. . .
|
sjedim na klupi. svako jutro. tamo negdje pored, postoji slika. hologram greške. povremeno uđem i zamijenimo mjesta. tako znam da ništa nije stvarno. pored kuće je stablo. dolijeću vrane. u kljunu ponesu po jedan orah. na vrhu visokog stupa razbiju ljusku i pojedu meko srce. onda odlete preko pruge. prolazi vlak. tišina se reže na komade koji bučno padaju svuda po meni. žmirim. sunce. boje. iznutra je bijelo. tri dana su vječnost. tri jutra, neispričana do kraja. od tada je prošlo puno više. ne razumijem se. ne pitam ništa. čekam noć. |
vrati se
|
prazna svaka ladica svaka kutija ja iznutra svjetionik obložen toplim plišom tebe mene izvana hladno more liječi bol valovima . . . hvala ti što si mi vratila mene bez odjeka nikad ne bih znala voljeti bezuvjetno kad se jednom okreneš iz daljine vidjet ćeš svjetlo |
svjetionik
|
danas sam postavila prvi kamen. drugi do njega. gradim polako. trajat će. sve treba biti jednostavno. |
tišina je posvuda
|
u našim koracima. dok ti gledam osmijeh. kad odlaziš polako. i više nemam potrebu ništa pitati. o ničemu govoriti. samo malo jače pritisnem papučicu gasa, pojačam radio iz kojeg svira May Way. i to je to. morala sam prerezati niti. pa ispljunuti crvenu rijeku žudnje i oštro kamenje očaja. i to je boljelo. poslije je sve bilo jednostavno. danas sam grlila sunce. nakon toga poželjela sam kišu. |
postoji biografija riječi. i ona druga, prokleta, ona događanja.
|
kaže irena. marina sjedi na okruglom brdu i puši. virginia u svojoj sobi. ja pušim potajno. od same sebe. duhan zamotan u prozirni papir. neprestano se gasi. pali mi grlo. nosnice. volim miris upaljene šibice. nisam u dobrim odnosima s odlukama. varam ih smisleno i namjerno. svako toliko. ali jednoj se moram predati. potpuno. još večeras. znam; boljet će me glava. i sanjat ću košmare. kada se probudim, ostat ćeš kao trag u mislima. izmaglica. dim. dobro si. ja nisam. ako se to može nazvati srećom, trajno će zvučati u mome uhu. evergreen s praznog cd-a. putujem. daleko. u bespuća tišine. biografija riječi lažno je bezbojna. biografija događanja glumi dugu. obje, jedna drugoj, sasvim neiskreno stišću ruku. na dlanovima ostaju mrlje. palim još jednu. u pepeljari deset izgorjelih šibica. |
ne znam kako ali
|
pišem iznova opet naopako sasvim bez smisla voljela bih da pročitaš da ti na usnama ostanu slova tinta pod kožom ispod jezika okus papira voljela bih da me voliš jednostavno trenutkom bez imalo razmišljanja glasno i javno govorim gutam izdišem polako i zadnji atom nijemih očekivanja trebala sam znati da je odjek uvijek jači od učinjenog preslika jeka pljesak dlana o dlan kasno je možda da ispravim polegnute mladice ove biljke toplinom vlastite želje trebala bih zatvoriti se u kutiju plavlju od mora i snivati kako sam školjka bijela rubova glatkih od tvojih dodira |
odljubljivanje kore od stabla
|
raspadam se. u dijelove. u prah. ako me ikada pronađu neke nove ruke, trebat će umješnosti da sve iznova oblikuju. vodom. pokretom. toplim dodirom. vjerujem da je i tebe boljelo; jednako snažno, jednako beznadno. ali ne smijem pitati za smisao. dijelovi plutaju svemirom, privlače crne rupe i kradu im olovne bezdane. naglo. bezobzirno. sveprožimajuće. tako boli. kao oštrice pripremljene u dugim satima čekanja. kao želja koja ne popušta ni pred hladnim naletima sažaljenja. voljeti - nije li to okrutan čin prema samoj sebi ? ponekad je nepodnošljivo do te mjere u kojoj se sva unutrašnjost izvrće prema van. vrišti. urliče. pa padne sebi pod noge i šuti. govori - dobro sam. poželim nikad više te vidjeti. poželim samo tebe. i da krenem bez osvrta dalje. i da se više ne pokrenem. poželim da se vratiš. i da nikada nisi postojala. neopisivo je. neizrecivo je. i ne znam zašto je. kad bih te mogla preboljeti, u jednom danu, u jednom dahu. kad bih te mogla odstraniti kao naslagu, miris, suvišan dio. umjesto toga, razmatam platno u kojem su odstajale riječi. na rubovima plijesan, šarene laže i smijeh. smijeh. uvjeravanje da je dobro reći - dobro sam. kad bih mogla prekinuti sve niti. ne poželjeti; nikad. to vrijeme koje će proći. to vrijeme u kojem čekam. u kojem te nema. jednom sam ga prerezala, jer više nisam mogla disati. sad ga samo promatram. puštam. i već sam negdje izvan njegove ljuske. i bojim se da tamo više nisam ista. ja. ti. misao koja me sustiže govori da se odlučim. ne ti. ja. kažem joj kako je svaki trenutak prilika. i kako bih mogla reći da želim i treću. no da li je to istina ? znam da nije sasvim. negdje na pola. pijem čaj, sad već hladan. narančasto proziran. u grlu stoji klupko boli. nedorečene riječi. neispušten glas. upitnici. krikovi praznine. dim. pepeo. znak. da trebam gutnuti. ili ispljunuti. to je način da dišem; to je način da se obranim od sebe. i preživim. |
sretan ti rođendan
|
napisala sam ti sve što sam željela reći i nikad nisam bila sigurnija u svako slovo u svaki titraj misli vjerujem da je ovako moralo biti odljubljivanje kore od stabla vulkan polako podrhtava, već osjetim boju lave pod nogama jednom davno poželjela sam ljubav možda me dostiže odjek možda je trenutak da sve utihne ne znam ono što znam je da više ništa neće biti isto odlučila sam i nikada nisam bila sigurnija da sam ja ta koja izabire osmijeh da mi je sasvim svejedno što ćeš odgovoriti da li ćeš ikada prepuštam bezuvjetno i čekam sunce mjesec kišu svjetionik volim te :* |