Živim u malom mjestu. Svi smo u dugovima do grla. Turistička sezona je ravna nuli – nikoga nema, nitko ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će doći. Iznenada u Markov pansion dođe neki stranac i traži apartman. Naravno da ima slobodnih! Stranac ostavi 100 eura na recepciji, uzme ključ i ode ručati i obići apartman. Marko zgrabi lovu i otrči do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.

Mesar uzme novce i ode vratiti dug svom dobavljaču. Ovaj otrči do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića. Seljak uzme novce i otrči do lokalne 'ženske' koja mu je duže vrijeme davala na kredit i zaprijetila da će početi zaračunavati i kamatu. 'Ženska' uleti u Markov pansion da plati dugovanja za sobu još od prošle godine. Marko uzme novce, a stranac siđe u tom trenutku i reče da mu se apartman ne sviđa.
Ovaj mu vrati njegovih 100 eura i stranac ode. Svi u našem mjestu su zaključili da nije bilo neke velike zarade, ali su bar uspjeli vratiti dugove i da se ipak dobro živi.

Trikovi koje koriste trgovci da bi namamili kupce i prodali im proizvode,
koje nisu planirali da kupe, uglavnom se svode na natpise "sniženje do 70
posto", "rasprodaja zadnjih brojeva", "totalana rasprodaja"...
Međutim, jedan poduzetnik, podigao je trgovačku dosjetljivost na viši nivo. On je na svom fb profilu napisao 10 savjeta kako je privlačio kupce u svojoj trgovini, koja je prodavala tehniku.

Evo tih savjeta:
Lekcija 1.
Stavim popust 15 posto, slabo ide. Onda udubim sa strane uređaj,
napišem popust zbog oštećenja 15 posto ide kao ludo.
Lekcija 2
Na uređaje koje nitko nije kupovao napišem "prodano", "rezervirano",
"plaćeno"... i odmah svi traže isti takav. Cijena nije važna.
Lekcija 3.
Na uređaj koji dugo nije prodan napišem "Uzorak. Nije za prodaju". I svi žele
baš taj uređaj. Onda zovem skladište, pa kao preko veze...
Lekcija 4.
Sa uređaja koji se slabo prodaje skinem cijenu (paziti na inspekciju) i odmah
se svi raspituju za isti.
Lekcija 5.
Kupci su mi uvijek tražili novo. Ok, ako već nemam stalno nove modele, dnevno
sam premještao istu robu po izlogu i trgovini - i eto novog.
Lekcija 6.
Na svim TV-ima u trgovini namjestim isti program, ali samo na modelu koji
se najslabije prodaje pustim nogomet.
Lekcija 7.
Ako baš nemam uređaj koji mi kupac traži, isti nabavljam i donosim mu kući.
Kasnije ga zovem da čujem da li je zadovoljan.
Lekcija 8.
Uvijek sam vodio računa da u trgovini imam podjednako interesantne robe i za
muškarce i za žene. U suprotnom, kupovina kraće traje.
Lekcija 10.
Trgovac mora biti ljubazan i pažljiv. Na kraju, ako ste
uočili da nedostaje lekcija 9 - onda ste prava osoba za biznis.

Prolazim jučer pokraj starog groblja u Vrapču. Grobovi stari i po dvjestotinjak godina. Groblje je u jadnom stanju, nigdje nikoga, nema ni svijeća, ni cvijeća.
Za dvjesto godina svi mi truliti ćemo tu negdje i nitko neće imati pojma da smo hodali po zemlji. Do tada, evo priče o ljudima čije se sudbine isprepliću.
Posvećena je sjećanju na dvojicu ljudi koje sam jedva poznavao a koji su ostavili čudne tragove u mome životu.

Mornara sam poznavao površno. Davnih dana zalazili smo u istu birtiju. Ponekad bi znao ispričati priču o mornarskom kruhu sa sedam kora. Do tridesete preplovio je sva svjetska mora i obišao svih sedam kontinenata. Na prvu čovjek bi mu pozavidio na tome životnom iskustvu ali on je plovidbu opisivao kao robiju. Isploviš i ne možeš s broda i po nekoliko mjeseci, kao u zatvoru. Nema zidova ali imaš more.Oko tebe sami muški i još fali onaj dio sa tuširanjem i sapunom i priča o zatvorskom životu bi bila kompletna. Mornar se činio kao nježna dušica i nikako se nije uklapao u sliku izbildanih i tetoviranih mornara. Zapravo sve što sam znao o njemu je da nije volio mornarski način života. I zaboravio bi na Mornara da me sudbina nije podsjetila.
Sjedim u autu, čekam semafor, kada me kraj otvorenog prozora iznenadi prosjak. Prosi novac za kruh. Pogledam ga a ono Mornar. Ostario tridesetak godina za ovih deset koliko ga nisam vidio. Ne znam da li je i on mene prepoznao ali je morao primijetiti šok na mome licu. Jedino što sam još zapamtio je trubljenje automobila iza mene i njegove ispružene ruke u retrovizoru. Poslije sam se kod poznanika raspitivao o Mornaru i saznao da je skončao u nekom haustoru od predoziranja.

Kamionđiju sam upoznao jednom zgodom na Mađarskoj granici. Morao je ostaviti kamion u Rusiji, zbog nekih problema sa teretom. Zamolio me da ga povezem do prvog grada. Odmah mi se ispričao da mu ne zamjerim ako smrdi jer se tjednima nije tuširao. Priča je zapravo klasika, živio je i hranio porodicu vozeći kamion za Rusiju. Ponekad ga kući nije bilo mijesecima. Bio je neposredan, prostodušan i iskren čovjek. Sreo sam Kamionđiju još par puta na carini. Slušao sam njegove priče o putešestvijama po Rusiji otvorenih usta. Zadnji put popili smo kavu kod Rozi B prije nekoliko godina i od tada mu se gubi svaki trag. Raspitivao sam se za njega a njegov kolega ispričao mi je tužnu priču. Kamionđiji je pozlilo negdje oko Alme Ate, blizu rusko-kineske granice. Bio je toliko slab da nije mogao ni volan držati. U lokalnoj bolnici doktor mu je rekao da ima rak želudca u termalnoj fazi. Dugogodišnji život na suhoj hrani uzeo je danak. Zvali su njegovi ambasadu u Moskvi da mu omoguće povratak, preklinjali bolnice da ga barem prime ali koga je briga za jednog kamionđiju. Umro je u kabini kamiona, tamo daleko i tek je nakon nekoliko mjeseci sahranjen u Hrvatskoj.

Prošle godine dobio sam nemoralnu ponudu. Poziv da učestvujem u jednoj etapi plovidbe jedrilicom oko svijeta. Puno toga je bilo na vagi, obaveze doma, posao, djeca. Ipak glavni krivac za to što nisam otišao je Mornar i njegova priča o zatvoru na moru. Kamionđija je još više utjecao na moju sudbinu. Imao sam priliku naslijediti uhodani prijevoznički posao od oca. Siguran posao i vrhunska primanja u ova nesigurna vremena. Odbio sam i razočarao oca koji nikada nije shvatio razlog.