ne znam kako ali
pišem iznova opet naopako sasvim bez smisla voljela bih da pročitaš da ti na usnama ostanu slova tinta pod kožom ispod jezika okus papira voljela bih da me voliš jednostavno trenutkom bez imalo razmišljanja glasno i javno govorim gutam izdišem polako i zadnji atom nijemih očekivanja trebala sam znati da je odjek uvijek jači od učinjenog preslika jeka pljesak dlana o dlan kasno je možda da ispravim polegnute mladice ove biljke toplinom vlastite želje trebala bih zatvoriti se u kutiju plavlju od mora i snivati kako sam školjka bijela rubova glatkih od tvojih dodira |