tišina je posvuda
u našim koracima. dok ti gledam osmijeh. kad odlaziš polako. i više nemam potrebu ništa pitati. o ničemu govoriti. samo malo jače pritisnem papučicu gasa, pojačam radio iz kojeg svira May Way. i to je to. morala sam prerezati niti. pa ispljunuti crvenu rijeku žudnje i oštro kamenje očaja. i to je boljelo. poslije je sve bilo jednostavno. danas sam grlila sunce. nakon toga poželjela sam kišu. |