23

Crno jagnje

subota, 30.03.2024.

Ove godine sam totalno pobijedila tradiciju: ništa riba na V. Petak, bile su lazanje. Ništa farbanje jaja, dica nisu mala i tlaka im je to, ka i meni. Imam traume od iscrtavanja cvitića i križića po ljusci jajeta. Uh.
Uz to nitko ne voli kuhana jaja i onda se moram dovijati što s njima. Kolubu peče mama, ručak uskršnji peče mama, ja donosim samo sirovo meso, da ne dođem "mašućih ruku" kako bi govorila pok. baba kad bi joj došli u posjetu bez ičega.
Eto, ne znam ni sama čemu sam se gnjavila svih ovih godina.
Postoje ljudi koji vole sve te tisućljetne rituale, pa prepustimo im radost pripreme, radost ugošćivanja.

Sklopimo ruke kao za molitvu, i prikrpajmo im se.

Sritan Uskrs svim alternativcima i onima koji to nisu.

Lun

nedjelja, 24.03.2024.

Planirali smo taj izletić već dulje i odgađali, jučer smo ipak otišli samo sin i ja, sasvim slučajno pred Cvjetnicu.

Božji znak?

Nokti

četvrtak, 21.03.2024.

Gledam joj ruke, tocnije nokte na rukama, i ne mogu vjerovati: ta mala uvijek nesto izvodi.
Na lijevoj ruci uredno podrezani, na desnoj - dugi, ženstveni.
Pitam je u čemu je fora. Gitara, kaže.
Kompromis između vježbe i ljepote.
A oboje je lijepo, baš kao i ona sama.
I muzika, i težnja da ima duge, lijepe, njegovane nokte.
Istoga dana na pregledu vida dogovaramo leće, kojima želi zamijeniti naočale i prvo sto doktor primjecuje su nokti.
Smijemo se.
Podrezat ce ih.
Mislim se, ta mala je stvarno cool.
Na stranu to sto je moja.
Ona skroz je svoja.

Slutnja/Smutnja/Šutnja

nedjelja, 17.03.2024.

U zadnje vrijeme blogove čitam s mobitela, isto tako i postove ukucavam u mobitel (Notes) pa ih c/p prebacujem u blog-editor, objavim i pročitam.
Pa primjetim da imam i lapsusa i grešaka i nedorečenosti, ali ne zamaram se. Ako koga bas smeta, neka se oglasi u komentaru ili nek zauvijek šuti. :D

SarahB je zašutjela, ali to jr, vjerujem privremeno. Vjerojatno se malo štufala a moguće je i da je u pitanju predizborna šutnja.

(Za koga ćete glas/ov/ati, ako nije tajna?)

Ja nerado idem na glasovanje, uvijek mi se štumak digne kad vidim ko diže honorare, a koje ja zaokružim nikada ne pobjede pa mi motivacija i nije na nekom nivou.
Da se kladim, što ni u ludilu ne radim, uplatila bi neke pare na favorite (ima li tko dojavu? Tip? Trip?? :D)

Ne znam.

Uglavnom, što sam htjela kas'ti - ne znam, ne sudjelujem u predizbornoj slutnji a ni smutnji.

Ja samo čekam.
Pametne.
Da se izjasne.

I SaruB čekam, a ko čeka taj se i načeka, ali nema veze, ona je od onih koje vriedi čekati.
Koliko god treba.

Oronuli (muški) novčanik

petak, 15.03.2024.

U toj pjesmi, ruskoj, (potražite je po blogovima) spominje se oronuli novčanik u kojem "on" čuva njihovuv zajedničku izblijedjelu sliku i pita se...gdje joj srce spi.

I sama imam, za svakodnevnu upotrebu, oronuli novčanik i to muški, i nije ovdje bitna slika koja je ili nije u njemu, nego reakcija ljudi na to kad ga izvadim i plaćam stvari (bića i pojave :D). Ljudi iskolače oči, ali ništa ne pitaju. Valjda misle u sebi: svakakvih li čudakinja na ovome svijetu.

A ja bih im rado ispričala priču o starici koja mi ga je poklonila: dvije godine sam joj kupovala namirnice i svaki put mi je spisak i novac stavljala u taj novčanik.
Na kraju mi ga je poklonila rekavši da je to novčanik njenog pokojnog muža kojeg je on dobio na Sarajevskim olimpijskim igrama. Ima i otisnut logo.
Njenog supruga znam samo iz njenih priča i iz priča drugih ljudi. Uglavnom, bio je faca, i šteta je što ga nikada nisam imala priliku upoznati.

Nedavno sam iz Bosne dobila mali ženski novčanik i spremila ga za uspomenu, uz ostale ženske novčanike-poklone.
.

Od ovoga se ne rastajem tek tako, a možda, tko zna, netko i upita: zašto, gospođo, zašto pobogu nosite taj stari ofucani muški novčanik?

A onda će se na blagajni stvoriti red, kad ja krenem pričati priču...

Debatni klub

subota, 02.03.2024.

Gospođica Nedokučiva ima jedan iznimni talent: ona na sva pitanja, potpitanja ili čak i očajničke pokušaje nekih ljudi da dopru do njene nutrine odgovara jednom jedinom rječju: "Ok."

Nedavno je imala nekakav verbalni napadaj gdje je spomenula neki debatni klub koji vodi njena omiljena profesorica povijesti.
Nekim ženama je nevjerojatno da ljudi koji se bave poviješću ikome mogu biti zanimljivi, a kamoli omiljeni, ali OK, o ukusima se ne raspravlja.
Neka žena je upitala gospođicu Nedokučivu bi li se upisala u taj debatni klub kod omiljene profesorice povijesti.
Začudno, ali gospođica Nedokučiva nije odgovorila "OK", nego je odlučno rekla "NE".
Neka žena se jako iznenadila i prenerazila tim njenim odgovorom. Rekla joj je: "OK, razumijem da ne želiš, ti bi se ionako na svakoj raspravi sa svime složila i samo rekla "OK".

"NE", rekla je gospođica Nedokučiva opet, i pojasnila: "Ja znam i mogu debatirati, ali taj debatni klub je subotom u 9, a mi subotom imamo autobus samo u 5 ujutro. Ne želim se subotom buditi tako rano, želim spavati".

"Ok, razumijem", odgovorila joj je ta neka žena i usutjela.

You drive me crazy

petak, 01.03.2024.

Vozila sam je jutros kod zubarice
(svi ljudi s kojima u zadnje vrijeme surađujemo su žene,
neka se muskarci ne uvrijede, to je čista igra slučaja... stručne, empatične profesionalke)
Na povratku mi je rekla da ja tako dobro vozim,
I neka se ne umislim zbog toga što je sada rekla, ali da se sa mnom osjeća najsigurnije u vožnji, da sa svima drugima nekako...
Nedavno sam joj obećala da ću je ja učiti voziti, a sada sam još sigurnija da hoću...
Makadami, poljski putevi čekaju na nas,
Dizat će se prašina kao kod eksplozije vulkana za kojeg ne znamo "povodom čega" je eruptirao.