Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/egotrip

Marketing

What tha fuck?

Raptile? Šta je samnom ovo jutro? Slušam opet Raptile, izlazim sa faxa i zvučim kao ferrari. Fiju. Jedva sam jučer sredio hormone. Cupkao sam, hodao, skakao, vrtio, samo se nisam smirio do navečer. Jedva sam opstao od pokvarenih misli. Morao sam pod tuš. A evo jutros sunce, a mazija vani, ali kod izlaze drugi hormoni i to nakon matematike. Je li iko primjetio da stalno spominjem matematiku? To "malo" gradiva me muči. Nema druge nego to rasturiti. Evo sada mala pauze do 10:30 i idemo dalje, da vidimo gdje smo stali.

Šta ima novo?

Od dvije kandidatkinje ostala je samo jedna. Maksimalno sam se naložio na nju, ali ne u prkos drugoj, nego tek počinjem shvatati zapravo koliko je ona zrela. Baš je super. Krila je zašto je tako, a zapravo je maksimalno stidna, ali zna šta hoće. A i maksimalno se zaljubila. Neka je, neću je pustiti da mašta sama, nisam taj gad. Eto Bog mi daje priliku da se popravim, da ispravim ono kada sam bio balavac i kada je zbog mog frajerluka cura plakala danima, a još joj se nisam izvinuo.

A egotrip?

Ma tu je sve to, samo pazim da ne radim u inat, nego radi sebe. Razmišljam ipak da odem na Deep Purple koncert, iako je papreno skupo, ali čitav život ih slušam. Ali opet gledano novi album nije nešto, a ni prošli, a oni - starci, ne mogu više ni visoko A otpjevati. Drugi trip je ipak da dođe LinkinPark i da se maximalno iskačem.

Jedan isječak iz Gothic scene


Nekada davno sam ja bio gothic. Znate one što hodaju skroz u crnom, bijelog tena i nacrtanih crnih suza. Eh takav, samo što sam ja uvijek bio blaža vizuelna varijanta, ali unutra sam bio baš taj. Nisu to ba sagorjeli i ludi ljudi, nego samo su imali pesimističku fazu, upali u to i upoznali tamo između ljude koji ih razumiju. Tu se i smije i plače i sve radi kao i ostali. Naravno tinejđeri se furaju na dvorce, krv i glupost, dok stariji nemaju ništa sa tim, samo muzika, društvo i sex. Kada sam došao u ovaj grad bio sam još u toj fazi i obišao sam čitavu scenu, ali tih dana sam se mjenjao kao čovjek i uvjeravao sam se u postojanje Boga, dobijao sam signale, tako da to ateističko okruženje mi nije nimalo pasalo.

Eto kakav freak ovdje piše, od gothic metala, preko hard rock deep purple-a do raptile-a. Šarena karika. A sada mi to sve se skoro nikada i ne sluša, samo se gubim slušajući kirajet Fahd al-Kundurija ili Rasheeda Misharyija. Možda preporuka vama da poslušate Sami Jusufa (samijusuf.com) pa ko zna možda i vama se svidi. U svemu ovome valja ovom mom mozgu sa IQ=162 i ovoj bolesnoj prošlosti izaći na dobar kraj. Sreća pa dušu pokušavam očistiti, inaće bi zapao u onu tamu u kojoj nema kraja. Idemo dalje ...

Post je objavljen 30.01.2006. u 10:21 sati.