Crno jagnje

subota, 30.03.2024.

Ove godine sam totalno pobijedila tradiciju: ništa riba na V. Petak, bile su lazanje. Ništa farbanje jaja, dica nisu mala i tlaka im je to, ka i meni. Imam traume od iscrtavanja cvitića i križića po ljusci jajeta. Uh.
Uz to nitko ne voli kuhana jaja i onda se moram dovijati što s njima. Kolubu peče mama, ručak uskršnji peče mama, ja donosim samo sirovo meso, da ne dođem "mašućih ruku" kako bi govorila pok. baba kad bi joj došli u posjetu bez ičega.
Eto, ne znam ni sama čemu sam se gnjavila svih ovih godina.
Postoje ljudi koji vole sve te tisućljetne rituale, pa prepustimo im radost pripreme, radost ugošćivanja.

Sklopimo ruke kao za molitvu, i prikrpajmo im se.

Sritan Uskrs svim alternativcima i onima koji to nisu.