Amerika nije samo rad i znoj...

Road trip

Jucer smo Goran i ja otisli na poludnevni road trip po Virginiji. Dva motiva su bila u igri: Goran se isao osisati u Charlottesville, a zatim smo isli u Richmond naci se s njegovom djevojkom Beth. Oko 11 prijepodne zasjeli smo u njegovu Toyotu Camry i uz zvukove Dave Matthews Banda zaderali cestu.

Htjelo nas je sprijeciti u naumu. Prvo se nebo otvorilo i prosulo odurnu kisurinu po nama. Mi iz Kalifornije nismo navikli na takvo nesto, a nije ni Goran u Atlanti (Georgia). Drugi problem vjerojatno je bio posljedica te kisurine. Cim smo izasli iz Lynchburga, na obilaznici, naletjeli smo na nesrecu. Bilo je mozda deset auta izmedju nas i nesrece - izgleda da se neka cisterna zapalila jer sve sto smo vidjeli je bio crni gusti dim koji se dizao s ceste ispred nas. Skupilo se i policije, bacili one crvene baklje na pod i blokirali promet dalje po obilaznici. Na srecu, u blizini je bio spoj izmedju traka tako da smo se uspjesno okrenuli i vratili natrag pa nastavili drugim putem.

Charlottesville je jedno malo mjestasce interesantno (meni) samo po dvije cinjenice: u njemu se nalazi University of Virginia i dosta velika kolonija Bosanaca. University of Virginia je dosta poznato i dosta dobro sveuciliste koje zivi u rivalstvu s Goranovim Virginia Techom. University of Virginia slovi kao fino, sredjeno i bogato sveuciliste dok Virginia Tech ima reputaciju cvrstog "no-bullshit" sveucilista za Radnicku Klasu. I tako - ne volimo UVA, volimo VT.

E sad - Bosanci. Iz nekog razloga Charlottesville je pun Bosanaca. Tako i mjesto gdje smo isli, Goran na sisanje, ja na podkresivanje krosnje, zove se frizeraj "Alma i Mela". Vode ga dvije sestre koje su, pretpostavljam pred ratom, otisle iz Bosne i preko Njemacke skrasile se u Charlottesvilleu. I sad, zamislite da ste bogata Amerikanka u zlatnim godinama i ulazite u frizeraj, a tamo jedno 6-7 ljudi jede tortu, pije kafu iz vama premalih salica i prica na vama potpuno stranom jeziku. E tako su se osjecale Amerikanke vjerojatno kada smo mi jucer bili na sisanju. Tetak Ratko kaze da samo fali da tamo svi posjedaju po turski u krug. Bas je bilo odlicno.

U istom shopping centru nalazi se i X-Yuga, ducan koji je prije imao sve ono sto covjek Balkanske nacionalnosti ocekuje da ce naci u ducanu. Kore za oblatne, Knjaz Milos mineralnu, Fructalov sok i Franck kavu. No izgleda da posao i nije isao najbolje jer je ducan bio zatvoren kada smo mi do njega dosli. Uspio sam uslikati samo dio asortimana koji je vidljiv kroz izlog.

Nakon Charlottesvillea nastavili smo u revijalno-kisnom tonu prema Richmondu. Tamo smo se nasli s Beth i njenom prijateljicom Heather u jednom shopping centru i pojeli brdo tajlandske hrane u nekom restoranu. Goran i Beth se znaju s Virginia Techa. Simpaticne cure, nema sta, ima bratic dobar ukus :) Nakon toga smo kupili kavu u Caribou Cafe i isli sjesti na Starbucksove stolce: fuck the corporate empire! Pio sam machiato i prodavac je objasnio da ga oni rade na "tradicionalan" nacin. No dobro, nije bila losa kava. I tako sjednemo mi i pijemo kavu kad ono prolazi Ryan - moj brat po smjeru na UCSBu! Eto, kako je ta Amerika jedno selo. Ili sam ja toliko popularan i u Americi. Sad samo da sretnem nekog iz Vrbnika ovdje na cesti pa da zakljucim da je vrijeme da se covjecanstvo prosiri na Mars.

Nakon sto smo malo popricali s Beth i Heather, Goran i ja smo ponovno zasjeli u Toyota pilu i uz zvuke Johnnya Casha zapicili natrag prema Lynchburgu. Inace, ako jos niste, pogledajte Walk the Line, biografski film o Johnnyu Cashu. Predobar.