....eto ...i ja bila na Monturi! ...Za one koji ne znaju to je modna revija koja se održavala u Podrumima Dioklecijanove palače ...pa je par godina nije bilo...i evo je opet ove godine....
Ja obožavam Split....svaki njegov kamen! Malo se njih može pohvalit da živi na takvom mjestu ... okružen tisućljetnim originalnim kamenom po kojem hodamo svaki dan.... i kako živimo? pa grintavo i pozerski!!!!
...non stop se žalimo kako nemamo di izać...kako se ništa ne događa...
Vjerovatno se radi o tome da je jako teško napravit nešto u staroj kamenoj jezgri...jer sva ova suvremena tehnika zahtjeva jako puno struje... intervencija u prostoru...koji je premali da bi donio nekome veliku financijsku korist ....i zato se uglavnom odustaje od takvih projekata.... ipak... događale su se modne revije Montura... vjerovatno jako skupi projekti...s ograničenim brojem sjedalica... jer modna revija zahtjeva veliku pistu.... a puno i previše prostora oduzimaju kamere i snimatelji.... ali je to prekrasan događaj...i bila sam presretna što sam dobila pozivnice ...spremna da prosjedim cijelu večer iza nekog kamenog stupa.....ali publika je tu da svojim pljeskom podrži hrvatske kreatore, a slike modela ćemo i tako gledat danima na TV-u i u novinama....i odem ja...a snobizam je počeo već na ulazu....
.
(pozivnice i moja malenkost s gđom kreatoricom odjela na meni .... koje je koštalo manje od 100 € ... žena falila za jednu nulu)
- evo gospode što nose poznate talijanske marke dok plješću hrvatskim kreatorima!
- ??? vi to meni?
- da gospođo! Koja je to marka?
- ????
- znate li vi da metar ovog platna ne može koštat ispod 200 kn? Koliko ste platili odjelo? 1.000 €?
- ?? vi to o ovome ne meni? Nemam pojma koliko sam platila!
- znači da je više od tisuće?
- ma ovo je Mak! Kažem - i otkopčam jaknu da pokažem etiketu ... žena ode ljutito od mene...a u Podrume je taman ušla gđa Nada...iako mi okrenuta leđima zovnem je....
- gđa Nado... dobila sam komplimente, a nisam ništa skrivila!
...ona se okrene...pogleda me mahne mi u pozdrav...i odjednom uperi kažiprst u mene... nasmije se...i vikne HA! Vidi je!
...i počne događanje....bubnjevi...šampanjac....vatre.... i na kraju...brzinsko skidanje folije koja je štitila pistu od vlage i vode koja kapa odasvud....(a vjerovatno je folija štitila podlogu od visokih potpetica i šporkih cipela uzvanika)..... i dok su se zvijezde uredno digle da bi pomogle momcima radit...(to je i tako trajalo manje od minute) .... da...ovo su se digle Doris i Severina.... za to vrijeme ostali uzvanici nisu još ni zauzeli svoje mjesto u publici....
.
...a kad su manekenke već počele šetat po pisti...u prvi red su sjele dvije gospođe...lijeva ispucale kose od bjalhanja...a desna izgorene kose od bojanja i trajne.... prekrasne duge kose uništene lošim tretmanima iz domaće radinosti...al one su u prvom redu... (pa zločesto pitam kako nemaju novaca za frizera?)
...ma pustimo to... ipak sam u drugom redu...sve vidim...manekenke prolaze pokraj mene... puno modela...puno manekenki....poznata imena...dobri stari butici...i neki novi...mladi dizajneri... puno truda...previše materijala... puno ljubavi i znanja.... nešto mi se svidilo...nešto ne...al užitak je bio prevelik!
unatoč bolesnoj nozi....stala sam s njom na modnu pistu ...lijepo se zabavila i na kraju i prošetala pistom u odijelu Modne kuće koja je po sata prije predstavila novu kolekciju....
.
...i jutros tražim slike u novinama...kad svuda naslovi "u Dioklecijanovim podrumima Severina bez Milana na Monturi 2011"
...a modni dizajneri...mjestimično nabrojeni...i onda dodano... "i drugi" .... nevjerovatno!
...nema kritika u stilu: "prekrasno...inventivno.... naših ruku djelo...nosivo...jeftino... originalno" .... nema čak ni komentara "loše sašiveno...nemaju pojma" .... ništa.... samo jad što Severina nije došla s Milanom! ...a ona je bila... svaka joj čast... nenametljiva.. susretljiva... nasmijana...
...ali svi oni okolo...su bili zvijezde, jer su u društvu Blanke, Doris.... njihove slike su izašle u novinama da poprate to događanje....
zalud trud radnica Uzora... zalud trud svih obrtnika...zalud utrošen novac... nas nekolicina je uživala... čak smo i uživali što su to naši kreatori...i žalili što smo predebeli za obuć neke modele.... sve je to nevažno.... jer nismo vidili Milana!
...možda tu leži rješenje našeg izlaska iz krize! Nemojmo ništa radit...nemojmo ništa proizvodit.... nemojmo ništa stvarat .... samo uzmimo 2-3 puta tjedno jednu osobu iz javnog života... i objavimo "Ta će zvjerka doć na Peristil sa svojim tajnim ljubavnikom. Ulaz za zainteresirane: 1.000 €" ... i tako ćemo namaknit lovu za izlazak iz krize i plaćanje vanjskog duga?
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.