pišem
iznova
opet
naopako
sasvim bez smisla
voljela bih da pročitaš
da ti na usnama ostanu slova
tinta pod kožom
ispod jezika okus papira
voljela bih da me voliš
jednostavno
trenutkom
bez imalo razmišljanja
glasno
i javno
govorim
gutam
izdišem
polako i zadnji atom
nijemih
očekivanja
trebala sam znati
da je odjek
uvijek
jači
od učinjenog
preslika
jeka
pljesak
dlana o dlan
kasno je
možda
da ispravim
polegnute mladice
ove biljke
toplinom
vlastite
želje
trebala bih
zatvoriti
se
u kutiju
plavlju od
mora
i snivati
kako sam
školjka
bijela
rubova glatkih
od tvojih
dodira
Post je objavljen 18.10.2009. u 22:59 sati.