....dok sam sjedila u Leonarda....nazvao me sin...i ozbiljno stao prenosit vrlo važnu poruku:
- zvala te profesorica! Engleski ti je u četvrtak u 17,30!
- engleski?
- da engleski!
- ja ne idem na engleski! ponovi!
- zvala te profesorica V. da ti kaže za četvrtak u 17,30!
- hahahahahaha...ok.....shvatila sam. Da li je spominjala Asanovića?
- e to nisam razumio, ali je...spominjala je!
....kavicaaaaaaaaaaaaaa....i to ženskaaaaaaaaa....koja šifrirana poruka ...pa nismo djeca....koja konspiracija :-))))
...brzo sam nazvala "profesoricu" na mobitel....iako znam da ona drži mobitel 20 cm od glave radi zračenja...
- tu sam i dolazim ako treba i četveronoške! Kako si znala?
- što?
- pa kad god pucam po svim šavovima ti se sjetiš da organiziraš žensku kavicu?
- pa prošli su mjeseci!
- znam :-((
....i onda je par sati prije dogovora stigao uobičajen SMS: "Mala, idemo skupa? Aco" ...
...koliko nostalgije i topline je izviralo iz te tri riječi....
- a ti Mala? što nam imaš za reć?
- ništa!
...a ona me jako začuđeno pogledala....prošli su mjeseci ....prošla je godina ili se to meni samo čini???? ....od kad sam joj na ramenu plakala zbog svojih "ljubavnih" problema...računajući da ih ona može riješit svojim čarobnim štapićem....ali meni se još ne priča....MENI???...eto...i to se dogodilo da mi još nije do priče :-))))...hahahahaha
- ma osim moje 3-4 prijateljice i Vas svih ovdje...ja Vam se ne družim s ženama....s njima samo problemi
- imaš pravo Mala!
....volim bit Mala :-)) .....stvarno volim :-))
NEŠTO I ZA ME
Radost ću svoju saopćiti svijetu, ali bol moj neka ostane
za me. Neka se braća ogriju na mome žaru, no tajnih
suza ne povjeravam nikomu.
Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću, ja ti je
neću kratiti. Ali na stravičnome putu što vodi u
ponore ja hoću da ostanem sam. (Tin Ujević)
.
Restoran ARKADA
.
Nostalgija....čoviće koji lip spot :-)) ......Što će meni ovaj dannnnnn
P.S. pašticada s kvasinom od Babića je bila za dušu i tilo.....nema je više :-))
...dal da se zabrinemo ili ne????
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.