Kutak za misli...
Naše ključne riječi
Kad je nama draga osoba tužna i beznadna, u strahu i u problemima, uvijek ćemo joj pokušati olakšati razgovorom, pokušati reći nešto za što mislimo da će joj pomoći da se bolje osjeća ili dati savjet kako da popravi određenu situaciju. No ponekad, u naizgled sasvim običnom razgovoru ili situaciji, djelujemo na nekoga tako intenzivno da ta osoba dobije snagu u nekom životnom izazovu i da nas se često s radošću sjeti.
Primjerice, kad sam na prvoj godini faksa izlagala jedan svoj seminar pred cijelom dvoranom studenata koje još nisam ni poznavala, negdje u sredini je sjedila jedna djevojka koja je imala strašan strah od javnog nastupa. Kad je ona vidjela kako sam bez velike treme i s lakoćom i pomalo zaigrano odrađivala svoju prezentaciju, bila je zadivljena i puna inspiracije, dok je naknadno pripremala svoj seminar. Poslije smo se upoznale i rekla mi je da je to bio prvi put kad me vidjela i da je to ostavilo snažan dojam na nju. Poslije se oslobodila tako velike treme koju je imala i koja joj je zaista bila velik problem u počecima. Isto tako, ona je svojim životom i svojim riječima na mene mnogo puta ostavljala snažan dojam i činila velike preokrete u mojim razmišljanjima o životu, tako da ja njoj puno više dugujem u tom smislu.
Druga djevojka, koju sam sasvim površno upoznala imala je veliki strah od poroda koji ju je uskoro čekao. Kad sam ju susrela nakon nekih godinu dana, rekla mi je kako se u trenutku najvećih bolova, u posljednjim trudovima prisjećala mene i mojih riječi koje sam joj utješno i ohrabrućuje uputila jedne večeri nakon mise. Rekla je da joj je to psihički najviše pomagalo, na što sam ostala zapanjena, oduševljena ali i ponosna. Čast mi je što sam ostavila tako lijep trag u mislima žene koja je donosila život na svijet.
Možda sam pozitivno utjecala na još koga, a da to i ne znam, kao što nisam imala pojma ni za navedene osobe. Moguće, jer ni ja nisam u mogućnosti to dati do znanja ljudima koji su na mene utjecali bez da su to uopće namjeravali. Kad mogu, uvijek dam do znanja da me nečije ponašanje i postupci raduju, da osoba zna da to što radi ima smisla i da to netko vrlo pozitivno doživljava, jer lijepo je znati...
Kako je tako s lijepim stvarima, nije drugačije ni s ružnim. Stoga, budimo promišljeni, pazimo što i kako govorimo i kako se ponašamo. Ne činimo ništa zbog čega bi se ikad mogli zasramiti. Neki naš postupak ili izjava bi mogla ostaviti ružan trag i loš poticaj u očima nekog djeteta, prolaznika, bliske osobe ili čak navesti nekoga da krene krivom stazom. Smatrajmo se uvijek odgovornima i važnima za dobrobit zajednice, ponašajmo se uzorno.
Zašto se tako ponašaš?
Još davno me oduševio jedan citat Ive Andrića koji u kratkoj rečenici toliko životne filozofije obuhvaća, a on glasi: "Svuda po svijetu oči vide ono čega je duša puna." U najjednostavnijoj formi objašnjava mnogo modela ljudskog ponašanja.
Ako osoba živi pošteno, ona najčešće pretpostavlja da je gotovo svatko pošten. Suprotno tome, ako je osoba lopov, neće baš vjerovati u tuđe poštenje.
Oni koji varaju svoje partnere, biti će ljubomorni i sumnjičavi čim je njihov partner neočekivano odsutan ''već'' sat vremena. Suprotno njima, parovi koji su vjerni i vjeruju jedno drugom neće praviti probleme čak ni ako je ovaj drugi pola noći negdje sa prijateljima sa kojima se tu i tamo okupi da se opusti.
Ako je žena zadovoljna sobom, bila lijepa ili ne, neće biti zavidna prema drugim ženama, već će joj biti drago vidi li lijepo i pristojno biće.
Ako je osoba ljubomorna na tuđe živote, to će sama sebi nijekati, a umišljati će si da je svatko ljubomoran na njen život, dok zapravo, nikog nije briga, niti treba biti briga za ičiji život u tom pogledu.
Ako osoba spletkari i laže, neće vjerovati da je itko čiste duše i čistog uma, te da jednostavno i iskreno pristupa ljudima te će smatrati da je u pitanju pretvaranje, baš onakvo kao što je u takve osobe.
Internet je preplavljen komentarima na različite ljude, situacije i ponašanja. Uvijek ćemo pročitati pozitivne, ali i negativne komentare. U negativnim komentarima najčešće uočavamo otrov i mržnju koju osoba usmjerava prema, najčešće, njemu relativno nepoznatim ljudima. To puno više govori o toj osobi koja to piše, nego o osobi kojoj je to usmjereno.
Dok god osoba ne poradi na samoj sebi, nijedan razgovor s njom neće biti od koristi u najboljem slučaju duže od koji dan, da bi se taj odnos zdravo razvijao i da ne bi bio ispunjen (ispražnjen) zaista nepotrebnim devijacijama. Najčešće takve osobe i ne žele raditi na sebi, nego problem vide u svima osim u sebi.
Ako stvari više idu na gore nego na bolje nakon dužeg vremena i uzaludnog truda, jedino što preostaje je pristojno svesti komunikaciju na minimum i ne uzimati to k srcu (doslovno), jer sve što možete dobiti je zdravstveni problem i loše raspoloženje. Čovjek si ne smije dopustiti da nečiji unutarnji problem postane njegov problem i ruši mu radost životne svakodnevnice.
