ponedjeljak, 30.03.2009.
...nostalgija....( i za svakog ponešto)
|
....dok sam sjedila u Leonarda....nazvao me sin...i ozbiljno stao prenosit vrlo važnu poruku: - zvala te profesorica! Engleski ti je u četvrtak u 17,30! - engleski? - da engleski! - ja ne idem na engleski! ponovi! - zvala te profesorica V. da ti kaže za četvrtak u 17,30! - hahahahahaha...ok.....shvatila sam. Da li je spominjala Asanovića? - e to nisam razumio, ali je...spominjala je! ....kavicaaaaaaaaaaaaaa....i to ženskaaaaaaaaa....koja šifrirana poruka ...pa nismo djeca....koja konspiracija :-)))) ...brzo sam nazvala "profesoricu" na mobitel....iako znam da ona drži mobitel 20 cm od glave radi zračenja... - tu sam i dolazim ako treba i četveronoške! Kako si znala? - što? - pa kad god pucam po svim šavovima ti se sjetiš da organiziraš žensku kavicu? - pa prošli su mjeseci! - znam :-(( ....i onda je par sati prije dogovora stigao uobičajen SMS: "Mala, idemo skupa? Aco" ... ...koliko nostalgije i topline je izviralo iz te tri riječi.... - a ti Mala? što nam imaš za reć? - ništa! ...a ona me jako začuđeno pogledala....prošli su mjeseci ....prošla je godina ili se to meni samo čini???? ....od kad sam joj na ramenu plakala zbog svojih "ljubavnih" problema...računajući da ih ona može riješit svojim čarobnim štapićem....ali meni se još ne priča....MENI???...eto...i to se dogodilo da mi još nije do priče :-))))...hahahahaha - ma osim moje 3-4 prijateljice i Vas svih ovdje...ja Vam se ne družim s ženama....s njima samo problemi - imaš pravo Mala! ....volim bit Mala :-)) .....stvarno volim :-))  NEŠTO I ZA ME Radost ću svoju saopćiti svijetu, ali bol moj neka ostane za me. Neka se braća ogriju na mome žaru, no tajnih suza ne povjeravam nikomu. Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću, ja ti je neću kratiti. Ali na stravičnome putu što vodi u ponore ja hoću da ostanem sam. (Tin Ujević)   .  Restoran ARKADA . Nostalgija....čoviće koji lip spot :-)) ......Što će meni ovaj dannnnnn P.S. pašticada s kvasinom od Babića je bila za dušu i tilo.....nema je više :-)) ...dal da se zabrinemo ili ne????  |
subota, 28.03.2009.
….dani falših isprika?...
|
Marija se ispričala …zvoni mi mobitel….nepoznat broj…ali s fiksne mreže…Marija!...ispričala mi se zbog neugodnosti! Kaže da me poštuje i cijeni (??) i da me htjela malo oraspoložit s činjenicom da imam nepoznatog obožavatelja! Kaže da je mislila da ću se veselit porukama (khm?!) i da nije mislila da takvim porukama ikog uznemirava… i zove se stvarno Marija! ….mislim da će prije bit da je sad ona u istoj onoj panici u kojoj sam bila ja….netko zna tko si…. Croatia airlines se ispričao …zbog neugodnosti koje sam imala na aerodromu …rano ujutro…u cik zore…. tako bar kaže PR.... samo mi nije jasno zašto su nju zvali na mobitel, ako je u karti stajao moj privatni mobitel :-)) ...a nije mi ni jasno kako su tako brzo platili račun od 300 kn za taxi...kojeg sam u bijesu napravila taj dan :-)))))))))))) Ne znam tko se još treba ispričat?? Ovi su se ispričavali samo zato jer ih je bilo strah od nečega. Kakva su to ispričavanja uz toliko obrazloženja, tumačenja….di je nestalo ono ljudsko: Sorry zeznio/la sam!...zaGRebo/la sam!.... bez opravdavanja svojih postupaka i velikih govorancija???? Što je s onima koji nas emocionalno povrijede...znaju to....i ne žele si to ni priznat...već bjesne na cijeli svijet zbog činjenice da je došlo do toga? Nema niti falše isprike za sebe? ...za one oko sebe??? Ja se nikom ne želim ispričat!...pun mi je kufer svega…. idemo dalje....puni nepovjerenja u ljude....a oni koji su jučer mene vrijeđali....sutra će Vas....subjekti su uvijek isti....samo se objekti mijenjaju :-)) A vama za nagradu ...novi Severinin kućni video (mali je….ali dobar) …ops...sorry...nešto sam zeznila???? :- )) . Dire Straits - Why Worry …I meni jedna od dražih pjesama al' u izvedbi Cockera ....što smo iz svega naučili???... 1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak. 2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade. 3. Umjetna inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti. 4. Niti jedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan. 5. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno. 6. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih. 7. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali. 8. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite. 9. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu. 10. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali |
četvrtak, 26.03.2009.
...patologija je svuda oko nas...
|
Obmana….laganje…varanje….tome smo svakodnevno izloženi na poslu i u privatnom životu….ali ono što je mene najviše pogodilo je da sam došla u situaciju da sam tome izložena i na kavicama… mjestu koje bi trebalo bit daleko od ostalog svijeta…mjestu u kojem bi trebala bit u svojoj staklenoj kupoli…sigurna i zaštićena od svega! Pitate se o čemu govorim? O tome da smo okruženi ljudima koji imaju patološku potrebu za laganjem… nisam sigurna kako se stručno zove taj poremećaj ….ali kad kraj sebe imamo osobe koje nas žele zadiviti svojom veličinom, moći, pričom….nevjerojatnim stvarima koje se protive svim zakonima prirode, logike, fizike, matematike, svim dimenzijama i svim prostorima….i kad nas naš sugovornik, u nekoj svojoj petoj dimenziji, pokušava uvjeriti u nešto što nije….a najčešće nas uvjeriti da smo u nekom stanju u kojem nismo (po principu „tisuću puta izgovorena laž postaje istina“) …kako bi onda nakon toga ….u donkihotovskom stilu …ujahao na bijeloj….samokrepavajućoj magarici….s metlom umjesto koplja….pružio svojoj žrtvi pomoć i tako pobrao aplauze …..eto o čemu govorim…o barunu Minhauzenu… Nisam pandur….ne želim bit pandur ….ni u privatnom …a ni u poslovnom životu…i svakome vjerujem na riječ….nisam mislila da sam toliko lakovjerna….jer poslovno ipak malko provjeravam….al nisam privatno ni toliko fobična da svaku osobu….svaku primjenu riječ provjeravam ili analiziram…. Pa ljudi smo….trebamo si vjerovat. Ipak je to loše za mene….treba…ne bit fobičan, nego manijakalno fobičan i ne vjerovati nikome…. Zašto ovo tipkam?....pa evo priče....a sve se događalo u 5 min.... 19.3. (četvrtak)….ne znam kako sam došla do toga u razgovoru s najdražim kumčetom kad sam dreknila: - ma zar sam ja stvarno mamac za budale? Misliš da sam cijela premazana ljepilom naive, da se na mene kreteni lijepe ko muve na….???? ….ona je umrla od smijeha na tu moju izjavu..ali ja sam bila svjesna da je to moja životna istina :-(( …. dokaz za to sam imala isto večer….oko 21 sat mi dolazi SMS s nepoznatog broja: „Samo je ljubav dom u kojem možeš vječno stanovati!“ Odgovaram na SMS pitanjem: „Tko je to?“ I istog trena dobivam drugi SMS…koji me je, priznajem jako uznemirio: „Jedan tajni obožavatelj u čijem bi domu ljubavi bila Princeza na zrnu graška!!!!“ Nisam trebala odgovorit….al jesam: „“Sorry, ne razgovaram s kukavicama!“ …. I uzela sam mobitel, dala ga sinu i rekla: Ako dođe još ijedan SMS…ti nazovi i reci osobi da ti ne maltretiraju mamu… Promislila sam na mali milion stvari…moj broj je javni, ta osoba ima moju kućnu adresu, ja imam doma dvoje djece….kakav je to muškarac koji piše takve poruke? Najdraže kumče i Ranka su ustanovile da su poruke jako romantične, ali meni to uopće nije tako izgledalo! Promislila sam istog trena objavit broj na blogu…..broj je Simpa i ne može se lako doć do njega… ne može? HA!????? Nije prošlo ni 24 sata….već sam znala okruženje u kojem se ta osoba kreće….ja se tu ne krećem i to mi je bilo jako čudno …. Navečer me sin upitao da li je bilo još SMSova - Nije i još mi nije jasno kakav je to muškarac koji ovako piše? - A ili je lud ili nije odavno GRebao! - U svakom slučaju zaključajite sva vrata - Ja ipak mislim da bi trebala nastavit s dopisivanjem, jer se radi o jako moćnoj osobi koja ima jako dobre veze, a s tim vjerojatno i lovu - pokušao me uvjerit da bi to bilo jako zgodno za mene - Moćan, bogat, lud i impotentan….savršena kombinacija za mene. Ma gdje me nađe? ...i tko još bogat i moćan koristi Simpu? - pa i ti imaš broj na bonove da si zaštitiš privatnost ….i tad sam se opet malo uznemirila…i odlučila da ću nazvat broj u subotu ujutro…. …u subotu se baš i nisam pretjerano uzbuđivala oko toga…. Dok mi nije došao SMS od banke…i pogled mi opet padne na taj broj…. Sad sam već u fazi da tražim neko sredstvo za smirenje…. Ali srećom toga nemam po kući….i kako mene Bog čuva….tako mi sva rješenja nekako dođu i sama… pa je došao i odgovor na pitanje: „Tko je tajanstveni obožavatelj?“ …i tada sam sjela i napisala odgovor na anonimni SMS ...(ime je pravo): „Dobro ti jutro MARIJA! Nadam se da smo ugodno spavali!“…. Nisam smjela….znam da nisam smjela…i strašno sam se uznemirila zbog toga što sa napravila....ali sad neka se ona misli odakle meni njeno ime….postajem kao i oni….ili se mogu pravdat Tzu Sun-om da je „pobjeda dobit rat prije samog rata“???? ...jel' je?....jel da da da???...:-(((( ...i pitam se...šta je ta Marija htjela s ovom porukom? ....zar je mislila da ću se danima s njom... romantično ....dopisivat...ne pitajući se tko stoji iza mobitela?.....možda ona želi primat ovakve SMSove od nepoznatih muškaraca...pa je pronašla mene kao žrtvu?....ili se jednostavno poslalo SMS da se vidi kakva će bit moja reakcija?...što god da je pravi odgovor....bolesno je! …. S.A.R.S. - Ratujemo ti i ja….Buđav lebac ...ipak....subota je subota.....i popilo se piće..... (malo je mrak....al je snimka ok) P.S. veliki broj vas je bio "oduševljen" činjenicom što me u ponedjeljak ujutro nije pustilo u avion za Zagreb.... da li je i to bilo za moje dobro???....kad će više prestat??? |
ponedjeljak, 23.03.2009.
....moderna pedagogija....
|
...bila sam u Pučišćima...a tamo je centralno mjesto zbivanja, naročito u ovo zimsko doba... Klesarska škola.... Zanimljivo je povirit u tu školu....turisti čak plaćaju obilazak stare radionice, da vide kako učenici svaki dan uporno i marljivo klešu.....svugdje je bijela prašina...vreva mladih koji ozbiljno....svak na svojoj drvenoj bačvi nešto kleše...i pobacani gotovi i polugotovi radovi svugdje okolo.... Atmosfera gotovo prekrasna....da nije toliko prašine okolo ....a ja sam stalno razmišljala o tome kako sutra moram na put...i da nemam kad oprat kosu, pa se ne smijem previše naprašit :-))  ...kad sam već povirila u staru radionicu...ušla sam i u novu! Tu nema takvog umjetničkog dojma. Novi zidovi...cement i kamen....strojevi....i prvašići poviše kojih profesor stoji prekriženih ruku i ne mrda...non stop nešto govori, prigovara...dere se....a đaci ko đaci....mašu umorno i štufo rukama...jedva i s mukom dižu teške čekiće....zatežu...otežu....nezainteresirano gledaju strance koji ih gledaju...i vjerovatno nas ogovaraju... odjednom u radionu uđu 3 mlada momka....momci 25 do 28 godina...čisti i uredni.... profesor zapovjedi prvašićima da pričekaju 5 minuta s poslom dok on nešto s njima ne obavi....i u trenu su momci zauzeli pozicije ....i počeli brzinom munje dizat prašinu oko sebe....teške mace...dijetla...sve je ubrzano letilo gore dole...to se nije moglo pratit...  .  .........Lujo...... ............ Ivan..... ................Josip.... ...đaci su se počeli glasno smijat budalama koji su minut nakon što su ušli u radionicu, stavili plastične očale na nos....uzeli olovke...napravili dva tri pokreta olovkom po kamenu....i bez da ih je itko na to "prisilio", i bez da je itko išta rekao...rekli: Možemo li? ......i počeli su sami od sebe radit.... profesor je samo dreknio: - ne smetajte momcima, to su majstori! ....hihotanje učenika se nije moglo sakrit....a tada su primjetili da nitko više na njih ne obraća pažnju...već da gledaju u te "majstore" i kao da im nedostaje kisika od prašine...počeli su jedan po jedan izlazit iz radionice....a tamo su bile parkirane 2 velike, blistave i nove limuzine i ..."ovo"  ...dok sam stajala na rivi i slikavala slike koje će izać na mom blogu....oni su se ko muhe počeli skupljat...provirivat kroz stakla...jedan drugome tumačit karakteristike auta....kromirane djelove i kromirani sanduk.... - ovo su auti od majstora! ...s njima su došli.... ...prokomentirali su sa strahopoštovanjem i tiho su vratili u radionicu i stali pogledima upijat svaki njihov pokret....  .  ....nije više bilo žamora.....samo zvuci metala koji udaraju u kamen.... učenici su ih gledali ko u boga...i gotovo se moglo čut kako sebi u glavi zbrajaju koliko njima treba vremena od tog trenutka da dođu do ovakvog auta...ne znam zašto...ali imam osjećaj da su dobili jako dobar poticaj...i motiv...te da ih se više neće morat tjerat na vježbanje :-)) P.S. - znaš li zašto muškarci imaju "visoka" auta...pitala sam Josipa - zato jer mogu svugdje s njim! - ne, nego zato da žena, koja ulazi u auto mora podignit suknju da u njega uđe. A dojam je najbolji ako ima usku suknju sa šlicom :-))). Kakav si ti to majstor kad to ne znaš? Ma mlad si...naučit ćeš, još za koju godinu :-)) - trebate prevoz do Supetra? - ne, hvala! čeka me BMW...u njega je lakše sjest :-)) . 4 non blondes. In my dreams ....Les 4 saisons |
četvrtak, 19.03.2009.
…nedjeljnja rapsodija…
|
....i da me ne istuku....:-)) ....mali dodatak ....masirajte se ljudi....al uz kavicu :-)))... …..sjednem u kafić….naručim juice….i primjetim razočaran pogled preko puta mene - A nećeš kavu? - Ne čitaj moje postove o kavicama, jer ih dobro čitaš! - Ali ja sam mislio molit kavu za tebe - Drugi put, sad se smijem, a ne znam zašto. To je terapeutski smijeh! - Tebi treba malko masaže! - Konobar! Može jedna obična kava? A ti momak, koliko ti je godina? Premlad si! Diži se sa te stolice i pusti mene tu sjest. (momak je samo slegnuo ramenima…koliko mu može bit 20-ak godina…koja povrh…i digao se sa stolice) Sjela sam na njegovo mjesto, okrenila sugovorniku leđa i ugodno se smjestila…on je stavio ruke na moja ramena ...a ja sam počela ispuštat zvukove: - To…too…tuuu…toooo…. Usred punog kafića…i što je najluđe nitko me nije obadavao: - Nižje…nižje…. Da li će se itko u ovom kafiću ljutit ako vičem nižje? – nitko me nije shvaćao zaozbiljno….a jake ruke su me masirale - Hoće li se itko ljutit ako skinem džemper? – nitko me nije ni čuo….ali ja ipak nisam htjela pretjerivat…. Još su mi ruke hladne….treba mi još masaža .... Sunčan nedjeljni dan….lagan obiteljski ugođaj….sin bez majice šeta po kući i nestrpljivo čeka ručak….njoki su u igri…. I tada u totalno apolitičnu obitelj uleti politika… Mala vještica, moj sin i moja malenkost - imaš višak ljubavi lover boy-u? - Odakle si ti pala? - Pa pupak u obliku srca. To veća fora nego tetovaža! - Imaš pravo, ovo je originalnije i bolje od tetovaže - Samo još nisi istetovirao ispod: Ovo je meni moja mama platila! - Hahahaha, stvarno ću morat  …i tu ja ulijećem - Ako mi poslije svega ovog, na izborima budeš glasao za HDZ vratit ćeš mi svaku lipu i to s kamatama uključujući i novac za biftek koji je kupljen za tu svrhu - Ovo je čisto HDZ-ovska izjava. Zapravo, ovo ti je takva izjava za momentalno dobivanje članske iskaznice HDZ-a ..i ko kaže da dica ne kuže i ne razumiju????.... A rapsodija???....ah da ..notica…po notica….  .  .  .  Rapsodija……  …zaboravila sam….prasce za predjelo :-)  . Queen - Bohemian Rhapsody .. Maksim - Croatian Rhapsody Za one koji možda ne znaju, publicist Bruno Bušić (1939.) početkom 70-tih odlazi iz tadašnje SFRJ na zapad i postaje ekstremni hrvatski politički emigrant. Jedan je od najpoznatijih i najradikalnijih zagovornika stvaranja hrvatske države nasilnim putem, odnosno oružanom borbom. Ubijen je 1978. u Parizu, od tajnih jugoslavenskih službi. U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao: " ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ... .. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!" Bruno Bušić |
srijeda, 18.03.2009.
.... u kokošinjcu....
|
Zanimljivo je kako se čovjeku sve nakupi istovremeno….tona posla, puno privatnih obveza, zdravstveni problemi i osobni problemi ….a strojevi po kući se kvare…konopi s robom pucaju….pada snjijeg, kiša, bura..jugo ….viroze...prehlade... …preživila sam posao….(ja sam vam od 9.2 na terenu)…još 2 dana i gotovo….lijepo sam se zabavila od Dubrovnika do Trogira….kćer mi je riješila zdravstvene probleme…ne zahvaljujući Ministru zdravstva već privatnim likarima….i ostado ja…sama sa sobom….s pitanjima na koje sam uredno postavljala ali nisam dobivala odgovore… ponukana komentarom: „valja postavljati pitanja, bez obzira na odgovor..sve je bolje od..neizvijesnosti :-))“ ….ne sumnjajući u licemjernost izjave, nastavila sam radit i brzinski razmišljat…. Preživjela sam i snježne padavine…i 20 minutnu vožnju iz Pučišća do Supetrra ….ali sam zapela u kokošinjcu…a bio je tek 12-ti!  ...slikano 12.2.2009 u 16,24, Kaštel Štafilić Znate li kako je kad na jednom civiliziranom mjestu….odnosno tamo gdje očekuješ civilizaciju doživiš strujni udar ni manje ni više nego usred kokošinjca? …najprije ostaneš začuđen i s nevjericom… onda protreseš glavom i pomisliš: ne to je nemoguće!, priviđaju mi se stvari…. Zatim pokušaš shvatit što se događa ali nema više mogućnosti koncentracije….gledaš i svjestan si histeričnog kokodakanja oko sebe, ali ne znaš što ti tu radiš….ti tu nikako ne pripadaš….al te ipak trese struja…i nevjerojatno koliko brzo…u trenu …shvatiš da bi morao imat nekakvu reakciju….ili plakat ili se smijat….al ti ne pada na pamet ništa prigodno…osim upitnika poviše glave....ZAŠTO???...što je to u civiliziranom čovjeku da ga tako privlači u kokošinjcu? ....nema tu ni C od civilizacije???.... …i osvane famozni petak 13-ti…i ponovo posao…i pitanje: možeš li mi isprintat nešto 10 min…pa znaš trebalo bi provjerit sadržaj…pa fali mi tu jedna rečenica….a telefoni zvone…ako kažeš: „Niste“ – s druge strane je: „ a zašto?, a kako? I što će sad bit?....ako se javiš i odgovoriš na upit: „jeste“ – s druge strane čuješ: a znao sam, a da li ste vidjeli, a što kažete i što će sad biti…i kako samo tako?.. Nema pravog odgovora, niko nije zadovoljan i svi meni grintaju ….a ja nikako da dođem na trenutak kad ću pomislit na priču iz kokošinjca…kad odjednom stižu SMS-ovi….“Tko je ljutio?“ „Što si ljuta?“ „Glupost“…ma DOSTA!...ne mogu više …. 11,16 sati…. bila sam izbezumljena od ludila zbog svih onih oko mene…. Kad opet počeli SMS-ovi: samo mi ti možeš pomoć….može li u 13 sati?....evo krenio …stižem za 6 min…. Ako tad nisam razbila mobitel o pod neću nikad…. I dođe 13,13 sati, 13.3. u petak….pogled mi padne na kompjuter i na sat izdajicu i shvatim da je nastupio mir! - Zašto si tipu sat vremena tumačila računovodstvo kad si u takvoj gužvi i kad pucaš po svim šavovima? - Zato što me smirivao - A slušam ja tebe…i ne mogu vjerovat…strpljivo i polako mu tumačiš stvari za koje uobičajno kažeš: „Izvinite, nemam pojma o čemu pričate, ja sam prof poezije…“ - ma tip je ušao i pitao: "Kako ste?" ....a ja sam se na to mogla samo od muke nasmijat Možda bi ovaj post trebao nosit neki drugi naziv...možda i bi..….da ovo nije post 713….i da u međuvremenu nije stiglo mailom: . Aerosmith-Dream On … -Imao jedan farmer kokošju farmu i samo jednog, već ostarjelog pijetla. Kupi on novog cverglana, i pusti ga u kokošinjac. Naravno, pogađate, najzanimljiviji je bio susret starog i novog pijetla. Priđe stari mladom i reče: - E, 'ajde da se dogovorimo, jeste da si nov, al' evo: pola koka tebi, pola meni! - Ma hajde stari, tvoje vrijeme je prošlo, sve koke su moje! - Dobro, mlad si, uzmi sve, al' ostavi mi bar dvije koke, one najstarije... - Ma čuješ što ti kažem stari - briši. Ne dam ti ni jednu jedinu! - Dobro, daj da se dogovorimo... Evo, trkajmo se do onog plota, pa ako ti stigneš prvi tebi sve koke, a ako ja stignem prvi meni daš samo dvi najstarije. - Hm, blesav si, nemaš šansi, al' 'ajde! - E, al' da mi daš 5 metara fore, ipak star sam... - Dobro, eto ti i tih 5 metara , opet nemaš šansi! -I potrčali oni, stari pijetao prvi, a za njim onaj novi, a sve to gleda farmer, i iznenada uletje u kuću, zgrabi pušku i ubi onog mladog pijetla: - Majku mu GRebem, treći peder ovog tjedna! |
ponedjeljak, 16.03.2009.
...a gdje je ribarnica?....
|
…kada je prije 15-20 godina Ljubin otac ….nakon što otišao u penziju…istog trena prodao stan u Splitu i kupio sebi i ženi stan u Makarskoj…nismo se mogli čudom načudit….stari ljudi…u mirovini…odlaze relativno daleko od svoje djece u nepoznat kraj?....njegovo je objašnjenje bilo jednostavno: - Kao mladić zaljubio sam se u Split i tu ostao! Makarska je sad upravo onakva kakav je bio Split u mojoj mladosti! …davno je to bilo….i dok sam se šetala Makarskom…sjetila sam ga se…. Da Vam ja ovdje pričam o Makarskoj bilo bi glupo…na kraju krajeva i ne znam previše o tom gradu…I tada je u luku ušla koča…. (Parkirala se)....mislim: akoštala je…izvadila vage i stala prodavat ribu.. Znate li Vi da je Makarska jedan od rijetkih primorskih gradova koja nema ribarnicu? …mislim..ono…pokriven ili otkriven prostor….kameni ili drveni banci…prodavači i miris ribe…. gungula i ribičke priče…. …skupio se svijet oko kočarice…gledaju i kupuju…    …na vrh mi je jezika bilo da pitam: - Jel' friška??? . Tedi Spalato |
petak, 13.03.2009.
...poklon za Dan žena....s posvetom....
 Firule u 6 ujutro TIŠINA Tišina mi u duši toliko jaka, zaspati ne mogu Sat opet ponoć otkucao neku I dan tako ime promijenio. Noć zaputila se zoru tražiti. Jedino ja ne znam gdje pripadam, Ni zašto dugo noću novi dan čekam Tišina mi dušom vlada. Tišina u oku, tišina u pokretu, tišina u koraku.... Tišina i samo tišina.....Jagoda Kecman  Peristil noću TRAŽIM TE Tražim te koracima mirisa, Poznatim putovima i modrim bojama. U predvečerje tražim te prolazima Puštajući noć na slobodu, Usnulim ulicama, noćnim tišinama I prvim jutarnjim buđenjima. I na kraju svih pokušaja ne mogu da te volim Osim čudnim čvorom rajske ljubavi. Sve riječi su suvišne i malene i nepotrebne U zbrci ovih teških osjećaja, Kad misli smionošću žudnje i ludom željom, Voljeti te usprkos svemu, pa i razumu, Ponovo osmišljavaju tvoje postojanje I bude usnuli drhtaj duše u moru obzira i straha.Jagoda Kecman  Splitska riva u 5 ujutro :-(( VOLJETI TIŠINU Voljeti tišinu treba znati. Drhtati mirom noći, Tamu gledati, a vidjeti tvoje oči... Tugom disati, mirisati Plakati u sebi i to skrivati Umirati, a naoko običan živjet... Tišinu moraš tiho i u miru voljeti . Izvan zvuka stvarnosti U sebi, za sebe, ponorno skrito, a da ne zna nitko, Jer tišina je tašta i ne smiješ je odati. Ona ti čuva strah i bol. Dušu ti hrani štiteći tvoj osjećaj ljubavi, Tako krhak, osamljen i gol. Tišinu treba znati voljeti kao tajnu, nešto svoje, Kad ona i jest najveća tajna duše tvoje. Jagoda Kecman  "Za Elizabetine osobne sanjive trenutke i minute gdje počnemo tražit svoje dobre strane i poneke propuste" Jagoda Kecman  . Aerosmith - Cryin' nije dovoljno glasnoooo.....POJAČAJJJJJ.......!!!! Oliver Dragojevic - Trag U Beskraju ....A kad mi dođeš ti |
četvrtak, 12.03.2009.
...konačno kavicaaaaaaaaaaa…i to 3 puta ….
|
Tražim po mom blogu da vidim kad sam zadnji put popila kavicu!....al to je užasan napor….davno je to bilo…ima mjeseci i mjeseci….. …od kad sam u Leonarda naručila kavu sa šlagom, a dobila čaj…više nisam ni pokušavala naručit kavu … a nakon nekog vremena sam prestala i kod kuće kuvat kavu…. …od kada je Gianny zatvorio kafić….više nisam ni pokušala sama uć u neki kafić … …a ovaj blog je stvoren samo za to da bi se o kavicama pisalo…i gdje tu ima pravde… . ….više mi nije niti gušt pitat konobara kavicu s ljubavlju, sa šarmom ili nešto takvo…pogledam u konobara da naručim i promislim: „ajme kretena sigurno nemaju Ledo šlaga“ …i tada tužna i obeshrabrena samo promrmljam: „Voćni čaj“ …ljudi moji ja vam ČAJ NE VOLIM!....nije da ga mrzim, al' čaj mi je nužno zlo u trenutcima bolesti..i od njega satima poslije imam neki gorki okus u ustima :-(( Uglavnom kriza….teška depresija….nataložilo se svega….i odem ja na druženje…prekrasan sunčan dan…pomalo prohladan….i sa skepsom naručim kavu i dobijem je….. Priznajem! Nisam to željela...al eto..došla sam ljuta…nervozna….bijesna…umorna….isprovocirana….neodlučna…. ali što je dan više odmicao ….to sam i ja više popuštala… i kako sam popuštala…tako sam i bjesnila na sebe što popuštam…. Ne znam kako je pit kavu s ovakvim sugovornikom kao što sam ja bila….nisam željela (a nisam ni mogla) bit duhovita…vesela…nasmijana….nisam se željela dodvoravati… nikako nisam željela ostaviti dobar dojam….možda sam željela izazivati svađu, tuču…nemam pojma…ponašala sam se kao razmaženo dijete koje dugo čeka igračku, a kad je dobije jednostavno je razbije o pod....(to je moj opći dojam), ali za divno čudo, bilo je lijepo…. Neću se sad koristit JJ-ovim metodama opisa pogleda…dodira (ispod sunčanih naočala, jer sam „blještala“ : -)))…itd…itd…to ću sačuvat za sebe…. Dosta mi je da oni što ne komentiraju, kontroliraju što radim…. Pišem ovaj dan u godišnje odmore sa dvije zvjezdice….nek se upamti :-) . . Dalida - Parole Parole ...Et si tu n'existais pas - Joe Dassin ...sutradan ujutro mi je možda bilo i žao….ne znam….ali još me je držalo neko čudno "pusti me stat" raspoloženje… ..................... ….nakon što se na poslu opet nisam mogla skoncentrirat…iako je za divno čudo vladao mir i tišina zbog izostanka glasnogovornice…koja me, usput budi rečeno više ne zove na privatni mobitel, nego na službeni telefon i to isključivo u radno vrijeme, a razgovore završava sa "hvala dušo!"….zaspala sam sat vremena na kauču….i probudila me zvonjava telefona….nisam se javila..(srećom nisam...jer mama iz Munchena provjerava kako su djeca)…nastavila sam se tako vrtit još malo…i odjednom je sve to nestalo....shvatila sam da mi se duša smješka … južini usprkos mi je prostrujilo kroz glavu…“ŽIVOT JE LIJEP!“…nazvala sam odmah da se zahvalim na prekrasnom danu…i izvinim za možebitne neugodnosti….(mom sugovorniku je vjerojatno još uvijek upitnik poviše glave od tog poziva :-)...).... cijela sretna ….u svom elementu…. nakon dugo dugo vremena...skuhala samoj sebi kavu….napunila novu šalicu do vrha i sjela za kompjuter ….te svojoj najdražoj banci poslala jedan mali mail:  Poštovani, Ne znam koliko dugo već koristim Internet bankarstvo. Sada više ne mogu koristit uslugu Optima i shodno Vašem nalogu otišla sam u banku i dobila token. Nažalost to je za mene jako komplicirano, jer ne vidim čitat brojeve koji mi se pojavljuju na tokenu. Osim toga on mi je i nepraktičan jer ga ne mogu nosit sa sobom (da mi se ne razbije), ne mogu dobit 2 tokena (jedan za u kuću, a drugi za u torbu), a najviše od svega me nervira činjenica da moram u vlastitoj kući izvlačit novčanik (radi kartice) da bi mogla preko interneta platit račun. Kako sam ja jako smotana i inšempjana osoba, dogodit će mi se da ću ostavit i token i karticu negdje. Stoga Vas najljubaznije molim da mi omogućite bilo kakvo Internet bankarstvo bez ikakvih pomoćnih tokena ili kako god to vi zvali. Znam da ćete mi odgovorit da je to zbog moje zaštite, ali iskreno Vam odgovaram da je ne želim. Ako Vi ovako nastavite, sad uz 2 mobitela, laptop i token moram još vozit i sef sa sobom da me zaštiti? Nemojte se ljutit na ovaj moj mail, možda sam malko iznervirana pokušajima prepisivanja brojeva sa tokena. Nije da sam informatički nepismena, ali broj na tom aparatiću je za mene naprosto nevidljiv (doktori bi rekli da se radi o staračkoj dalekovidnosti ili kratkovidnosti) Stoga ponavljam pitanje: Da li postoji bilo kakvo Internet bankarstvo bez pomoćnih naprava. Isto tako, napominjem da je odlazak u banku da tamo platim račune za mene neprihvatljiva solucija. S poštovanjem, ...valjda će mi odgovori na ovo pismo, nakon što se prestanu smijat?... slušajte....3 puta je tri puta....samo je meni trebao cijeli dan da to shvatim :-)))  Auuuuuuuuuuuuuxxxx Champs Elysées Au soleil, sous la pluie, a midi ou a minuit Il y a tout ce que vous voulez aux Champs-Elysées |
ponedjeljak, 09.03.2009.
....Pjevala sam sa Zdravkom Ćolićem u krevetu …..
|
…Preživila sam…ili još nisam ovih 45 dana ludnice…koju inače preživljavam minimum 2 puta godišnje.. To je period u mom životu kad me njih na stotine opsjedaju i povlače za rukav.. kad sam u 20 dana uspjela memorirat 140 izgubljenih brojeva mobitela (što znači da me samo njih 140 zvalo zbog razno raznih gluposti)..možete li zamislit koliko je zvonio.. To je period kad ujutro izađem iz kuće u ranu zoru… a vratim se kasno navečer….kad sam non stop u tuđem autu…i uvijek negdje putujem… Uglavnom to je period mog života u kojem vrištim, bulaznim i ili se nerviram…ili upadnem u totalnu letargiju …proputujem po Dalmacije…obiđem po sela Dalmatinske zagore….negdje mi je lijepo…negdje manje lijepo…i što se više taj period bliži kraju…to ispaljujem veće gluposti…i sve me manje briga što govorim i radim. U ovih 45 dana imala sam i privatnih problema, mama mi je slomila ruku, dijete mi je završilo na prvoj pomoći…pa poslije na liječenju…krepala mi je mašina za pranje robe….puklo mi je sušilo puno čistih ručnika i ja sam sve to ostavila da visi s trećeg kata do ulice…i otišla radit……Dakle, sve to nikog nije briga…privatni život ih ne zanima jer je važno da se napravi posao…i tako nastaju moje izjave tipa: …pred punom salom…u kojoj su svi sjedili i pričali…a niko mene nije obadavao….dala sam vrlo pametnu izjavu - Molim Vas za mir! U svakom ovom roku ostanem bez glasa, frajera i 5 kg, to je već uobičajeno. I kad Vam već želim pomoć, onda me pažljivo slušajte, jer ovo ću Vam reć samo jednom, a poslije ću se pravit blesava i govorit Vam da ne znam o čemu pričate Nitko me nije čuo….niti je shvatio što sam rekla osim što je Ranka puna razumijevanja klimnila glavom i rekla: „Ma već smo se na to navikli i znamo unaprijed da će se to dogodit!“ I onda….pri kraju svega….zazvoni mi mobitel u 23 sata…a ja već u krevetu…javim se…ne vidim tko me zove….a s druge strane čujem nesnosnu buku…i odjednom pjesmu: …Poći ću u šumeeeeeeeeeeeeeeeeee“ …nasmiješi mi se brk…stavim glavu na kušin….mobitel na uho… i slušam….počnem pjevušit…i učinim se glupa samoj sebi…..i promislim: „koga briga“…i usred noći…u mračnoj sobi…na krevetu sa slušalicom na ušima stanem se derat na sav glas „Zvao sam je Emili U moj je san ko u svoj ušla dom Bez nje se dan pretvorio u noć I pjesme sve poludjele zbog nje Kao kiše proljećneeeeeeeeeeeeeeeeee“ Otpjevam ja tako cijelu pjesmu i poklopim telefon Sad mogu, mirne duše kazat, da sam pjevala s Ćolićem u krevetu . P.S. srećom se oni u Sali nisu previše derali…pa sam dobro čula muziku s bine Kvadrice! Volim te!   |
nedjelja, 08.03.2009.
....sjetila sam se strockera....
|
…Sjedio je do mene u busu na gastro turi i kad bi autobus stao, on je šuškao s bocama vina… Negdje na trećem ili četvrtom „stajalištu – restoranu“ shvatila sam da vadi boce vina ispod sjedala - Da li vam je dovoljno ostalo? – upitala sam, pomislivši zašto nosi boce vina sa sobom kraj toliko besplatnog vina okolo - Da! Sve je pod kontrolom! - Glavno je da kontrolirate situaciju - Ma u svakom restoranu gdje smo gosti ostavim koju bocu vina – počeo se pravdat i pružio ruku da se predstavi…. …kad sam čula prezime….Krauthaker…odmah mi je strocker pao na pamet - Ajme vi ste ti? - Koji? - Pa onaj zbog kojeg sam zamalo ostala bez glave! - Kako sam ja to mogao biti? – pitao je začuđeno - Ma znate, jednom sam otvorila bocu Vašeg vina i jedan dcl ulila u lonac. Dobro sam živu glavu izvukla kako su me napali - E to je bila greška! - Kako greška? Pa pravila govore da u loncu uvijek mora bit vino koje se servira za stolom uz to jelo - I tu ste u pravu – rekao je s osmjehom, jer nije imao nikakav argument protiv Eto strockerrrrr….ako navratiš i pročitaš ovo tek da znaš :-) …a oni su slikavali mene….a ja njih :-) .. sad smo valjda 1 – 1?  .   .  .  .  Rene…a di si ti bio? Ovo nisi smio propustiti :-) 4.3.3009. godine u ured mi nenadano ulazi jedna od mojih "šefica"...u stvari, ona mi je glavna za moje područje, ali je nikad ne vidim....stane mi kraj stola i pita: - Izvini za onaj poziv u 11 navečer - ma nema problema - bila si u Makarskoj? - da, ali privatno - zašto privatno? Ali nisi mogla ić službeno? - ma bila sam gost od XY, on mi je sve platio, a njega ne mogu odbit ka ni tebe! - to je pravi čovjek. Hoće on. A da li si vodila kojeg tipa sa sobom? - Nisam! - Gusko!!!! ....e sad sam ja ostala u šoku.... ...Ipak, razmišljajući o ovome, shvatila sam da je stvarno sramota da nemam pratioca za na put...pa objavljujem oglas: Traži se muški pratioc za povremena putovanja! Šifra: dosta mi je više ovakvih razgovora P.S. Borgman...tvoje ponude ne vrijede :-)) . "Dance Me To The End of Love" Leonard Cohen ...Eros - Una storia importante |
petak, 06.03.2009.
....živio OIB!.....
|
Operator: "Pizza Cut. Mogu li dobiti Vaš... " Mušterija: "Dobar dan! Htio bih naručiti klopu za van." Operator: "Mogu li prvo dobiti Vaš OIB gospodine?" Mušterija: "Moj OIB, ah da, pričekajte malo, eh! Moj Osobni Identifikacijski Broj je 61020499981" Operator: "Hvala Vam, Gospodine Marko. Samo da provjerim podatke, vidim da živite u Ulici jablana 13 i Vaš telefonski broj je 332 971. Vaš broj na poslu je 301 243 i Vaš broj mobitela je 095 301 2431. S kojeg broja zovete Gospodine? " Mušterija: "Huh? Kod kuće sam. Od kuda Vam samo sve te informacije?" Operator: "Pa umreženi smo Gospodine." Mušterija: (začuđeno) "Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske pizze extra ljute..." Operator: "Mislim da Vam to nije dobra ideja Gospodine." Mušterija: "Kako to mislite?" Operator: "Gospodine, Vaši zdravstveni podaci upućuju na to da imate visok krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik..." Mušterija: "Pa što mi onda možete preporučiti?" Operator: "Mogli biste probati našu bezmasnu soja-pizzu od soje. Siguran sam da će Vam se svidjeti." Mušterija: "Zašto to mislite?" Operator: "Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu "Gurmanska jela od soje". Zato sam Vam to predložio." Mušterija: "U redu, U redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. I koliko to košta?" Operator: "To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece. Sve skupa, zajedno sa troškovima dostave je 115,00 kn." Mušterija: "Dat ću Vam broj svoje kreditne kartice." Operator: "Oprostite gospodine, ali bojim se da ćete to morati platiti gotovinom. Prekoračili ste dopušteni iznos po kreditnim karticama.." Mušterija: "Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego Vaš dostavljač stigne do mene." Operator: "Neće ni to ići gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem računu." Mušterija: "Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko Vam treba za dostavu?" Operator: "Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta. Gospodine, ako Vam se žuri možete doći do nas ali bit će Vam nezgodno voziti pizze na motociklu." Mušterija: "Kako znate da vozim motocikl?" Operator: "Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je banka oduzela. Ali Vaš skuter je u potpunosti otplaćen pa sam samo pretpostavio da ćete voziti njega." Mušterija: "Jeb.... ti takvu državu i OIB i sve!" Operator: "Preporučio bih Vam da pazite što govorite Gospodine! Već imate dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira 2002 i vikanja na policajca 2009." Mušterija: (Bez riječi) Operator: "Želite li još nešto Gospodine?" Mušterija: "Ne ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije gratis Coca Cole piše u Vašem oglasu!" Operator: "Oprostite gospodine ali naš oglas je imao klauzulu da ne smijemo nuditi besplatnu Colu dijabetičarima! . Azra - Daleko od istine...Oliver Dragojević - Dobro jutro tugo Dobro jutro tugo di si bila ti do sad Okrenut e na jugo ovi dan Da me siti s kin si snila Pa da puknem na dva dila Od ljubomore  .  ...još malko slika...Drvenik i kuhari u Hotelu Meteor... Svijet u čaši je bio brz i efikasan u postavljanju stola i otvaranju novih boca vina...vitezovi kuharstva  .  |
utorak, 03.03.2009.
...na poslu...kad se nekome može...
|
...neki će se sjetiti kako sam prije dvi godine kukala da imam previše posla i da ću ispalit.... moja kuknjava na blogu je upalila..i dobila sam pomočnika....tzv. nogometaša ... ...jedini problem je bio u tome što je treći dan otišao na bolovanje koje je trajalo godinu dana... ...prvi se dan na poslu uzvrtio kad je vidio da ga niko ne obadaje i došao me pitat: - da li sam ja još uvijek na istom radnom mjestu? - ma jesi, samo si sad u šoku od toga što radiš, pa se odmori malo! tada sam mu dala zadatak da nema zadatka...pa zadatak da čita novine...pa zadatak da čuva neke....e i tu je nastao problem.. - zašto ih ne čuvaš? - pitala sam kad sa ga vidila u hodniku - sjedneš za stol u sali i čitaš novine umjesto da to radiš u svom uredu! - ma ovi se mogu sami čuvat, meni je to naporno! Mogu li ja malo ranije doma? (kakav sam ja to šef kad odlazim dva sata iza svojih zaposlenika? - promislila sam i poslala ga kvraguc) ...danas je sedmi dan kako radi i dala sam mu malo naporniji posao....da fotokopira skriptu od 8 stranica u 32 primjerka... (znači da pritisne 3 ili 4 botuna) - sve ti ovo treba danas? - pitao je u šoku - i ne da mi treba danas nego ima toga još što mi hitno treba ....nakon 3 sata došao mi je u ured i rekao: - kopirano ti je sve, ali još nije složeno - ? - pa bit će do kraja dana, ništa ti ne brini, sve je pod kontrolom - nemoj da ne bude! - znaš, ne mogu više ni sjedit ni stat, trebate mi nabavit kauč da prilegnem pola sata - ja sam tražila kauč da mogu radit 24 sata dnevno da ne moram kući odlazit, pa mi ga nisu dali - je ali meni treba za odmorit! Ne mogu ja ovako stat! ...kako je on zaposlen meni kao ispomoć, ali ja mu zapravo nisam šef...otišla sam kod njegovog šefa i rekla: - slušaj, kolega treba kauč da odmori pola sata jer ne može više sjedit i radit - čekaj, radim nešto ozbiljno, a internet mi koči! - ne koči internet ni sekunde, ali ja stvarno imam problem i treba mi kauč za kolegu, jer mi ne može kopirat ako ne prilegne po sata! - zaGRebaji nekog drugog, ja ozbiljno radim! - a ja radim neozbiljno??? - malko sam podigla glas ...šef je tada podigao glavu...pogledao me i vidio da sam mrtva ozbiljna.. - stvarno ti je to rekao? - da! - zezaš me? - ne! I ubuduće kad uđem u ovu kancelariju hoću da me se ozbiljno shvati! - ma ne mogu vjerovat - počeo je vrtit glavom širom otvorenih usta - i kad kupujete kauč, molim Vas da bude crvene boje, takav mi se sviđa! - dodala sam i demonstrativno izašla van ...ipak, nemam se što žalit....počeo me sa strahopoštovanjem pitat: "Da li si sutra u uredu?" ....i svaki dan mi, samoinicijativno, pomakne datum na kalendaru :-)) ....kad se nekom može...može mu se :-(( ...i još malko sličica iz Makarske....i slika terase moje hotelske sobe  .  Zanimljivo je bilo u Makarskoj što je 53 kuhara dobilo zadatak da spremi srdelu, slanutak i blitvu....i nijedan od njih 53 nije srdelu pripremio na isti način :-)) Zdravko Ćolić - Kvadrice vježbaj!!!! |
nedjelja, 01.03.2009.
...prva gurmanska tura"Gastro staze Makarskog primorja" 2009 i hobotnica u ŽALU....
|
28. veljače 2009. godine, 9,30 sati...ispred hotela Meteor u Makarskoj, čekao je bus koji je bio mali za sve one koji su željeli biti u njemu. Iako sam ja rezervirala mjesto u busu 5-6 dana prije, moje ime nije bilo na popisu, pa sam, uz jaku neugodu vodiča - majstora kuhara Pere Savanovića, sjela i zauzela mjesto jednog od direktora nekog hotela iz Makarskog primorja. Kad ti u autobusu odmah daju plastičnu vrečicu za oko vrata u koju ti stave čašu za degustaciju vina, znaš da izlet i neće bit tako uobičajen ....i tada je kuhar Pero uzeo mikrofon u ruke i rekao: - dragi gosti, ovo je prva Gastro tura koja se organizira kod nas u Dalmaciji, a namjenjena je novinarima i gostima Međunarodnog natjecanja profesionalnih kuhara. Naš plan je da u 8 sati obiđemo 6 restorana iz Makarskog primorja i u svakom probamo jelo koje ima svoju tradiciju i priču. Očekivano trajanje izleta je 8 sati, a prvo stajanje je u Drveniku. Svi smo se u busu pogledali u šoku! 8 sati???? ...i tada je netko pitao: - a kad će pauza za ručak? Kombi pun vina za degistaciju iz "Svijeta u čaši" uz razna jela, krenio je, a za njim i autobus Konoba BUKARA, Drvenik, Donja vala, vl. Nikša Ivičević i hobotnica u žalu! vino - Zlatan Plavac - Plenković ...nasred maslinika na kojem je napravljena logorska vatra dočekao nas je stol pun rakije od kamilice i Nikša s lopatom! Kad su lopatom prošli po šljunku u kojem je bila zakopana hobotnica, zamirisalo je more kao da stojiš ispred tacne pune svježe otvorenih kamenica  .  hobotnica se vadi iz žala ...i dok smo gledali u šoku pocrnjelu hobotnicu koja je spretno "izranjala" iz žala...imali smo mali milion pitanja, ali Svijet u čaši je već otvorio podosta boca vina i svi smo krenili za domaćinom koji je ušao u svoju konobu i počeo čistit hobotnicu...  - ima li kamenja u tom jelu? - a slušaj, ako imaš dentjeru, nemoj jest - šalio se sa mnom ...i nije prošlo ni 15 minuta...a hobotnica je već bila na stolu....nešto ljepše u životu nisam jela....svježa hobotnica....s mirisom vatre....ne može se usporedit s hobotnicom ispod peke ili na salatu...to je kao da uspoređujete kruh, sa onim kruhom ispod peke..  2. Konoba OPAČAK, Gornji Tučepi, Pivac na ražnju i krompir iz luga vino - Opačak - Mirela, kako je? - pitala sam novinarku koja je jela - Božanstveno! - odgovorila je sočno - dajte meni krilo - vikala sam, a bilo ih je bar 10-ak na stolu - ma krilo će ti bit pregoreno!  ....i bogme...krilo nije bilo pregoreno....to treba znat! :-)) 3. konoba FERAL, Brela, Grdobina s bobom i bižima i kozice s koromačem vino - Rajnski Rizling - Enjingi  ...trebalo se poslije ovog popet 50 m do autobusa! Zašto autobus nije imao neku sajlu da nas sve digne uzbrdo??? polako posustajemo! ....traži se kavica.....al opet stižu nova vina i atmosfera se zagrijava 4. Baška Voda, Restoran PALACE, hobotnica po naški, lubin na brudet (sa purom izmješanom i zapečenom s blitvom), bijeli i crni rižot vino - Graševina - KUTJEVO d.d ...kad su vidjeli da se jedva krećemo, konobari su nam brže bolje sami počeli nudit hranu i donosit je do stolova... imam puno slika i filmića iz ovog restorana....al to za neke druge prilike....  5. Makarska, Restoran PORAT i šnicel u ladno i domaći makaruni vino - Chardonnay - Krauthaker - Šta je šnicel u ladno? ...gospođa Puharić je detaljno opisala način pripreme naših baka....jednom rječju, to je ono što sam ja skuhala mamici kad je slomila ruku....a nisam ni znala da se to tako zove :-))  6. Makarska, Restoran i kafić CITRUS, Kajina fantazija vino - Sauvignon - Korak ...ovo tamno je tunjevina....koja mi je legla na dušu samo tako....ovo svijetlo je neka druga riba....ali ja više nisam mogla...  - što ima za desert - pitala sam Alma Čatlaka....koji je umro od smijeha - dugujem vam večeru u Zagrebu - mijenjam za kavu u Makarskoj - dogovoreno! - pričajte mi o hobotnici - e to je jedna prekrasna priča o hobotnici rolling stones - počela sam ....ali bolje da završim s ovim postom ...a novinari su prigovarali da im je ostavljeno malo vremena za radit.....samo vi prigovarajte....ja sam imala sasvim dovoljno vremena :-)) Kasnije....to večer, rekla sam Miru Bogdanoviću - dan je bio nešto što se ne može doživiti a ni novcem platit! Mislila sam da sam sve vidjela, alo ovo je bilo nešto što se riječima ne može opisati. Ako iko bude imao reklamaciju na ovaj dan, pošalji mene da mu opalim trisku!!! |
