…..sjednem u kafić….naručim juice….i primjetim razočaran pogled preko puta mene
- A nećeš kavu?
- Ne čitaj moje postove o kavicama, jer ih dobro čitaš!
- Ali ja sam mislio molit kavu za tebe
- Drugi put, sad se smijem, a ne znam zašto. To je terapeutski smijeh!
- Tebi treba malko masaže!
- Konobar! Može jedna obična kava? A ti momak, koliko ti je godina? Premlad si! Diži se sa te stolice i pusti mene tu sjest. (momak je samo slegnuo ramenima…koliko mu može bit 20-ak godina…koja povrh…i digao se sa stolice)
Sjela sam na njegovo mjesto, okrenila sugovorniku leđa i ugodno se smjestila…on je stavio ruke na moja ramena ...a ja sam počela ispuštat zvukove:
- To…too…tuuu…toooo….
Usred punog kafića…i što je najluđe nitko me nije obadavao:
- Nižje…nižje…. Da li će se itko u ovom kafiću ljutit ako vičem nižje? – nitko me nije shvaćao zaozbiljno….a jake ruke su me masirale
- Hoće li se itko ljutit ako skinem džemper? – nitko me nije ni čuo….ali ja ipak nisam htjela pretjerivat…. Još su mi ruke hladne….treba mi još masaža
....
Sunčan nedjeljni dan….lagan obiteljski ugođaj….sin bez majice šeta po kući i nestrpljivo čeka ručak….njoki su u igri…. I tada u totalno apolitičnu obitelj uleti politika…
Mala vještica, moj sin i moja malenkost
- imaš višak ljubavi lover boy-u?
- Odakle si ti pala?
- Pa pupak u obliku srca. To veća fora nego tetovaža!
- Imaš pravo, ovo je originalnije i bolje od tetovaže
- Samo još nisi istetovirao ispod: Ovo je meni moja mama platila!
- Hahahaha, stvarno ću morat
…i tu ja ulijećem
- Ako mi poslije svega ovog, na izborima budeš glasao za HDZ vratit ćeš mi svaku lipu i to s kamatama uključujući i novac za biftek koji je kupljen za tu svrhu
- Ovo je čisto HDZ-ovska izjava. Zapravo, ovo ti je takva izjava za momentalno dobivanje članske iskaznice HDZ-a
..i ko kaže da dica ne kuže i ne razumiju????....
A rapsodija???....ah da
..notica…po notica….
. . .
Rapsodija……
…zaboravila sam….prasce za predjelo :-)
.
Queen - Bohemian Rhapsody .. Maksim - Croatian Rhapsody
Za one koji možda ne znaju, publicist Bruno Bušić (1939.) početkom 70-tih odlazi iz tadašnje SFRJ na zapad i postaje ekstremni hrvatski politički emigrant. Jedan je od najpoznatijih i najradikalnijih zagovornika stvaranja hrvatske države nasilnim putem, odnosno oružanom borbom. Ubijen je 1978. u Parizu, od tajnih jugoslavenskih službi.
U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska
kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golob
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.