Kad je nama draga osoba tužna i beznadna, u strahu i u problemima, uvijek ćemo joj pokušati olakšati razgovorom, pokušati reći nešto za što mislimo da će joj pomoći da se bolje osjeća ili dati savjet kako da popravi određenu situaciju. No ponekad, u naizgled sasvim običnom razgovoru ili situaciji, djelujemo na nekoga tako intenzivno da ta osoba dobije snagu u nekom životnom izazovu i da nas se često s radošću sjeti.
Primjerice, kad sam na prvoj godini faksa izlagala jedan svoj seminar pred cijelom dvoranom studenata koje još nisam ni poznavala, negdje u sredini je sjedila jedna djevojka koja je imala strašan strah od javnog nastupa. Kad je ona vidjela kako sam bez velike treme i s lakoćom i pomalo zaigrano odrađivala svoju prezentaciju, bila je zadivljena i puna inspiracije, dok je naknadno pripremala svoj seminar. Poslije smo se upoznale i rekla mi je da je to bio prvi put kad me vidjela i da je to ostavilo snažan dojam na nju. Poslije se oslobodila tako velike treme koju je imala i koja joj je zaista bila velik problem u počecima. Isto tako, ona je svojim životom i svojim riječima na mene mnogo puta ostavljala snažan dojam i činila velike preokrete u mojim razmišljanjima o životu, tako da ja njoj puno više dugujem u tom smislu.
Druga djevojka, koju sam sasvim površno upoznala imala je veliki strah od poroda koji ju je uskoro čekao. Kad sam ju susrela nakon nekih godinu dana, rekla mi je kako se u trenutku najvećih bolova, u posljednjim trudovima prisjećala mene i mojih riječi koje sam joj utješno i ohrabrućuje uputila jedne večeri nakon mise. Rekla je da joj je to psihički najviše pomagalo, na što sam ostala zapanjena, oduševljena ali i ponosna. Čast mi je što sam ostavila tako lijep trag u mislima žene koja je donosila život na svijet.
Možda sam pozitivno utjecala na još koga, a da to i ne znam, kao što nisam imala pojma ni za navedene osobe. Moguće, jer ni ja nisam u mogućnosti to dati do znanja ljudima koji su na mene utjecali bez da su to uopće namjeravali. Kad mogu, uvijek dam do znanja da me nečije ponašanje i postupci raduju, da osoba zna da to što radi ima smisla i da to netko vrlo pozitivno doživljava, jer lijepo je znati...
Kako je tako s lijepim stvarima, nije drugačije ni s ružnim. Stoga, budimo promišljeni, pazimo što i kako govorimo i kako se ponašamo. Ne činimo ništa zbog čega bi se ikad mogli zasramiti. Neki naš postupak ili izjava bi mogla ostaviti ružan trag i loš poticaj u očima nekog djeteta, prolaznika, bliske osobe ili čak navesti nekoga da krene krivom stazom. Smatrajmo se uvijek odgovornima i važnima za dobrobit zajednice, ponašajmo se uzorno.
Post je objavljen 21.08.2020. u 16:35 sati.