utorak, 01.11.2016.
...neobična večer...
|
...ne znam kako da započnem ovu priču, a da ne ispadnem svakakva .... život nam stvarno piše lude priče... potresne i smiješne ... ista priča je jednome smiješna, a drugome žalosna... uglavnom nekad nema načina da opravdamo svoje ponašanje.... osim zubom vremena.... ...a sve je počelo na sajmu u Splitu... umjesto u uredu, sjedila sam na štandu.... grickala bobiće, pila sok i kavu iz plastičnih čaša (grozan osjećaj) ...  ....kad je iznenada zazvonio mobitel.... nepoznat broj.... ali poznat glas - što ovo imate novi broj? - ne! Uvijek je isti, ali ga Vi niste memorirali. - ispričavam se na propustu! ...tako je započeo vrlo fin i pristojan razgovor s jednim gospodinom koji me pokušao pozvat tu večer van... priznajem bila sam oduševljena pozivom ...ali me mobitel uporno upozoravao da imam poziv iz ureda.... ...dok sam razgovarala s uredom, stigne i SMS od gospodina da mi točno objasni lokaciju izlaska... nazvala sam ga...ispričala se zbog prekinutog razgovora, rekla da se veselim .... vrlo uglađen razgovor za današnje vrijeme.... ...odmah sam nazvala frizerku i dogovorila frizuru u 17,30! .... na frizuri sam bila već u 16 sati .... pa su u salonu shvatili ozbiljnost i važnost novog looka... pramenovi...bojanje...šišanje... frizura.... sve je bilo urađeno s puno pažnje i ljubavi.... totalka novi izgled... nešto što si ne dopuštam svaki dan... ....kad je sve bilo gotovo, zadovoljno sam otišla kući! ... ....ništa mi tu nije bilo sumnjivo, dok se sutradan... negdje malo prije podne, nisam sjetila da sam imala dogovor za izlazak.... zaboravila sam... naprosto sam zaboravila!!! .... šokirana zbog činjenice da sam otišla u frizera (stvar koja nije uobičajena) da bi se sredila za izlazak (situacija koja je još manje uobičajena) na koji sam totalka zaboravila ...(postaje li zaboravnost uobičajena?)....bezuspješno sam pokušavala smislit nešto razumno ... pronaći bilo kakvo objašnjenje .... ...čak sam poslije posla priznala mami: - sinoć sam imala dogovoren rendes na koji sam zaboravila otić! - hahahahahahaha (nisam je odavno čula da se tako slatko smije) - uopće nije smiješno! - hahahahahaha....a ćeri moja, šta će bit kad budeš imala 60 godina? ....hahahahaha ....e sad sam se stvarno zamislila.... ima još do 60-og rođendana....ali sve to ne umanjuje moju zabrinutost ... pa sam se požalila i prijateljima - ne zna on da se spasio! - da spasio. Čovik je dobio loto! ....očito je da me prijatelji dobro poznaju i jako "vole" ... .... što reći? ...kako se opravdat? ... "nije nam suđeno" ... ili jednostavno prihvatit činjenicu kad ulazimo u godine gdje je normalno da puno toga zaboravmo. Ma nisam ja zaboravila, to je samo još jedna moja mladenačka glupost kojoj ću se i ja slatko smijat u starosti  "Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da bi za tim glupostima žalili!" (Honore de Balzac) ...o svemu ću mislit sutra...kad skinem probleme s glave ....  |
