lignje....  ...a ostavljen ključ u vratima poziva Vas da slobodno uđete...  ....dok se iz obližnjeg parka čuje graja i vriska djece... toliko ih je da škola radi u dvije smjene...  ... složene stolice govore da ih je i prije bilo puno.... ...toliko vremena provodim na Braču.... a sad sam, po prvi put, posjetila ovaj uspavan gradić...ispunjen mirisama limuna i naranči....  ...u kojem se vrijeme, očito je, davno zaustavilo.... |
srijeda, 16.11.2016.
....Fićo...
|
...u djetinjstvu smo svaki vikend sjedali u bijelog fiću i išli na izlet! ... sjedili bi na neudobnim kožnim sicevima, gužvali se i znojili... provirivali nosevima kroz prozor da uhvatimo malo svježeg zraka...nabijajući bubrege na lošim cestama....dok smo se, "velikim brzinama", kretali prema svom odredištu ...najprije bi se divili brzini kojom tata vozi i pravili se važni, jer naš je otac faca koja vozi i 50 km/h... kroz prozore bi se derali na životinje ... a onda bi se igrali razne igrice...jer je vožnja trajala satima .... ....danas iste razdaljine prevaljujemo u trenu, udobno zavaljeni u anatomske siceve, dosađujemo se u klimatiziranoj limuzini, ljuteći se na gužvu u prometu...na sporu vožnju...na luđake na cesti.... ...nekad smo smišljali razne načine da zaštitimo svoje stvari... male katančiće za dnevnike, pernice, torbe dobavljali bi preko veza...a ključiće bi čuvali na svetim i skrivenim mjestima.... ....danas sve štitimo nekakvim automatskim bravama, šiframa, otiskom prsta .... i onda nam sve to dosadi pa više ne štitimo ništa, jer zaboravljamo šifre, gubimo ključeve, a mokre ruke ili kremom namazane ruke ne pomažu kod otključavanja otiskom prsta.... ...ulijenili smo se.... - pa nije pametan čovjek izmislio traktor, nego lijen! - objasnio mi je sin ... - al tu nema ljepote! Guše me ovi klimatizirani prostori, fali mi kisika! zar nema ništa ljepše od ući u hladnu sobu u kojem čisti zrak ispunjava pluća, leći ispod perjanice, sklupčat se 20-ak sekunda dok se malko ne ugrije posteljina...pa se polako pokušat ispružit dok ne ugriješ i dio kreveta ispod nogu? Čutiš se živ! - zar nema ništa ljepše uć u toplu sobu ...bacit se na ugrijan krevet i ujutro se probudit u toplome. Čim se probudiš znaš da si živ (ako ti uopće padne na pamet razmišljat o tome) ....a gdje su oni ponosni dani kad smo smišljali razne načine kako da sačuvamo svoje "blago"?...  ...kad smo "krali" tuđe ideje očima, a sva naša praktičnost i inventivnost dolazila je do izražaja u svakodnevnom životu?.... ...kad smo se zabavljali grintajući ljudima okolo... ...kad smo se smijali glasno i od srca... ...da ...naša djeca to ne mogu razumijet....oni žive u nekom svom svijetu koji će sutra bit nerazumljiv njihovoj djeci....  ... a ovaj "zmaj" od auta, ostavljen i napušten, mami nam uzdahe i osmjeh na lice....kao i onda....nekad davno.... ...ima li itko kome Fićo neće izazvat istu reakciju kao i meni....dok sam tako stala ispred njega? |
ponedjeljak, 14.11.2016.
...5 do 12...
|
...još od djetinjstva su nas roditelji upozoravali: - zakasnit ćeš! Napravi to na vrijeme! Uvijek sve radiš zadnju sekundu! Zašto sve mora bit u 5 do 12! ..."ostarili" smo...i ništa se nismo promijenili... ili jesmo? ....razmišljala sam o tome dok sam sjedala na svoju opuštajuću kavu. Pronašla sam konačno malo vremena za sebe, tu...nasred Pjace...al ipak skrivena od pogleda drugih, pogledam na sat...  ....stvarno je zadnji trenutak da posvetim sebi 5 minuta... ovih 5 minuta što je ostalo do 12 sati...  ...odakle taj izraz "5 do 12"? .... možda netko zna što se to važno događa u 12 sati?  ...ništa? .... svašta.... nešto? .... ...razmišljam dok prisluškujem razgovor sa susjednog stola - ma uvik čekaju 5 do 12 da bi napravili ono što treba napravit! - e da nije i do 12! ...ma neću ovaj dan kvarit politikom ... dignem se od stola .... taj 12-ti sat i tako traje satima i godinama.... dok sam se tako šetala okolo....shvatila sam da je vrijeme da odem kući skuhat djeci ručak.... kasnim? ... ma ne... tek je 12 sati....  ...kad već mi ne brinemo da bude sve na vrijeme... što bi vrijeme o tome brinulo? ... iza 12 sati se i tako događa ono što je trebalo bit sređeno do 12? i sad je sve kako treba ili opet čekamo 5 do 12 jer se opet nešto pokvarilo? |
srijeda, 09.11.2016.
...držim fige za Figu...
... postoje spomenici koji se ne nalaze na turističkim kartama... spomenici puni simbolike, posvećeni svim našim pradjedovima...spomenici ribaru i težaku...ljudima koji su stvarali uvjete za život na ovom području... ...spomenici, postavljeni na neočekivanim mjestima, za koje se interes širi usmenom predajom.... ...takva je i popularna "Pirja" u Marmontovoj ulici....  ...brončani lijevak, rad akademskog kipara Kažimira Hraste, u kojeg, iz brončane fige, ulazi osvijetljeni mlaz vode, upravljan senzorima za vjetar, koji zaustavljaju vodu da ne bi bilo prskanja....  photo by: nicola42 - Ptičica ...pokazat nekom figu znači uglavnom da taj neće dobit ništa! ... kad ti neko kaže "evo ti figa" ili "hoćeš šipak" ...i još ti pokaže palac postavljen između kažiprsta i srednjaka ... ne očekuj ništa! (a i ništa je bolje od onog što možeš dobit iza takve izjave) ...tako je ova naša Pirja rijetko sjala u punom sjaju... srećom na netu ima dokaza o tome....  ... kruži priča da je jedan dan, iz Pirje odjednom počela izlazit pjena....toliko da su pomislili da je netko na dovod vode za pirju, spojio odvod vode od mašine za pranje robe... nažalost, takvu sliku nisam mogla nać ...iako se svatko slika kraj nje...oko nje...u njoj...  Fotografija s izložbe Split by Boris Kragić u Sydneyu ...pa nije ni čudno da je svako malo na restauraciji u Zagrebu... a zadnji put je bila, 2014 godine, kad je u nju udario auto. Dva mjeseca smo gledali "gluvu" ulicu .... ...nije bolje prošla ni motika, spomenik Spli'skom težaku, kad se te iste godine sudarila s autom...  (Photo by Vladimir Dugandžić, Slobodna Dalmacija) ...i dok naši spomenici očito imaju problema u prometu... dok gledaš u pirju...i u onu figu poviše nje... pitaš se o čemu je taj spomenik? O našem duhu? O običajima? O navikama? ... ... o čemu god da je... prođite kraj pirje.... pogledajte u figu...i "slikajte se!"  ...te uživajte u bogatstvu narodnih izraza s istim značenjem "nema ti ništa od toga što želiš" - mo'š se slikat! Slikaj se! - 'oš figu? Evo ti figa! - Evo ti šipak! Hoćeš šipak? - Roge čačine i Jokine! - je je, kako da ne! ...a ja sad "držim fige" da će GP vidjeti ovaj tekst.... . |
ponedjeljak, 07.11.2016.
....vrati mi frajera.....
|
...prolazim ulicom... ispred dućana na uglu stoje tri muškarca i pričaju ... jedan mi totalka nepoznat...nikad ga nisam vidila ....(zvat ćemo ga ŠJOR) ....drugi je prodavač iz dućana ...i treći ON.... stoji s tacnom u ruci na kojoj je kava i još nešto.... ...prelazim preko ceste... vidim da me ugledao...širim ruke... on me pogleda krajičkom oka i bočno se okrene od mene... ... potrčim raširenih ruku ...a on se demonstrativno okreće od mene...vidilo se kako mu se nos diže u zrak.. ...skupljam ruke i nosom jurim za kavom u njegovim rukama.... - kavaaaaaaaaaaaa - iš od mene i od moje kave - ma daj mi kavuuuu - nakon svega? Nakon svega što si mi učinila????? - mala ja? Kako sam mala ja mogla išta učinit? - kako nisi? - kaže i okreće se njima dvojici objašnjavajući im - napisala mi je na zid na Fejsu "dal ti cura ovo čita?" - o gospođa te debelo zabetonirala - kaže Šjor - ma šta zabetonirala? Gurnila me 4 metra u zemlju pa polila betonom! - hoće ona hoće - ubaci se prodavač - ali mala ja??? - gospođo nemojte se branit! napadajte ga - ubaci mi šjor pun suosječanja shvaćajući ozbiljnost situacije - ma znate šta mi je napravio - okrećem se ja prema Šjoru - samo sam te poljubio! - poljubio? Samo to? - možda se buni što je samo to - ubaci prodavač, a šjor se naglo povlači jer ne zna što se tu događa - a baš je bio zgodan frajer s tobom. Visok, naočit. Zgodan u vražju mater - pa si ga mora odgurnit od mene? - a je... bio ti je preblizu! - Šjor moj...stojim ja na ulici i pričam s jednim tipom. Tip san snova. i odjednom prođe on, pogleda nas...stavi ruke tipu na grudi i odmakne ga! ODMAKNE GA OD MENE...kaže mu "izvini momak,, al moram" i poljubi me u obraz! - hahahahahahaha - nije moguće da si to napravio - kaže šjor - evo ovako - dobacim, stavim ruku prodavaču na prsa i odgurnem ga - pa ti nisi normalan? - kako nisam? Ja sam je morao poljubit - nikad se neću udat - bogme nikad ne prolazim ovuda. Ali mi se danas isplatilo. Umirem od smijeha s vama - kaže šjor - umirete od smijeha? A ja s njom umirem od muke. Jednom sam napisa na Fejs da mi se liže i dojurila je ona - s 2 sladoleda u rukama - hahahahahaha - u manje od 3 minute, moj šjor donila sam mu sladoled od čokolade i od vanilije pa nek bira - ma šta da biram? - pa sladoled. recite mu šjor da se prijatelji u nevolji poznaju! - hahahaha. Stvarno ste mu prava prijateljica. - e moj šjor, ne shvaćajte vi nju ozbiljno. - da moj šjor. Ja sam jedna ozbiljna dama. - što jest jest! Dama si i nema ti ravne. Ali da je s tobom njih par stavit u ludnicu i upalit kamere...nema te humorističke emisije koja bi Vam bila ravna... - stojte mi dobro - kaže šjor i ode glasno se smijući ulicom - jadna ja....idem ća! NeČu se igrat s vama! Vrati mi frajera! Baš mi je bio lip :-((( - evo ti šipak! ....dok god se na ulici mogu čut ovakve priče... uživamo u duhu starog Splita.... gdje se očekuje da (iz čiste ljubomore) uskoro osvanu znakovi...  Moj tekst od 26.3.2012. |
nedjelja, 06.11.2016.
... pravo mjesto...
|
....svaki dan vodim bitku s djecom! Oni jednostavno ne stavljaju stvari gdje im je mjesto. ...kad uđu u kuću najlakše je sve što im je u rukama odložit na šank .... tada ono što nije stalo na šanku stave na kuhinjski stol, pa krenu put sobe gdje bace torbu na pod, ako već nije odložena ispred kauča, skinu cipele i ostave ih tako nekako da ne možeš ući, niti otvorit vrata... tada legnu na kauč, a ispred sebe, na stoliću, stave čašu vode i kavu.... kad to popiju, odu u svoju sobu....a ti po broju čaša i čikara možeš znati koliko ih je u kući i koliko je puta kuhana kava.... ...dosadilo mi je više sve to iti komentirat ... nekad sam sve što bi našla bacala u smeće....a onda bi nakon natezanja ispalo da sam bacila baš nešto što im treba, pa je trebalo kupit novo... ...da je moje grintanje urodilo plodom znala bi kad bi u panici pitala - gdje mi je punjač? - baš tamo gdje si ga ostavila! Joj kako mi je drago citirat ove tvoje riječi! - odgovorila bi mi kćer s podignutim kažiprstom i s osmjehom na licu ...kćer mi se friško odselila... i odmah mi se požalila: - još nikako da stavimo svaku stvar na svoje mjesto! - AHA! Tu smo! promislila sam....al nisam glasno rekla....nisam tako osvetoljubiv roditelj.... vratim se kući... južina je... napravim pitu od jabuka da djeca imaju što lijepo za gricnit....tako puni problema dok se useljavaju u vlastiti stan....  ....cijela kuća mirisala je na cimet...naranču i limun.... pa sam izrezala par komadića, jer mi je sin kod kuće...  ....ovoj se piti nije imalo što prigovorit! govorila je 10 jezika....topila se u ustima! .... da nas ne "dovodim u napast", a i da ostane štogod kćeri....sakrijem je od sebe i od sina.... ... jutro poslije dobro bi došao kolačić uz kavu ... vadim škrovadu....  ... nestalo je sve! ...dobro ne baš sve, ostala su 4 komada! ... PITAM SE...pitam Vas.... ako ne znaju gdje što stoji, kako znaju gdje skrivamo kolače? ...ako nikad ništa ne vraćaju na svoje mjesto, kako znaju sve vratit na svoje mjesto da se ne vidi da su "operirali" preko noći po kuhinji?... ...ipak oni sve znaju....samo nas maltretiraju i gledaju granice naše izdržljivosti? ...što je onda čudno da stoje kod roditelja do svoje 50-te... pa zabavno im je zezat nas, a i ne moraju spremat svaku stvar na svoje mjesto!.... ...ili su to ipak moja djeca...jer i mama im je takva....al samo psihički.... pa je to neka prirodna ravnoteža? |
četvrtak, 03.11.2016.
...kako konzumirat prošek? ...
|
... iako je na internetu ogromna količina mojih fotografija s čašom u ruci....alkohol ne konzumiram! .... s alkoholom samo poziram!... ...ipak, volim imati razna pića u kući zbog kuhanja, a prvenstveno radi kolača.... stavljat rum u kolače za mene je deplasirano, od njega su bolji konjaci, maraschino, prošek, limoncello... svaki sastojak kolača svoj alkohol ljubi.... ...pravi je prošek sve teže i teže nabavit...a na Božić i Uskrs kolači baš traže malo prošeka... zato sam ove godine počela pitat one koji su išli na kasna ljetovanja, da mi nabave negdje malo prošeka.... ...jedan dan dođe kod mene tip s bočicom, vlastitog dizajna i da mi poklon... 2 dcl prošeka... pardon, nije više prošek nego "desertno vino"  - opla! To je taman što mi treba! - ne troši uzalud. Ovo je vrhunski prošek! Nije za zafrkanciju! - napravio si i etiketu! - to sam ja nešto smislio! - a vidi se što te muči! Koji će meni kufer ženski pupak? imaš li s muškim? - to je bez veze!  ....gledam etiketu s prednje strane i smijem se... gledam sa zadnje strane...a tu je stvarno logo firme...al kad pogledaš u sredini... tu je poruka za svakog konzumenta, potpisana osobno od proizvođača  "Prije upotrebe ne pitati ni liječnika ni ljekarnika" ... čitam i smijem se smislu za humor.... "Piti isključivo iz pupka!" - hahahaha, eee da ti je! - ovo nije zafrkancija! Ovo je pravi prošek! Napravljen je točno po receptima naših djedova - i oni su ga pili iz pupka - jesu! - a tko će tebi dat pupak? - paaaa...naletit će ...koji grozan seksizam! ...zapravo mi više nije ni smiješno...već jadno .... ili nije?  ...a toliko je halabuke nastalo oko oglasa jednog restorana gdje traže zgodnu djevojku kao podložak za hranu... a već se i piće za te svrhe prodaje? .... tko je više neiživljen? onaj tko to smišlja ili onaj tko to naručuje? ... ili sam ja postala čangrizava starica? |
utorak, 01.11.2016.
...neobična večer...
|
...ne znam kako da započnem ovu priču, a da ne ispadnem svakakva .... život nam stvarno piše lude priče... potresne i smiješne ... ista priča je jednome smiješna, a drugome žalosna... uglavnom nekad nema načina da opravdamo svoje ponašanje.... osim zubom vremena.... ...a sve je počelo na sajmu u Splitu... umjesto u uredu, sjedila sam na štandu.... grickala bobiće, pila sok i kavu iz plastičnih čaša (grozan osjećaj) ...  ....kad je iznenada zazvonio mobitel.... nepoznat broj.... ali poznat glas - što ovo imate novi broj? - ne! Uvijek je isti, ali ga Vi niste memorirali. - ispričavam se na propustu! ...tako je započeo vrlo fin i pristojan razgovor s jednim gospodinom koji me pokušao pozvat tu večer van... priznajem bila sam oduševljena pozivom ...ali me mobitel uporno upozoravao da imam poziv iz ureda.... ...dok sam razgovarala s uredom, stigne i SMS od gospodina da mi točno objasni lokaciju izlaska... nazvala sam ga...ispričala se zbog prekinutog razgovora, rekla da se veselim .... vrlo uglađen razgovor za današnje vrijeme.... ...odmah sam nazvala frizerku i dogovorila frizuru u 17,30! .... na frizuri sam bila već u 16 sati .... pa su u salonu shvatili ozbiljnost i važnost novog looka... pramenovi...bojanje...šišanje... frizura.... sve je bilo urađeno s puno pažnje i ljubavi.... totalka novi izgled... nešto što si ne dopuštam svaki dan... ....kad je sve bilo gotovo, zadovoljno sam otišla kući! ... ....ništa mi tu nije bilo sumnjivo, dok se sutradan... negdje malo prije podne, nisam sjetila da sam imala dogovor za izlazak.... zaboravila sam... naprosto sam zaboravila!!! .... šokirana zbog činjenice da sam otišla u frizera (stvar koja nije uobičajena) da bi se sredila za izlazak (situacija koja je još manje uobičajena) na koji sam totalka zaboravila ...(postaje li zaboravnost uobičajena?)....bezuspješno sam pokušavala smislit nešto razumno ... pronaći bilo kakvo objašnjenje .... ...čak sam poslije posla priznala mami: - sinoć sam imala dogovoren rendes na koji sam zaboravila otić! - hahahahahahaha (nisam je odavno čula da se tako slatko smije) - uopće nije smiješno! - hahahahahaha....a ćeri moja, šta će bit kad budeš imala 60 godina? ....hahahahaha ....e sad sam se stvarno zamislila.... ima još do 60-og rođendana....ali sve to ne umanjuje moju zabrinutost ... pa sam se požalila i prijateljima - ne zna on da se spasio! - da spasio. Čovik je dobio loto! ....očito je da me prijatelji dobro poznaju i jako "vole" ... .... što reći? ...kako se opravdat? ... "nije nam suđeno" ... ili jednostavno prihvatit činjenicu kad ulazimo u godine gdje je normalno da puno toga zaboravmo. Ma nisam ja zaboravila, to je samo još jedna moja mladenačka glupost kojoj ću se i ja slatko smijat u starosti  "Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da bi za tim glupostima žalili!" (Honore de Balzac) ...o svemu ću mislit sutra...kad skinem probleme s glave ....  |
