Zanimljivo je kako se čovjeku sve nakupi istovremeno….tona posla, puno privatnih obveza, zdravstveni problemi i osobni problemi ….a strojevi po kući se kvare…konopi s robom pucaju….pada snjijeg, kiša, bura..jugo ….viroze...prehlade...
…preživila sam posao….(ja sam vam od 9.2 na terenu)…još 2 dana i gotovo….lijepo sam se zabavila od Dubrovnika do Trogira….kćer mi je riješila zdravstvene probleme…ne zahvaljujući Ministru zdravstva već privatnim likarima….i ostado ja…sama sa sobom….s pitanjima na koje sam uredno postavljala ali nisam dobivala odgovore… ponukana komentarom: „valja postavljati pitanja, bez obzira na odgovor..sve je bolje od..neizvijesnosti :-))“ ….ne sumnjajući u licemjernost izjave, nastavila sam radit i brzinski razmišljat….
Preživjela sam i snježne padavine…i 20 minutnu vožnju iz Pučišća do Supetrra ….ali sam zapela u kokošinjcu…a bio je tek 12-ti!
...slikano 12.2.2009 u 16,24, Kaštel Štafilić
Znate li kako je kad na jednom civiliziranom mjestu….odnosno tamo gdje očekuješ civilizaciju doživiš strujni udar ni manje ni više nego usred kokošinjca? …najprije ostaneš začuđen i s nevjericom… onda protreseš glavom i pomisliš: ne to je nemoguće!, priviđaju mi se stvari…. Zatim pokušaš shvatit što se događa ali nema više mogućnosti koncentracije….gledaš i svjestan si histeričnog kokodakanja oko sebe, ali ne znaš što ti tu radiš….ti tu nikako ne pripadaš….al te ipak trese struja…i nevjerojatno koliko brzo…u trenu …shvatiš da bi morao imat nekakvu reakciju….ili plakat ili se smijat….al ti ne pada na pamet ništa prigodno…osim upitnika poviše glave....ZAŠTO???...što je to u civiliziranom čovjeku da ga tako privlači u kokošinjcu? ....nema tu ni C od civilizacije???....
…i osvane famozni petak 13-ti…i ponovo posao…i pitanje: možeš li mi isprintat nešto 10 min…pa znaš trebalo bi provjerit sadržaj…pa fali mi tu jedna rečenica….a telefoni zvone…ako kažeš: „Niste“ – s druge strane je: „ a zašto?, a kako? I što će sad bit?....ako se javiš i odgovoriš na upit: „jeste“ – s druge strane čuješ: a znao sam, a da li ste vidjeli, a što kažete i što će sad biti…i kako samo tako?..
Nema pravog odgovora, niko nije zadovoljan i svi meni grintaju ….a ja nikako da dođem na trenutak kad ću pomislit na priču iz kokošinjca…kad odjednom stižu SMS-ovi….“Tko je ljutio?“ „Što si ljuta?“ „Glupost“…ma DOSTA!...ne mogu više ….
11,16 sati…. bila sam izbezumljena od ludila zbog svih onih oko mene…. Kad opet počeli SMS-ovi: samo mi ti možeš pomoć….može li u 13 sati?....evo krenio …stižem za 6 min…. Ako tad nisam razbila mobitel o pod neću nikad….
I dođe 13,13 sati, 13.3. u petak….pogled mi padne na kompjuter i na sat izdajicu i shvatim da je nastupio mir!
- Zašto si tipu sat vremena tumačila računovodstvo kad si u takvoj gužvi i kad pucaš po svim šavovima?
- Zato što me smirivao
- A slušam ja tebe…i ne mogu vjerovat…strpljivo i polako mu tumačiš stvari za koje uobičajno kažeš: „Izvinite, nemam pojma o čemu pričate, ja sam prof poezije…“
- ma tip je ušao i pitao: "Kako ste?" ....a ja sam se na to mogla samo od muke nasmijat
Možda bi ovaj post trebao nosit neki drugi naziv...možda i bi..….da ovo nije post 713….i da u međuvremenu nije stiglo mailom:
.
Aerosmith-Dream On …
-Imao jedan farmer kokošju farmu i samo jednog, već ostarjelog pijetla.
Kupi on novog cverglana, i pusti ga u kokošinjac. Naravno, pogađate, najzanimljiviji je bio susret starog i novog pijetla. Priđe stari mladom i reče:
- E, 'ajde da se dogovorimo, jeste da si nov, al' evo: pola koka tebi, pola meni!
- Ma hajde stari, tvoje vrijeme je prošlo, sve koke su moje!
- Dobro, mlad si, uzmi sve, al' ostavi mi bar dvije koke, one najstarije...
- Ma čuješ što ti kažem stari - briši. Ne dam ti ni jednu jedinu!
- Dobro, daj da se dogovorimo... Evo, trkajmo se do onog plota, pa ako ti stigneš prvi tebi sve koke, a ako ja stignem prvi meni daš samo dvi najstarije.
- Hm, blesav si, nemaš šansi, al' 'ajde!
- E, al' da mi daš 5 metara fore, ipak star sam...
- Dobro, eto ti i tih 5 metara , opet nemaš šansi!
-I potrčali oni, stari pijetao prvi, a za njim onaj novi, a sve to gleda farmer, i iznenada uletje u kuću, zgrabi pušku i ubi onog mladog pijetla:
- Majku mu GRebem, treći peder ovog tjedna!
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.