egotrip
30.01.2006., ponedjeljak
What tha fuck?
Raptile? Šta je samnom ovo jutro? Slušam opet Raptile, izlazim sa faxa i zvučim kao ferrari. Fiju. Jedva sam jučer sredio hormone. Cupkao sam, hodao, skakao, vrtio, samo se nisam smirio do navečer. Jedva sam opstao od pokvarenih misli. Morao sam pod tuš. A evo jutros sunce, a mazija vani, ali kod izlaze drugi hormoni i to nakon matematike. Je li iko primjetio da stalno spominjem matematiku? To "malo" gradiva me muči. Nema druge nego to rasturiti. Evo sada mala pauze do 10:30 i idemo dalje, da vidimo gdje smo stali.Šta ima novo? Od dvije kandidatkinje ostala je samo jedna. Maksimalno sam se naložio na nju, ali ne u prkos drugoj, nego tek počinjem shvatati zapravo koliko je ona zrela. Baš je super. Krila je zašto je tako, a zapravo je maksimalno stidna, ali zna šta hoće. A i maksimalno se zaljubila. Neka je, neću je pustiti da mašta sama, nisam taj gad. Eto Bog mi daje priliku da se popravim, da ispravim ono kada sam bio balavac i kada je zbog mog frajerluka cura plakala danima, a još joj se nisam izvinuo. A egotrip? Ma tu je sve to, samo pazim da ne radim u inat, nego radi sebe. Razmišljam ipak da odem na Deep Purple koncert, iako je papreno skupo, ali čitav život ih slušam. Ali opet gledano novi album nije nešto, a ni prošli, a oni - starci, ne mogu više ni visoko A otpjevati. Drugi trip je ipak da dođe LinkinPark i da se maximalno iskačem. Jedan isječak iz Gothic scene Nekada davno sam ja bio gothic. Znate one što hodaju skroz u crnom, bijelog tena i nacrtanih crnih suza. Eh takav, samo što sam ja uvijek bio blaža vizuelna varijanta, ali unutra sam bio baš taj. Nisu to ba sagorjeli i ludi ljudi, nego samo su imali pesimističku fazu, upali u to i upoznali tamo između ljude koji ih razumiju. Tu se i smije i plače i sve radi kao i ostali. Naravno tinejđeri se furaju na dvorce, krv i glupost, dok stariji nemaju ništa sa tim, samo muzika, društvo i sex. Kada sam došao u ovaj grad bio sam još u toj fazi i obišao sam čitavu scenu, ali tih dana sam se mjenjao kao čovjek i uvjeravao sam se u postojanje Boga, dobijao sam signale, tako da to ateističko okruženje mi nije nimalo pasalo. Eto kakav freak ovdje piše, od gothic metala, preko hard rock deep purple-a do raptile-a. Šarena karika. A sada mi to sve se skoro nikada i ne sluša, samo se gubim slušajući kirajet Fahd al-Kundurija ili Rasheeda Misharyija. Možda preporuka vama da poslušate Sami Jusufa (samijusuf.com) pa ko zna možda i vama se svidi. U svemu ovome valja ovom mom mozgu sa IQ=162 i ovoj bolesnoj prošlosti izaći na dobar kraj. Sreća pa dušu pokušavam očistiti, inaće bi zapao u onu tamu u kojoj nema kraja. Idemo dalje ... |
26.01.2006., četvrtak
Optimizam
Kako je sunce progrijalo malo na par sati, tako kod mene se rodi ponovo optimizam. Pa makar prespavao ili ne uradio kako treba, samo kažem osmjeh i hajmo dalje. I dalje nisam uspio da liježem na vrijeme, ali evo sad idem. Opet sam voljen. Kakav li je to znak ne znam, ali riješenje ću tražiti. Preostaje još malkice vremena do tih testova, nadam se da ću uspjeti sve stići, a i ako ne bude, nije frka. Dobro se držim sa obečanjima. Sada trebamo samo još ugasiti mobitel na par dana i naravno sve vrste messengera. Tako će ići bolje ja mislim. Vrijeme je da kupim sebi paar cool gadget-a, a u PC Chipu sam vidio njih par. Idem da vidim da li da kupim sebi jastuk za sjedenje ogromni ili sat koji zvoni dok ne služiš puzzle. To će me sigurno probuditi. Sve će biti dobro, samo nabacite osmjeh. Biti egoista i nije tako loše. ;) |
23.01.2006., ponedjeljak
Krenulo je krenulo
Uspješan dan. Matematiku sam odradio na tabli, votirao sve i dobio 5 od 8 bodova. Idemo dalje. Pošto sam kasnije legao malo mi se spavalo maloprije, ali nadam se da ću večeras još štogod pametno odraditi. Vani je -7, a sunce je sijalo. Tako sam happy bio, ne zbog toga, nego što sam to opet ja. Čuo sam se sinoć sa svojim prijateljom, koji mi daje nade. Nije ba čitav svijet namrgođen i u prkos da radi. Ima i lijepi tu stvari. On se mjenja, trudi se i drago mi je. Rekao sam mu opet da ga volim i mnogo više. Opet mi se nešto dizajnira, evo taman razmišljam da li da sjednem i nešto odradim. Pravo sam opet u summer fazi. Nakon što sam skontao šta o meni misle ovi drugi, nije mi problem biti egoista. Što bi i bilo. Sada ama baš i treba. Ali nisam ja takav, ja ću uvijek glumiti naivnog i finog, jer bolje da je lijepa riječ nego da vide šta se krije u mom bolesnom umu koji se polahko liječi od posljedica materijalizma i sexualizacije društva. Dolazim sebi. A ostaje ipak ona vesela narav, šala, optimizam. Nadam se da ovo raspoloženje nije do hormona, nego da će potrajati. Znao sam ja da je neuspjeh koji mene koći. Navikao sam uvijek da sam najbolji i sada malo zastao i to ovakvom egu i škodi. Ali eto ide uzbrdo nadati je se. Unjelo mi ovo gledanje nekih dizajnera opet boju u život. Sve bih sad u sobi promjenio. Odavno namjeravam nabaviti onu lava lampu. Nešto mi se sve naranđasto sviđa. Mama je njihov stan dobro sredila, samo smrdi na duhan, tako da ono naranđasto ispane sivo bez tona. A i ove neke djevojke oko mene. Ma sve je to nekako bez energije, bez osjećaja, ne znam kako da opišem. Meni treba neko nasmijan, živ, vesel, a eto da je ko fol i malo ozbiljan i ima neki vid odgovornosti. A isto me nabaci osmjeh kada skontah, da ne mora samo jedna biti. Mogu i dvije. Što u jednoj tražiti sve da ima, kada mogu nadoknaditi kada nađem u nekoj drugoj. A sve "barely" legal. :) Eto, idem sad da poslušam novi album od Deep Purple-a, nadam se da nije još gori od Bananas. Ja sam i dalje Soldier of Fortune ... |
20.01.2006., petak
Elhamdulillah, optimizam!
Prođoše dva dana, a nisam upalio kompjuter. To znači dvije stvari. Prvo da nisam učio, jer sam bio odsutan, a drugo da je nešto bilo tako važno (lijepo) da nije mi se dolazilo kući. Misleći da onaj vjetar koji je zapuhao neki dan kroz bratske odnose, samo može riješiti neki sukob ušao sam u ponedjeljak, međutim najavio se hafiz i to je promjenilo stvari. Bilo je nade da će se to očistiti sve. Ma ne da je se očistilo, nego smo još svi natankali energije, naučili nešto novo, uzeli pouku i nastavili dalje. Jedan govor čuda čini kada Gospodar upravlja sa njim. A iskrenost i iskrena namjera čuda čini, to i mala djeca znaju više. A onda kasnije i to sjelo i ti savjeti. Ah, kako je lijepo biti optimista u ovoj vjeri.Srijedu sam prespavao, jer je sjelo trajalo do 3 ujutro, a onda odmah na posao i odmah nakon toga u studio da sredimo snimke što je hafiz govorio i da namnožimo da prodajemo u petak. Ljepota. I to smo stigli i još tri predavanja i počistiti, ma svašta. I eto danas sam prespavao, jer smo do 2 snimali. Nadam se po zadnji put. Sada treba leći isutra poslušati ova dva predavanja. Ali prije toga još malo harfova. Eto ode mi i sada gost, brat na kojeg bijah ljut malkice prije par dana, a u srijedu mu iskreno rekoh da je pretjerao i dade Svevišnji da taj odnos rasčistimo. I sada smo sjedili uz kahvu i pričali o svakodnevnim problemima te o fikhskim pravilima. Napokon neko kome je stalo do toga da se bavim tim stvarima. Mogli smo i duže ostati, ali on ima obzira i ode u svojoj Supri kući jednoj od svoje dvije žene. Plakao sam danas opet na sedždi, jer opet mi treba dosta snage da ovo sve sada stignem. Evo još ne znam da li je pametno sutra ići na džumu u grad ili da ovdje budem na studentskoj i tako uštedim vremena. Jer ako odem, 18h je blizu, a Vedo bi mogao da kaže da popijemo kahvu pa do mene pa ovako pa onako, tako da i taj dan propane. Produžio sam u kutubhani danas knjige iz matematike i nadam se da će mi uskoro trebati. Vjerovatno bi pametno bilo da krenem učiti logiku, jer su mi logika i matematika 11. i 14. februara, a u ponedjeljak opet moram predati zadatke iz matematike, koje bolje da pripremim prije pa možda da čitav vikend radim matematiku, ali da uradim zadatke. Manje spavati, više učiti. To bi se isto isplatilo. I još uz to pratiti informatiku? Misija nemoguća? Nebi se reklo sa ovim optimizmom. Sve se to može. Ponedjeljak mi je produženi vikend svakako. U 7 moram ustati na sabah, zato u ponoć spavanje znači. To sad treba trenirati. Hajd pokušati ćemo. Jedino negativno što danas čujem opet je da se čuvam žena, valjda opet svima naletila faza pa ih žene nerviraju pa meni govore. Hehe. Idem spavati prijatno, a vi ovo čitajte uz doručak nad tastaturom, tako ću programirati ovo čudo, ako se to tako smije uopšte deminutivno reći. |
17.01.2006., utorak
Utopista? Ne, hedonista!? Ma jok, egoista!? Ma ne, racionalista!
Čovjeće ovo nije normalno. Tip koji mi je kukao neki dan da mu jedini drug žena, a i da ga ni ona više ne može da sluša, maloprije mi se nasmješni preko telefona, nakon što sam mu rekao da treba što prije ove momke okupiti i početi se družiti. Hajde da je to, nego sam se ja razvuko na sto strana da to organizujem, pomirio neke od njih i sada on meni "Heh!" veli. E neš vala više se mješat pa ne znam ti šta da bude. Fakat sam budala. Hajd da je to, nego eto ti hafiza sutra, ono eto mene, pripremite sve. Grrr, što mrzim to nabrzake nešto. Ali valjda ću stići.Ego trip je danas propao totalno. Prvo sam ostao u krevetu nakon sabaha i nisam otišao na matematiku. Htio sam to da spasim tako da nabavim zadatke i pošaljem onoj peeep, ali nisam ni to uspio. Ljudi su škrti, studenti su pogani. Barem ovdje. 'Ebo te isto da je zlatno, a ne pišljivi zadatak. Hajd da ja nisam prije pomagao drugima pa hajde, nego vraća mi se ono što nisam ni bio. Tako ti je to mala moja ... I tako spavao do podne, jeo, i onda bezze ubio vrijeme online, otišao na informatiku, preslušao i to, došao kući, mircao, došao ahbab, popili kahve, otišao, okupao se i to je to. Nigdje učenja na vidiku. Evo taman kad pišem opet me ova jedna ganja, kada sam joj rekao da sam ohladio, ona navalila. Čudna ženska. Ali eto danas na mircu naleti prototip žene mojih snova. Naravno nick je hippie, a i ona je. Pitao sam se ima li ljubav i tu temu smo sažvakali. Mala ima super shvatanje. Šteta što log nisam snimio. Ljubav je ono na početku ono nešto plus strasti, a kasnije je samo održavanje nekog kvaliteta. Ispari. Šteta što je tako. Volim razgovore koji ne počinju sa arhaičnim asl, nego se odvija komunikacija bez tih "matematičkih" pojmova. Tvrdi da ja dobro ne vidim, da ima još mnogo cura kao ona, ali na kraju je sama uvidjela da je poseban unikat. Što tako sretnem cure samo virtuelno, što su tako daleko od mene? Zašto u Svijetu u kojem ja živim toga nema? Zašto to nije dobro takav biti? Možda nekad i shvatim. Ah, da, spontana, inteligentna, razborita, hmm, mogao bih da sanjam o njoj večeras što se mene tiče pa makar tamo da imam to. Eh, podsjeti me ova sada na vožnju. To bi mi sada trebalo. Jedna trka po starim našim cestama u gluha doba sa mjuzom do kraja. Adrenalin pur. Nekada stvarno mi se začepi i mozak i vene i sve. Tada bi samo to pomoglo, ali nemam prilike. A i danas pomislih na gitaru, ali nisam ni jednu vamo ponio. Kmeeee.. Valja sutra slušati a raditi pa montirati pa snimati pa kopirati. Uuu, već mi je muka. Ali eto mora se nešto i đaba raditi. A i kod doktora moram svratiti, valjda još mjesec i pol ovih droga i onda ne moram više. I to dosadi, sav sam presušio. Jedva čekam sunce i košarku. Uh. Pitam se da li sam hedonista ostao? Bio jesam, ali sad? Čak nisam ni materijalista više, niti utopista ženske ljubavi. Skoro pa bi se moglo reći da sam skroman. Jedino u čemu nisam skroman je kada sastavljam račun za usluge, tada nemam milosti. I mogao bih kadkad pripaziti koliko našu zajednicu nekada ogulim za neke stvari, jer moglo je to i jeftinije, ali et'. Ali opet se pitam da li sam potisnuti hedonista. Jedna čaša Jack Danielsa, malo bluesa, dim kafane i moja slatkica sa desne strane? Definitivno ne više. Jedino što još volim je taj blues, a zamišljam i kao prije tu malu, samo sada samo za mene, a ne za kafanu. Evo piše mi sms moja racionalna ljubav, kao fol ja taman poslao sms kada ona na mene misli. Kako sam je samo uhvatio kada priča o frendu iz USA, da priča o nekome koga možda i voli. Prepao sam je možda malo sa svojim iskustvom i savjetom. Ispade kao da sam joj prijatelj, a ne budući muž. Ali sve je to u zraku, jer idalje ja tražim to malo slatka što će mi zasladiti život, pa makar samo početak braka, jer sve sam, samo ne bezosjećajan. Želim vam lahku noć i ugudan dan i puno uspjeha na vašem ego tripu, bez kojeg smo osuđeni na propast. |
15.01.2006., nedjelja
Matematika i jadnik Snoop Dogg
Uuu, jesam umoran. Došao sam tek maloprije, a nisam uradio vježbe iz matematike. A valja sutra u 8 onoj na noge. Biti će riskantno, ali eto. Iako samo osjećam da se trebam umiti i leći u krevet, moram da ostanem da prožvačem još jednom ovaj zadatak što ga imam. Ali dobro je, danas sam ustao rano kao planirano, obavio sve što se treba i krenuo slušati predavanja iz matematike koje imam snimljene. Preslušao sam komplet 4 i 20min. od petog. Dobro je. Polahko se zagrijava stroj. Stvarno je dugo bio u leeru, sada ne može više tako. Nisam se nasekirao večeras na tefsiru, sve je bilo coolerski. Malo smo pričali o domovini i malo skrenuli onda na Iran. Dovukao me jedan hip hop talenat. werbuje me da mu produciram prvi album u studiju, a meni nešto mrsko opet ploviti u hiphop vode, ali izgleda da se kod ovoga isplati. Dosta je sam na sebi radio. Dao sam mu par beatova da se uvježba i predložio mu da odradimo koncepciju albuma. Napokon sam popio i kahvu sa knjigovođom, sada me razumije sve što sam mu govorio. Ko zna možda i pomoću njega proguraju se neki projekti koji davno čekaju na red. Ono što mi odzvanja jesu rečenice koje me podsjete koliko su naši ljudi izgubili narodnu svjest. Svako samo svoju guzicu čuva, a ostali neka rade šta hoće. Kukavice, a Gospodar ne voli kukavice. Ipak je neimaština na rubu nevjerstva, tako da me ništa ne čudi, čak štaviše sretan sam i sa tim brojem ljudi i momaka koji su tu i ne odustaju od pravog puta.Nije mi danas nimalo palo teško da slušam ovo i da razmišljam. Nadam se da će ovako nastaviti. Ono gdje sam mogao još skresati je bio razgovor sa cimerom, izgubio sam sahat vremena pričajući o jevrejima i večeras poslije tefsira sam mogao ranije kući, nije moralo biti da ostanem na "produženoj" kahvi. Ali napreduje se. Sutra matematika pa pauza pa logika. Trebam otići napkon na tu logiku i to krenuti. U pauzi bih mogao nešto konkretno započeti, a kada dođem treba jesti i opet udri po matematici. Možda onda mala pauza pa onda programiranje. Trebam pregledati zadatke iz matematike što smo ih radili, trebam primjere iz programiranja i trebam započeti logiku. Evo sada vidim na rasporedu da i sutra imam informatiku. Biti ce onda gusto, bolje onda kada dodjem da za cas jedem (pizza), a onda da informatiku dočitam dokle smo došli, a kad se vratim samo zadatke iz matematike pa onda čitanje logike. Vidim ja već, nema sutra odmaranja. U utorak navodno dolazi hafiz pa valja mi sa posla u grad, kupiti više taj kabal i montirati sve, da u slučaju da se on pojavi i tu noć, može već uživo snimati, što u prevodu znači da u utorak i u srijedu nema vjerovatno ništa od učenja. Fiju. Pošto je ovo više bilo pravljenja plana za sutra, da i podjelim sa onima koji navrate i pokoju misao. Ljetos je dolazio Snoop Dogg i zvao me jaran koji sa Afrobom radi da idem kao VIP na taj hip hop open, ali nisam otišao, jer ne vidim čar u tome, kako on kaže, da se uslikam sa Doggom i onda pokažem unučadi. Kao da sam znao da ni Afrob mu neće moći prismrditi rekao sam kako to više nije moj stil i tu ne vidim svrhu. A i tako je. Sva ta gluma, sva ta slava, zapravo je jad. Hvala Bogu pa sam to vidio iznutra, a ne kao drugi sa vana. Nema uberljudi, niti išta slično. Svi smo mi samo robovi i dok to ne shvatimo zapravo smo slijepi pored očiju, gluhi pored ušiju i mrtvi pored kucajućeg srca. Legni i razmisli čovjeće, odakle si i gdje ideš, što lažeš i što kradeš .. Hvala Bogu pa sam tu gdje sam i takav kakav sam, jer da sam ostao onakav, sada bi smrad od grijeha zaudarao kilometrima od mene. Peace |
14.01.2006., subota
Prođe i ovaj dan
Opet sam spavao dugo, zato sada moram požuriti da legnem što prije, da napokon uhvatim stari bioritam. Iako sam kasno ustao, dobro je ispalo. Odmah sam krenuo da čitam skript i pokušavam razumijeti komplekse algoritme. Krenulo mi je od ruke. Nakon svakih nekoliko stranica sam poslušao i koje poetsko recitovanje koje smo snimali u studiju u novembru, a do dan danas ga nisam preslušao. Gledajući kroz prozor sam uživao u riječima, pribilježio greške i opet nastavio učiti. Sve dok se nije smrklo. Onda sam napravio ručak i jeo na miru. Prešao sam na četvrti dio skripta i onda malo nakon toga otišao malo na zrak. Vani je smrdilo na đubrivo, iako mi je do sada nejasno odakle taj miris u ovom dijelu grada. Vratio sam se, pročitao nekako do kraja kapitla, onda malo vratio se u pubertet i odigrao jednu igrica i evo sada već vrijeme za san. Dok sam kuhao propustio sam poziv u kojem su me prijatelji zvali na bazen, ali i to je dobro izgleda. U glavnom krenulo je. Uspio sam djelimično, jer sam navrnuo 5min. na jedan forum, na koji se odavno ne javljam, da vidim šta ima. Kad tamo ista svđa ako i prošle godine, kao i pretprošle, kao i prije 5 godina. Šta samo ljudi mogu izustiti za druge, da Bog sačuva. Listao sam i po katalogu mušterija i zabilježio jednog, dva da ih opet kontaktiram i da malo opet zaradim. Ide april, idu putovanja, dugo očekivana. No, treba za to para, ali nije problem, dva projekta i eto ti divnoga aprila. Sinoć sam isto kasno jednoj što me ganja rekao da sam ohladio, a zapravo mi smeta ono nešto seljasto. Pa i jedan mladež i neka crna dlaka. Ali eto, kaže da je uvrijeđena, ali da će mi oprostiti pa i nije onda tako ni strašno. Sutrašnji dan bi trebalo opet učiti do ručka, što bi trebalo da znači da gledam na tv-u čitav dan matematiku. Da povratiš. Ali eto mora se. Nekada sam tu matematiku tako volio, nadam se da će mi se ta stara ljubav vratiti. Još mjesec dana do ispita njenog. A mjesec i koji dan do elektrotehnike. Danas je dobar početak bio. A eto sutra navečer se nadam samo da se neću ponovo nasekirati. Trebam i neke kablove kupiti pa ću da mjerim i kujem po objektu. Utuši ovaj knjigovođa sa pitanjima, koliko para treba, gdje će pare, kome idu pare .. bla, bla, bla. A ja mislio neki pametan momčić što me neće gnjaviti, a on izgleda gura nos gdje ne treba. Idem sada oprati zube i na spavanje. Uspješan danas ego trip, samo treba nastaviti tako. |
13.01.2006., petak
Muhsin? (Iskreni ljudi?)
Jedva gledam, umoran, slušam muziku koju i ne čujem, a sve to nakon što sam danas prespavao i matematiku i vježbe iz informatike. Nakon sinošnje egotrip odluke ostalo se dugo, ustalo oko 7 i opet leglo. Znanje je opet otišlo. Nakon toga otišao na kahvu sa jaranom. Trebali smo na jedno mjesto, tu blizu, a otišli u drugi dio grada. Nakon objavljenog, jedan od uzoritih ljudi se ponudio da me odveze do stanice, na što sam pristao. Ali on me odveo kući, gdje nas čekao brižno pripremljeni ručak. Najeli se i onda par sati pričali o brigama naše zajednice i kako to da promjenimo sa njim na čelu. Stanje je nevjerovatno teško. Sav taj mir, sva ta sloga, svo to bratstvo se poljuljalo, nakon što su neki iz neznanja uradili neke stvari. Sada u Božijoj kući se spremaju spletke, a oni dobri nisu spremni na to, jer još nisu prešli preko svog ega. stanje je neizvjesno i nakon tog razgovora. Šta će biti, kako će to završiti? Otišlo smo opet među svijet i tamo sam se poigrao sa meni dragim dijetetom i na momenat zaboravio svoje i tuđe brige. Nakon oproštaja brat jedan se ponudi da me odvuče kući. I tako bi, ali smo malo sjeli i popričali. Zaista iskren insan, samo dobro misli. I on se brine. Ali nema nas šaka puna koji dobro misle u tom svemu. Breme je teško. Evo opet pred ponoć i ništa za fax nisam uradio. Ostavio sam za sutra. Danas nisam uspio da išta sprovedem u djelu, moralo je drugačije biti. Ali u tome valjda ima dobra. Trebam isto manje pričati, ali izgleda da sada nije vrijeme da to treniram, nego da treniram da u svojoj pptpunoj iskrenosti ne ubacujem sitne laži kojih sam se jedva riješio. Nisam ja taj, kao te zle misli, nisam ja takav ... Pita me mama da li sam produžio ugovor na poslu, a ja to skroz zaboravio. Mislio sam napraviti raspored rada, ali i to nisam. Čudan je ovo dan. Toliko sam se zabrinuo, kao da su ovo sati odluke. Žao mi je ljudi što iz neznanja djeluju pa uključujući i mene. Nerado bih primjenio iskustva iz prošlosti da dokažem tim pohlepnim ljudima da su samo kukavice i da ne znaju, ali možda će se morati. Možda tek tada shvate da to nije normalno. Gospodaru, pomozi nas i spoji naša srca sa onim sa čime si ti zadovoljan, nedaj zlu da unese razor i nemir među i u nas! |
12.01.2006., četvrtak
Odluka je pala: Ja sam sebi sada važan
Danas je onaj od dana kada treba započeti preokret u životu, nakon što spoznaš da si opet u nečemu otišao predaleko. Iako sam poslovno jako uspješan i inteligentan kako tvrde, studiji mi ne idu, iako je to "za mene" smješno. Dođem kući i bavim se drugim stvarima, a trebao bih samo jednom. Pišem za jedan portal, surfam po forumima, zarađujem pare na mega web projektima, gledam tv, recenziram muziku i neka predavanja, ali fax-a nigdje. Od danas to mjenjamo. Pišem samo ovaj blog, nema više foruma, ni tv-a, ni čitanja uobičajenih vijesti. Prošla godina je prošla mi u tome da sebe vjerski izgradim i da to primjenim. Pošlo mi je od ruke. A od djela je bilo jako vidjljivih rezultata. Kako sam i preselio u metropolu upoznao sam i ljude koji su slični meni, a u istoj vjeri. Našao sam društvo. Večinom sam pomagao ljudima ili zajednici, online ili offline, pa čak kada bi nazad kući došao, bio bih nešto kao baterija za punjenje drugima. Više sam se izmarao na takvim odmorima, nego odmarao. Nesebično sam djelio ljubav, znanje, osjećaje ... A šta sam dobio nazad? Jako jeftine glumačke sposobnosti i uzvratna djela u smislu "da ne bude da sam papak". Neću više da slušam probleme zajednice, neću da provodim sate slušajući pesimističke ljude, da bih ih kasnije digao na noge i gurao u dobro. Neću više da radim to. Kako moj tata kaže: "Sine tebi je zadatak da završiš taj fax i ništa više." Tako je u pravu, a ja sve radim, samo ne to. Vadim se na spiku kako je na zapadu teško i kako to nije neka naša jeftina škola, a u podsvjesti znam, da bih mogao imati slobodnog vremena na pretek kada bi ostalo vrijeme učio i radio. Sreća pa mi Bog dade da sa pameću svojom mogu sebi da zaradim za život, inaće bi vjerovatno se opet bacio u darkerska razmišljanja, jer nikada nisam želio da budem parazit. Nisam nikada vodio dnevnik i to mi je krivo. Ovo će da bude nešto poput toga. U ovom svemu možda neko ko čita vidi šupljinu tj. nema nigdje ženska u svoj priči. Ma ima, samo tu nemam pojma kako da opišem situaciju. U glavnom tu promjena nadam se neće biti, niti će to biti bitan faktor, jer to ne utiče na mene skoro. Skoro. Bio sam u mladim svojim danima jako loš čovjek po načelima po kojima sad gledam na to i ta fleka je još tu, iako je svaki dan perem ribačom četkom. Ja naivac još vjerujem u ljubav i to onu filmsku, da će neka ravne kose, opuštenog odjevnog stila i spontanog uma naletiti na mene i imati takav umni sklop da će moći da to sačuva za brak. To se zapravo zove misija nemoguća i bez mojih tripova, a kamo li još sa njima. Ta ljubav, taj poljubac, taj sex, sve to nekad izlapi. I šta ostane ... ? Ostane samo borba za održavanje toga, a onda dolaze krizne godine, a prije toga djeca itd. U pravu je Poslanik kada kaže da na ovom Svijetu vjernik ne može biti rahat. Ja bih možda dodao, ne samo vjernik, ma niko. Sve su to samo sekunde uživanja i nekog meraka, a sve ostalo je samo konstantna borba za tih par sekundi. Sreća pa dio dana posvećujem u borbi da na onom Svijetu mi bude makar lijepo. To jedino što je danas pozitivno. Tu točim svoju energiju i to mi jedino pomaže da shvatim da nema prijatelja pored Njega i da na nikoga se ne može čovjek osloniti osim na Njega. Moj um je zbučkuriš (poredani po zastarjelosti): rata, bjega, smrti, smjeha, mobinga, fudbala, radosti, radionosti, igrica, rada, suza, pizze, povratka, budala, monopola, krađe, sloge, raje, cura, kose, košarke, ljubavi, psovanja, čokolade, bilijara, privatne škole, mobitela, miliona, auta, laži, alkohola, prijatelja, gadova, perverzija, koncerta, bine, gitare, metala, hip hopa, trave, trudnice, silovanja, suza, spoznaje, pokajanja, odvikavanja, vjere, lude ljubavi, nocnih trka, udesa, bjezanja, pive, lažnog sexa, razočarenja, odlaska, početka, preporoda, ustrajnosti, ljepote, bašće, pjesnika, vjernika, sloge, zaborava, nadnaravnog, snova i kompjutera. To je kratki opis onoga što je bilo dio mene, što sam proživio, što sam vidio, što sam dotakeo, što sam pomogao. Sve to je bilo, a ni sam više ne znam šta je od tog između ostalog smeća ostalo u glavi. Svaki čovjek ima misli koji nikada ne iskaže, a kamo li izživi pa tako i ja. Samo što ja mislim da postoji mogučnost da se to desi, a ima onoga što je moguće da se desi, ali je bolje po meni da se ne desi, jer veča je nekada nagrada u strpljenju, iako nije lahko. Nisam jedini koji je 10 do 24h napravio sebi kafu da napiše ono što nije nikome u cjelosti ovako kazao. Ja sam samo još jedan od mnogo ljudi koji vole ovaj internet iz razloga što je mogučnost da sretneš nekoga sličnog mnogo veča, nego kada hodiš vani po snjegu u ova doba. Obećavam da ću pisati redovno i možda popraviti pravopis (pogotovo afrikate), jer "gdje će reći da je intelektualac, a ne znam pravopis". |