u našim koracima.
dok ti gledam osmijeh. kad odlaziš polako.
i više nemam potrebu ništa pitati. o ničemu govoriti.
samo malo jače pritisnem papučicu gasa, pojačam radio iz
kojeg svira May Way.
i to je to.
morala sam prerezati niti. pa ispljunuti crvenu rijeku žudnje i oštro kamenje očaja.
i to je boljelo. poslije je sve bilo jednostavno.
danas sam grlila sunce.
nakon toga poželjela sam kišu.
Post je objavljen 21.10.2009. u 00:35 sati.