Oronuli (muški) novčanik

U toj pjesmi, ruskoj, (potražite je po blogovima) spominje se oronuli novčanik u kojem "on" čuva njihovuv zajedničku izblijedjelu sliku i pita se...gdje joj srce spi.

I sama imam, za svakodnevnu upotrebu, oronuli novčanik i to muški, i nije ovdje bitna slika koja je ili nije u njemu, nego reakcija ljudi na to kad ga izvadim i plaćam stvari (bića i pojave :D). Ljudi iskolače oči, ali ništa ne pitaju. Valjda misle u sebi: svakakvih li čudakinja na ovome svijetu.

A ja bih im rado ispričala priču o starici koja mi ga je poklonila: dvije godine sam joj kupovala namirnice i svaki put mi je spisak i novac stavljala u taj novčanik.
Na kraju mi ga je poklonila rekavši da je to novčanik njenog pokojnog muža kojeg je on dobio na Sarajevskim olimpijskim igrama. Ima i otisnut logo.
Njenog supruga znam samo iz njenih priča i iz priča drugih ljudi. Uglavnom, bio je faca, i šteta je što ga nikada nisam imala priliku upoznati.

Nedavno sam iz Bosne dobila mali ženski novčanik i spremila ga za uspomenu, uz ostale ženske novčanike-poklone.
.

Od ovoga se ne rastajem tek tako, a možda, tko zna, netko i upita: zašto, gospođo, zašto pobogu nosite taj stari ofucani muški novčanik?

A onda će se na blagajni stvoriti red, kad ja krenem pričati priču...