Amerika nije samo rad i znoj...

Road trip

Jucer smo Goran i ja otisli na poludnevni road trip po Virginiji. Dva motiva su bila u igri: Goran se isao osisati u Charlottesville, a zatim smo isli u Richmond naci se s njegovom djevojkom Beth. Oko 11 prijepodne zasjeli smo u njegovu Toyotu Camry i uz zvukove Dave Matthews Banda zaderali cestu.

Htjelo nas je sprijeciti u naumu. Prvo se nebo otvorilo i prosulo odurnu kisurinu po nama. Mi iz Kalifornije nismo navikli na takvo nesto, a nije ni Goran u Atlanti (Georgia). Drugi problem vjerojatno je bio posljedica te kisurine. Cim smo izasli iz Lynchburga, na obilaznici, naletjeli smo na nesrecu. Bilo je mozda deset auta izmedju nas i nesrece - izgleda da se neka cisterna zapalila jer sve sto smo vidjeli je bio crni gusti dim koji se dizao s ceste ispred nas. Skupilo se i policije, bacili one crvene baklje na pod i blokirali promet dalje po obilaznici. Na srecu, u blizini je bio spoj izmedju traka tako da smo se uspjesno okrenuli i vratili natrag pa nastavili drugim putem.

Charlottesville je jedno malo mjestasce interesantno (meni) samo po dvije cinjenice: u njemu se nalazi University of Virginia i dosta velika kolonija Bosanaca. University of Virginia je dosta poznato i dosta dobro sveuciliste koje zivi u rivalstvu s Goranovim Virginia Techom. University of Virginia slovi kao fino, sredjeno i bogato sveuciliste dok Virginia Tech ima reputaciju cvrstog "no-bullshit" sveucilista za Radnicku Klasu. I tako - ne volimo UVA, volimo VT.

E sad - Bosanci. Iz nekog razloga Charlottesville je pun Bosanaca. Tako i mjesto gdje smo isli, Goran na sisanje, ja na podkresivanje krosnje, zove se frizeraj "Alma i Mela". Vode ga dvije sestre koje su, pretpostavljam pred ratom, otisle iz Bosne i preko Njemacke skrasile se u Charlottesvilleu. I sad, zamislite da ste bogata Amerikanka u zlatnim godinama i ulazite u frizeraj, a tamo jedno 6-7 ljudi jede tortu, pije kafu iz vama premalih salica i prica na vama potpuno stranom jeziku. E tako su se osjecale Amerikanke vjerojatno kada smo mi jucer bili na sisanju. Tetak Ratko kaze da samo fali da tamo svi posjedaju po turski u krug. Bas je bilo odlicno.

U istom shopping centru nalazi se i X-Yuga, ducan koji je prije imao sve ono sto covjek Balkanske nacionalnosti ocekuje da ce naci u ducanu. Kore za oblatne, Knjaz Milos mineralnu, Fructalov sok i Franck kavu. No izgleda da posao i nije isao najbolje jer je ducan bio zatvoren kada smo mi do njega dosli. Uspio sam uslikati samo dio asortimana koji je vidljiv kroz izlog.

Nakon Charlottesvillea nastavili smo u revijalno-kisnom tonu prema Richmondu. Tamo smo se nasli s Beth i njenom prijateljicom Heather u jednom shopping centru i pojeli brdo tajlandske hrane u nekom restoranu. Goran i Beth se znaju s Virginia Techa. Simpaticne cure, nema sta, ima bratic dobar ukus :) Nakon toga smo kupili kavu u Caribou Cafe i isli sjesti na Starbucksove stolce: fuck the corporate empire! Pio sam machiato i prodavac je objasnio da ga oni rade na "tradicionalan" nacin. No dobro, nije bila losa kava. I tako sjednemo mi i pijemo kavu kad ono prolazi Ryan - moj brat po smjeru na UCSBu! Eto, kako je ta Amerika jedno selo. Ili sam ja toliko popularan i u Americi. Sad samo da sretnem nekog iz Vrbnika ovdje na cesti pa da zakljucim da je vrijeme da se covjecanstvo prosiri na Mars.

Nakon sto smo malo popricali s Beth i Heather, Goran i ja smo ponovno zasjeli u Toyota pilu i uz zvuke Johnnya Casha zapicili natrag prema Lynchburgu. Inace, ako jos niste, pogledajte Walk the Line, biografski film o Johnnyu Cashu. Predobar.

Doslo je i do praznika

Nakon sto godina tisine, svi ste se vec ustreptali sto se dogadja samnom, nije li mozda moje literarno nadahnuce usahnulo. Jes vraga, rekli bi nasi stari, radio sam ko crnac, rekli bi oni na americkom Jugu. Otkad sam se vratio iz San Francisca, poceo je pakao na faksu. Trebalo je pozavrsavati sve zadace, ispravljati zadace, drzati konzultacije... i sada je sve to gotovo, IHAAAAA!!!!

Ovdje na UCSB imamo praznike kao da smo u srednjoj skoli u Hrvatskoj. Lijepo kvartal zavrsi, a mi isti vikend na odmor, u trajanju od tri tjedna. Veselje potpuno. Tako sam ja, dobrotom svog tetka Ratka i tete Marije, dobio avionsku kartu za dz i doletio u Virginiju "for a couple weeks of R&R" (TM by Duke Nukem). Sada se nalazim u Forestu (Google Maps: http://tinyurl.com/ymaawp ), kraj Lynchburga i uzivam u domacoj kuhinji svoje tete. Treba malo i zime osjetiti, sto je jako tesko napraviti u Santa Barbari.

Nije bilo previse novosti u zadnjih par tjedana. Odabrao sam mentora, radit cu s prof. Mezicem iducih 5 godina. On se bavi dinamickim sustavima, sto je tehnicki naziv za ono sto pop kultura zove teorijom kaosa. Kao sto znate, ja cu imati doktorat u Mechanical Engineeringu (strojarstvu), a ovo uopce ne izgleda kao strojarstvo (ljudi ne smrde po motornom ulju, nemaju brcine zute od duhana i masnu majicu). Teorija dinamickih sustava je nesto izmedju matematike i svega ostalog - grana nauke koja se bavi analizom matematickih modela koji opisuju sve. Od fizikalnih sustava, do socioloskih i ekoloskih modela. Za sada imam zadatak raditi na necem previse teoretskom da bih to ovdje napisao (ne zelim daviti siru populaciju koja se jezi na spominjanje rijeci "sustav" ;) ). Nadam se da sam dobro odabrao, prof. Mezic se cini jako ambiciozan i zahtjevan, a u isto vrijeme jako pametan tako da mislim da cu se kod njega naraditi, ali i jako puno nauciti.

Sad stvarno vise ne znam sto bih pisao. Idem sad malo ne radit nista za promjenu :)