...kućni ljubimci su vrlo pozitivna stvar dok su ljubimci....al s vremenom oni poprime navike svojih gospodara pa smatraju...sasvim ozbiljno i odgovorno... da i oni moraju imat svoje kućne ljubimce... Tako ja imam Tarju...pekinezera... Tarja je najprije dobila mobitel...pa svoj blog...pa svoj laptop..i na kraju trkaće odjelo.... Međutim... svake godine prati što se događa s dvije kornjače...koje se same zakopaju u vrtu moje mame... i evo se jedna izvukla van i najavila proljeće... Tarja..koja uvijek provjerava da li su kornjače dobro zakopane... dal ih treba pomoć otkopat.... uvijek provjerava njihovo stanište...i tako znamo gdje su kornjače.... ...e pa sad je jedna izašla van i najavila topla vremena....što je Tarja dočekala s oduševljenjem... i odjurila ju je pozdravit... ugurala joj je svoju njušku u njen oklop...na što je kornjača odmah uvukla glavu... ali Tarja se nije dala...počela je grintat cvilit, dozivat je ... i gurat svoj nos sve dublje u oklop... - šta ti ono radi pas??? - vrisnio mi je brat ...Tarja ga je samo pogledala i stala lizat oklop od kornjače . - znaš li ti da će je kornjača na kraju ugristi? Tarja! Ostavi kornjaču na miru! Tarja! upravo si kornjači oduzela 30 godina života!!! - derao se Bego.... ...a ja sam tad došla i zgrabila kornjaču....na što je Tarja veselo počela skakat oko mene...i kao da je govorila: "Daj je meni...daj je meni!" ...stavila sam kornjaču na terasu....i zaprijetila Tarji...koja je legla kraj nje i ne mrda.... samo čeka da neko od nas skrene pogled...pa da joj ugura njušku u oklop.... Tad je opet uletio opasni Bego...uzeo u ruke mobitel, podigao prst i zaprijetio - Tarja, prijavit ću te društvu za zaštitu kućnih ljubimaca od kućnih ljubimaca! - wauf - nemoćno je izjavila tarja |
...odmah nekako nakon vrtića...su me, na moju žalost, upisali u školu! ...kažu da to tako ide...jer sva pametna djeca najprije idu u vrtić...a onda u školu.... ....i dok sam išla u školu... moji su shvatili da mi je to malo...valjda zato jer plavushe u dushi trebaju dodatne stvari...pa su me upisali u još jednu školu... i tako je to krenilo...dok me nije rat spasio... i kao i svaki lijepi rat... prekinio moje školovanje... al ne lezi vraže...malo je trajao...i eto mene opet u klupama...al sad je trebalo nadoknadit propušteno vrijeme pa sam sjedila i do 12 sati dnevno...i jedva bi se od bolova u kolinima uspjeli dignit sa stolice... ...i tako sam negdje ...malo prije 40-te ustanovila da imam više svjedodžba nego godina i da je vrijeme da to prekinem... pa mi je za prekid trebalo nešto ...što mi je nedostajalo...i upišem se u školu da to naučim... pa u još jednu da sve to stavim pod isti krov... i tako se stvaralo grintalo... ...više me nije bilo briga nizašta.... i počela sam javno govorit da ukoliko na tim seminarima čujem 10 % novih stvari da je to savršeno uspjelo školovanje za mene....dok nisam pukla... a gdje čovjek može puknit nego na šanku Hotela Kolovare u Zadru ... i zaključim da neće mene neki strani inžinjer strojarstva učit rješavanju konfliktnih situacija ...dok me 2 mr. psihologije drže za ruke i smiruju ...da pustim čovika da zaradi svojih 800 € ..po šta je i došao...a mi ćemo i tako dalje po svom.... unatoč svemu sam se ustala...na njegovoj ploči ispod riječi "KONFLIKT" napisala "ELICA" i rekla "sad ispred sebe imate živi primjer...pa ga riješite" ...za nagradu sam dobila papire i preporuke za upis na magisterij...vjerovali ili ne u roku manjem od 2 sata ...a preporuke su potpisali...naprosto da ne povjeruješ tko sve ne :-)))) ...a u brzinskom popisu ocjena falila je cijela godina faxa... jer čovik nije naučio radit nabrzaka :-)) ...zašto sve ovo pišem? ....da obrazložim kako sam nafilovana teorijom toliko da ne povjeruješ...a gdje je tu život? ... pa tu je... oni koji pišu teoriju skroz lijepo žive...a kad ostanu bez novaca ...ili kad žele malo podignut svoje ime naprave seminar...jer to je za naše dobro... sve uz parolu " teorije su dobre, i ta je teorija jako dobra, ali ju je autor loše razradio pa sam ja to više prilagodio Vama da je shvatite i praktično sam je ukomponirao u život....bla bla" vrhunac perverzije mi je bio jedan stari mr. psihologije koji je na ispitu (!!!) jednom momku održao 45-minutno predavanje kako tumačenje nečeg ne smije trajat duže od 15 min ...osim što sam se na fin način riješila profesora...tada sam shvatila da više pedagogije ima u ofucanog pijanice u seoskoj krčmi nego u tima i takvima...a da više iskustva prenesu stare i nepomične bakice nego sve knjige ovog svijeta... i tad sam prestala čitat.... ...mogućnost da propustim onih 10 % novih stvari...je postala potpuno nevažna... u odnosu na iskustva koja su se otvorila ispred mene.... ...zanimljivo je....da od tog trenutka ...kad god nekom od svojih prijatelja postavim pitanje.... istog trena dobijem savjet ... al baš onaj savjet koji zlata vrijedi... i stane...vjerovali ili ne u manje od 10 riječi.... ....ljudi moji...gledam ovu našu djecu...pametnu...lipu i smišnu... a istovremeno preplašenu od pustih saznanja koja su začahurena u njima, a oni ih jednostavno ne mogu "provarit" ... jer nisu u dobi da sjede i uče...već u dobi da se sami razvijaju ...i da sami prikupljaju vlastita iskustva... njih treba učit o životu... nad njima treba bdjet...a ne ih filovat diplomama.... učit život ne znači "odradi to za ocjenu iako se cijelo tvoje biće protivi tom mišljenju i tom profesoru" ...pa idemo dalje ... ne znači ni "to će ti jednom trebat u životu" .... učit život znači "naučit gdje ćeš nać nešto onda kad ti to bude trebalo" ...a to se u moje vrijeme učilo tek na fakultetu ... a kad se danas uči...nemam pojma :-(( |
nisam to napravila iz bijesa.... smireno sam ušla u mail.... jedva našla adresar (jer tko od nas inače prčka po adresaru) i počela označavat neka imena... a onda sam klikla "Izbriši sve" i okrenila glavu da nešto sinu odgovorim.... i odjednom ispred mene više nije bilo mog maila. ...nešto mi je napisalo kao upozorenje... ja sam stala...promislila "koga briga" i izašla... kad sam shvatila da brišući mail nabrzaka brišem 500 adresa, a među njima njih 5-6 za odličnu zafrkanciju (i adrese svih blogera), zamolila sam lipi moj da mi pomogne vratit mail. Njegov odgovor je bio: - hahahahahahahahahahahahaha - piši gmailu! (kad se smilovao)...al mi nije tio pomoć!! Borgy je rekao: - hahahahahahahahahahahahaha. ZaGReban si ti igrač! moj sin: - hahahahahahahahahahaha. Slušaj mogu, al neću! To ti je isto kao i kad si izgubila mobitel. Imala si 900 brojeva, a na kraju si shvatila da ti samo 150 treba. Sve ono što ne koristiš bar jednom mjesečno ti ne treba! ...onda sam sama išla vratit mail...i dobila sam obavijest na mailu koji ne postoji već 5 godina. da bi obnovila taj mail trebala sam im javit samo 1 podatak. JEDAN NEMOGUĆ PODATAK! Pitali su me godinu rođenja! ZAMISLI???? pa ja nikad nikome nisam rekla svoju godinu rođenja! RUDA JE KRIV ZA TO! RUDA! ..i eto... nema više maila nabrzaka :-)))))))))) (a ni svih ostalih koji su bili povezani s njim :-))) Sve što mi se dogodi...dobro je za mene :-))))))))) ...promislila sam.... i ostavila poruku na Fejsu njima petorici da nemam više maila...i da pričekaju da im se javim s neke adrese.... bezobrazna Trill je odmah pitala gdje su nestali oni zgodni momci što mi ih je poslala? .... i sad se postavlja pitanje.... dal da dopustim da mi Borgy da novi epitet i da promijenim ovo "nabrzaka" u naslovu bloga? ...a on je bio "ZaGReban igrač!" .... khm... nije u mom stilu (a osim toga ja sam iz ST-a a ne iz ZG-a pa ne mogu bit ZaSTeban igrač) P.S dakle, molim pomoć! dajte mi novi epitet! Jedna riječ koja će me lijepo opisat! a ja moram otić na kavu! :-)) |
kada govorimo o osjećajima uvijek smo negdje na "skiskom" području.... i onda počnu rasprave kad govorimo o Bogu...onda neki kažu da vjeruju...neki da ne vjeruju... i oni što ne vjeruju vjeruju da ne vjeruju ...neki kažu da vjeruju u ovog ...neki u onog....al nikako se složit...uvijek neke polemike i rasprave kad govorimo o ljubavi...eeeeeeee tu smo svi iste vjere koja je razlika? u oba slučaja pričamo o istome... ili ne? ...mama zar si lagala kad si govorila kada ne znaš kojim putem, treba putem ljubavi i da smo ispred Boga isti svi.... ....imam ogromno strahopoštovanje prema Bogu... (nije bitno koje religije...i to mi uopće ništa ne znači) osobno sam jako bogobojažljiva i zato ne spominjem ime Boga svoga uzalud, da se ne dogodi da mi stoji iza leđa ...imam ogromno poštovanje prema ljubavi... i zato uvijek spominjem ime gospodina Boga svoga jer se nadam da će mi stajat iza leđa! ovo sam ja... a kako vidim ljude oko mene? ... moj Bog treba bit i tvoj Bog .... podijelimo ga .....osoba koju ja ljubim je samo moja! ... ne diraj se u to... ....ajdemo bit dosljedni ..... ajme...sorry....to je teško.... dakle ne govorimo o istome! očito je da postoje nijanse? .... ili je nijansa samo u našoj potrebi da budemo voljeni.... pa od tuda dolazi i taj znak stop? ....iskreno...mene nije briga.... ja još uvijek uživam u svom strahopoštovanju prema Bogovima i poštujem svoje Bogove!! :-))) ...."zauvjek, bit ću uz tebe i ako stane planeta i dođe kraj svijeta bez tuge boli i straha do posljednjeg daha..." P.S: i šta sad da napišem u popisu stanovništva? |
...sve mi se čini da nam nedostaje tolerancije!... ....nestaje tolerancije unutar obitelji...u školi...na poslu.... u susjedstvu... u politici.... svuda... a sve češće i na običnoj i najglupljoj kavi.... Ili je ipak ima previše?...a sve zavisno od toga što smatramo da je tolerancija. naime... sama riječ ima trostruko značenje: filozofsko "stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti "štetu" što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se zajedničkim životom odustaje od inače nasilnog onemogućavanja "štetočiniteljskog" mišljenja ili djelovanja. Tolerantan je dakle onaj tko je u većini, dok je "štetočinitelj" onaj koji je u manjini i svojim djelovanjem može načiniti "štetu" većini. " u političkom značenju je isto odustajanje od primjene sredstava prinude...protiv iskazanog mišljenja ili djelovanja pojedinca ili grupe ...to odustajanje može imati samo država ili ona grupa ili pojedinac koji je u poziciji političke moći, odnosno moći koju većina ima nad manjinom. Manjina (narod) stoga ne može biti tolerantna prema većini http://hr.wikipedia.org/wiki/Tolerancija (zanimljivo je ono što pokušavam shvatiti čitajući ove definicije da se pod pojmom "većina" uvijek podrazumijevaju oni na vlasti ...a svi mi ostali koji nemamo vlast smo netolarantni???) UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako! Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. ...na našim se prostorima uopće ne poštuje UNESCO-va definicija ove riječi...već isključivo filozofska! ... a najviše ovo političko značenje ... budimo ljudi, to je i za očekivat...ipak smo mi svak "filozof" za sebe, svak grabi nekakvu političku moć za sebe i ko šljivi UNESCO! ....gdje je nestala diskusija...ona zdrava diskusija? Kakvi smo mi to ljudi kad se nekome ne može iznijeti svoj stav...a da te on ne napadne? ... Kakvi smo mi to ljudi kad ne dopuštamo apsolutno nikakvu mogućnost da smo u krivu? i kad će manjina više shvatit da je u krivu ...i da je jednostavno na krivom mjestu sa krivim stvarima? P.S. Molimo pametne da prestanu popuštat jer nam je voda došla već do grla!" P.S. 2. Ako je tolerancija zasnovana na znanju, a ja nisam tolerantna, znači da sam glupa! A kako u mom statusu piše "Glupost je nebeska sila i njeno je samoljublje bezgranično" ...stoji moja izjava da sam naprosto savršena, što opravdava moju apsolutnu netolerantnost! ...al ne brinite...možda dođem na vlast...pa onda malko istreniram i tu vražju toleranciju! |