Danas je onaj od dana kada treba započeti preokret u životu, nakon što spoznaš da si opet u nečemu otišao predaleko. Iako sam poslovno jako uspješan i inteligentan kako tvrde, studiji mi ne idu, iako je to "za mene" smješno. Dođem kući i bavim se drugim stvarima, a trebao bih samo jednom. Pišem za jedan portal, surfam po forumima, zarađujem pare na mega web projektima, gledam tv, recenziram muziku i neka predavanja, ali fax-a nigdje. Od danas to mjenjamo. Pišem samo ovaj blog, nema više foruma, ni tv-a, ni čitanja uobičajenih vijesti. Prošla godina je prošla mi u tome da sebe vjerski izgradim i da to primjenim. Pošlo mi je od ruke. A od djela je bilo jako vidjljivih rezultata. Kako sam i preselio u metropolu upoznao sam i ljude koji su slični meni, a u istoj vjeri. Našao sam društvo. Večinom sam pomagao ljudima ili zajednici, online ili offline, pa čak kada bi nazad kući došao, bio bih nešto kao baterija za punjenje drugima. Više sam se izmarao na takvim odmorima, nego odmarao. Nesebično sam djelio ljubav, znanje, osjećaje ... A šta sam dobio nazad? Jako jeftine glumačke sposobnosti i uzvratna djela u smislu "da ne bude da sam papak". Neću više da slušam probleme zajednice, neću da provodim sate slušajući pesimističke ljude, da bih ih kasnije digao na noge i gurao u dobro. Neću više da radim to. Kako moj tata kaže: "Sine tebi je zadatak da završiš taj fax i ništa više." Tako je u pravu, a ja sve radim, samo ne to. Vadim se na spiku kako je na zapadu teško i kako to nije neka naša jeftina škola, a u podsvjesti znam, da bih mogao imati slobodnog vremena na pretek kada bi ostalo vrijeme učio i radio. Sreća pa mi Bog dade da sa pameću svojom mogu sebi da zaradim za život, inaće bi vjerovatno se opet bacio u darkerska razmišljanja, jer nikada nisam želio da budem parazit.
Nisam nikada vodio dnevnik i to mi je krivo. Ovo će da bude nešto poput toga. U ovom svemu možda neko ko čita vidi šupljinu tj. nema nigdje ženska u svoj priči. Ma ima, samo tu nemam pojma kako da opišem situaciju. U glavnom tu promjena nadam se neće biti, niti će to biti bitan faktor, jer to ne utiče na mene skoro. Skoro. Bio sam u mladim svojim danima jako loš čovjek po načelima po kojima sad gledam na to i ta fleka je još tu, iako je svaki dan perem ribačom četkom. Ja naivac još vjerujem u ljubav i to onu filmsku, da će neka ravne kose, opuštenog odjevnog stila i spontanog uma naletiti na mene i imati takav umni sklop da će moći da to sačuva za brak. To se zapravo zove misija nemoguća i bez mojih tripova, a kamo li još sa njima. Ta ljubav, taj poljubac, taj sex, sve to nekad izlapi. I šta ostane ... ? Ostane samo borba za održavanje toga, a onda dolaze krizne godine, a prije toga djeca itd. U pravu je Poslanik kada kaže da na ovom Svijetu vjernik ne može biti rahat. Ja bih možda dodao, ne samo vjernik, ma niko. Sve su to samo sekunde uživanja i nekog meraka, a sve ostalo je samo konstantna borba za tih par sekundi. Sreća pa dio dana posvećujem u borbi da na onom Svijetu mi bude makar lijepo. To jedino što je danas pozitivno. Tu točim svoju energiju i to mi jedino pomaže da shvatim da nema prijatelja pored Njega i da na nikoga se ne može čovjek osloniti osim na Njega.
Moj um je zbučkuriš (poredani po zastarjelosti): rata, bjega, smrti, smjeha, mobinga, fudbala, radosti, radionosti, igrica, rada, suza, pizze, povratka, budala, monopola, krađe, sloge, raje, cura, kose, košarke, ljubavi, psovanja, čokolade, bilijara, privatne škole, mobitela, miliona, auta, laži, alkohola, prijatelja, gadova, perverzija, koncerta, bine, gitare, metala, hip hopa, trave, trudnice, silovanja, suza, spoznaje, pokajanja, odvikavanja, vjere, lude ljubavi, nocnih trka, udesa, bjezanja, pive, lažnog sexa, razočarenja, odlaska, početka, preporoda, ustrajnosti, ljepote, bašće, pjesnika, vjernika, sloge, zaborava, nadnaravnog, snova i kompjutera.
To je kratki opis onoga što je bilo dio mene, što sam proživio, što sam vidio, što sam dotakeo, što sam pomogao. Sve to je bilo, a ni sam više ne znam šta je od tog između ostalog smeća ostalo u glavi. Svaki čovjek ima misli koji nikada ne iskaže, a kamo li izživi pa tako i ja. Samo što ja mislim da postoji mogučnost da se to desi, a ima onoga što je moguće da se desi, ali je bolje po meni da se ne desi, jer veča je nekada nagrada u strpljenju, iako nije lahko.
Nisam jedini koji je 10 do 24h napravio sebi kafu da napiše ono što nije nikome u cjelosti ovako kazao. Ja sam samo još jedan od mnogo ljudi koji vole ovaj internet iz razloga što je mogučnost da sretneš nekoga sličnog mnogo veča, nego kada hodiš vani po snjegu u ova doba.
Obećavam da ću pisati redovno i možda popraviti pravopis (pogotovo afrikate), jer "gdje će reći da je intelektualac, a ne znam pravopis".
Post je objavljen 12.01.2006. u 23:42 sati.